Ovih dana objavljena je nova knjiga profesora emeritusa Matka Marušića iz Splita koja nosi naslov „Priručnik za hrvatsku politiku“. Liječnik i znanstvenik, priznati pisac lijepe književnosti, odlučio se pozabaviti politikom, a za Narod.hr je otkrio zašto. Popričali smo i kako se bavio temom Jasenovca, rodnom teorijom… Otkrio nam je zašto je čitateljima ponudio test znanja s 50 pitanja, ali i zašto je priručnik za politiku izdao u „Medicinskoj nakladi“.
Prof. Marušić rođen 1946. u Splitu, diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1970. i doktorirao 1975. a postdoktorsko usavršavanje: 1976. – 1978. u Oak Ridge National Laboratory, Oak Ridge, TN, SAD. U časopisima koji su indeksirani u bazi podataka “Web of Science” objavio je 200 radova. Od godine 2019. do 2022. uvršten je u popis 2% najutjecajnijih znanstvenika na svijetu.
> Prof. Marušić: Napadi na Tuđmana počeli su za života, a kad je preminuo dogodio se pokušaj ‘detuđmanizacije’
Bio je nastavnik dodiplomskih predmeta Fiziologija, Imunologija, Uvod u znanstveni rad u medicini i Istraživanja u biomedicini i zdravstvu (u punoj nastavnoj normi), od 1971. do 2017.
Objavio velik broj pripovjedaka, edukacijskih i polemičnih tekstova, te sedam beletrističkih knjiga. Koautor je i urednik knjige “Croatia: Past, present and future perspectives”.
Loading...
Reload document 
Open in new tab Pročitajte u nastavku što nam je sve prof. Marušić otkrio.
‘Politika neprimjetno ali nezaustavljivo zadire u sva područja naših života’
Narod.hr: Zašto ste napisali „Priručnik za hrvatsku politiku“? Vi ste liječnik i znanstvenik, priznati pisac lijepe književnosti, otkud sada politika?
Prof. Marušić: Politika je sudbina svih nas, jednako onih koji za nju ne mare ili je mrze, kao i onih koje zanima ili se njome bave. To sam naslutio u četvrtom osnovne kad je naš učitelj savjetovao mojoj tadašnjoj simpatiji Marini da odreže svoje dugačke plave pletenice. Dugo mi je trebalo da shvatim da je tadašnji tvrdi komunizam od djevojaka očekivao da nose kratku kosu i do danas se od toga malog događaja nisam oporavio. Poslije sam postupno spoznao, i bolno naučio, da politika neprimjetno ali nezaustavljivo zadire u sva područja naših života. Pa sam se bacio na čitanje i proučavanje i formirao vlastito mišljenje koje se u praksi pokazalo u dobroj mjeri ispravnim.
> Faktograf promijenio tvrdnje: I dalje optužuju prof. Marušića, evo kako on to komentira
Navest ću samo jedan primjer, koji zacijelo dijelim s većinom građana: jako sam želio slobodnu i samostalnu Hrvatsku, a moji kolege ljevičari su me zbog toga žestoko kritizirali. Čak do razine da su mi davali na znanje da sam lud te druge poznate pridjeve, a predviđali su mi i tešku sudbinu. A onda se pokazalo da sam bio u pravu, znate i sami koliko. Danas im se zbog toga ne rugam (ma ni ne spominjem!), ali ipak sam impresioniran koliko mi je povijesna zbilja, duh hrvatskog naroda i politika njegovih vođa dala za pravo.
Narod.hr: To još uvijek ne znači da ste se kvalificirali za politologa?
Prof. Marušić: Ne znači, ali s hrvatskom samostalnošću i slobodom potreba za poznavanjem politike nije nestala nego se pojačala, jer u demokraciji imamo slobodu mišljenja i govora čime se otkrivaju političke razlike, dakle i pogrješke i stvari gore od pogrješaka, sve do izdaja i pokušaja rušenja rušenje države iznutra. Međutim, u tijeku nebrojenih rasprava i prepirki uočio sam neke stvari. Ljudi u načelu nisu ni zli ni neprijatelji hrvatske države, nego krivo misle i govore jer nemaju dovoljno znanja o stvarima o kojima govore.
To me, posebice kao profesora koji se zbog istog razloga 45 godina mučio sa studentima koji slabo uče, živcira i rastužuje. Stoga sam, opet zbog nastavničke profesionalne deformacije, odlučio napisati neki oblik političke početnice ili čitanke, da ne moram svakom pojedinačno sve objašnjavati. No kad sam počeo pisati, shvatio sam da to djelo ne može biti početnica nego nešto sasvim drugo. Mora biti razumljivo i jednostavno kao početnica, a istodobno uvjerljivo, pouzdano i logično kao enciklopedija. Pomirenje tih dviju krajnosti našao sam u formi esejistički složenog priručnika.
Narod.hr: Po čemu je onda Vaš Priručnik doista i priručnik? Jeste li pojmove složili po abecedi?
Prof. Marušić: Nisam, nego kao tematske cjeline, s 24 poglavlja u četiri dijela: „Hrvatska politička povijest“, „Hrvatski susjedi“, „Samostalna Republika Hrvatska“ i „Što nam je, dakle činiti?“
‘Dolenec je napravila tragično veliki prekršaj’
Narod.hr: Zanimljivo i ambiciozno. Kažite nam po jednu stvar iz svakog poglavlja.
Prof. Marušić: Sve stvari, pojmovi i imena nerazdvojno su povezana, pa će ovo biti samo naznaka sadržaja:
„Hrvatska politička povijest“ dokazuje da su Hrvati podrijetlom iz Irana, da su uza sve poraze od Osmana, od 1450. do 1880. nad njima odnijeli i 169 pobjeda i izgubili samo oko 50 km zračne linije teritorija i da su 888 godina sanjali slobodnu državu i za nju ginuli i da se ona ostvarila u našim životima. To nije neka književno uljepšana figura, nego veličanstvena povijesna činjenica koju treba shvatiti u njezinu punom značenju i važnosti, a nadasve – u političkom razmišljanju.
Dio „Hrvatski susjedi“ odnosi se na sve naše susjede osim Italije i Mađarske (ne računajući povijesne događaje u koje su te države itekako uključene). To je golemo područje koje ću ilustrirati naslovom koji sam dao odnosima sa Slovenijom; on glasi: „Slovenija: prijateljstvo s dvostrukim dnom“.
> Prof. Marušić: Zašto su Francuska i Njemačka podržale pomicanje spomenika poginulim srbijanskim vojnicima u Prištini?
U dijelu „Samostalna Republika Hrvatska“ ističe se poglavlje „SWOT analiza Republike Hrvatske“ u kojemu sam nabrojio i objasnio hrvatske snage, slabosti, prigode i opasnosti koje državi prijete. Tako se u svijetu ocjenjuju poduzeća i kompanije i shema je jako korisna za procjenu njihove stabilnosti i vrijednosti.
Dio „Što nam je, dakle činiti?“ bit će zacijelo čitateljima najzanimljiviji pa iz njega ne želim istaknuti ni jedno poglavlje – da ne uvrijedim ostala, jer su te stvari previše važne da bismo se njima šalili. Vjerujem da će upravo taj dio izazvati najviše uzbuđenja.
Narod.hr: Kako će se čitatelji snaći u priručniku od 600 stranica?
Prof. Marušić: Na početku je popis poglavlja (sadržaj) u kojemu čitatelj može naći veće teme koje ga zanimaju. Na na početku svakog poglavlja je njegov sadržaj što omogućuje odabir tema koje čitatelja zanimaju u okviru teme poglavlja. U tekstu se uz spominjanje važnih informacija navodi stranica [ovako: „(v. str. xxx)“] na kojoj je ta informacija potanko izložena. Naposljetku, Priručnik ima opširno kazalo pojmova, podijeljeno na pet dijelova: 1. Bitke, ratovi, pobune i revolucije, 2. Dokumenti, 3. Imena, 4. Organizacije, pokreti, tijela i vojne postrojbe i 5. Zločini. To omogućuje brzo i precizno nalaženje specifičnih informacija i onom tko nije čitao cijeli priručnik, odnosno onom tko neku informaciju treba brzo, bez listanja po knjizi.
Narod.hr: Što ste izostavili iz Priručnika?
Prof. Marušić: Koliko ja znam malo ili ništa. Cijena za to bila je da sam morao napraviti debelu knjigu i da sam mnoge teme morao prikazati sažeto, pa će se zacijelo naći čitatelja koji će mi zamjeriti što nisam naveo neke detalje koje oni znaju i koje drže važnim. Njima sam u načelu pomogao tako što sam citirao niz važnih knjiga u kojima se o brojnim temama mogu naći pojedinosti koje nisam mogao uvrstiti u Priručnik.
Narod.hr: Jeste li se bavili pitanjem Jasenovca i koliko?
Prof. Marušić: To je vrlo važno pitanje koje sam obradio na mnogo stranica i mjesta. Prikazao sam sve dostupne informacije i čini mi se da one znače slom jasenovačkog mita. U iskopavanjima koja su u jasenovačkom području trajala od završetka rata do 1976. otkopano je ukupno manje od 500 kostura, a popis jasenovačkih žrtava dokazano je krivotvoren. Vukić, Razum, Leljak, Matković, Pilić, Horvat, Vuković i drugi objavili su stotine izvornih dokumenata a ne pričice i „svjedočenja“ koje se ne može provjeriti. Slika je postala dovoljno jasna da će se morati službeno raspraviti, znanstveno i politički.
> Prof. Marušić pučkoj pravobraniteljici: Podržavate li stvarno Faktografovu ‘istinu’?
Više nije dovoljno ružno etiketiranje kao odgovor na stvarne podatke; povjesničari će morati sjesti za stol i odgovorno razgovarati o nalazima koji nisu sporni. Mislim da je došlo vrijeme da država, HAZU ili Matica hrvatska oformi Vijeće povjesničara i drugih stručnjaka za Jasenovac, poput Plenkovićeva Vijeća za suočavanje s posljedicama totalitarnih režima iz 2018. godine.
Narod.hr: Kako ste se postavili prema rodnoj teoriji?
Prof. Marušić: Znanstveno. Biološku apsurdnost rodne teorije otkriva činjenica da na kromosomu Y, koji muški zametak ima, a ženski nema, postoji gen H-Y koji omogućuje prihvaćanje i djelovanje muškog hormona testosterona u zametku, pa se pod djelovanjem testosterona zametak, koji ima žensku osnovu, razvije u muškarca. U žene se, bez djelovanja testosterona, ženska osnova zametka razvije u ženu. Gen H-Y nalazi svakoj od 30 trilijuna stanica muškarca, a po građi je jednak u svim vrstama od morskog ježinca do čovjeka. Ta njegova evolucijska „konzerviranost“ (očuvanje) pokazuje važnost spola za opstanak svih živih vrsta. Spol ne samo da postoji, nego je – „važniji od vrste“! Bez njega ne bi bilo života na Zemlji.
U odnosu na ljudska prava, apsurdnost rodne ideologije pokazala je dogradonačelnica Zagreba gđa Danijela Dolenec. Sredinom 2022. zagrebačka gradska uprava („Možemo!“) donijela je dokument u kojemu umjesto riječi „žene“ piše „osobe koje menstruiraju“. Gđa Dolenec „objasnila“ je na televiziji da je to učinjeno zato „da se izbjegne diskriminacija transrodnih osoba“, ali propustila je objasniti u čemu je diskriminacija i kako ju je ta vulgarna jezična konstrukcija spriječila.
‘Uvreda je da se ženama koje ne menstruiraju odriče ženskost’
Riječ je o tome da uporaba izraza „osobe koje menstruiraju“ umjesto „žene“ služi upravo i samo tomu da bi se izbjegla uporaba naziva spolne pripadnosti. Naime, prema rodnoj ideologiji koju u Zagreb uvodi osoba Dolenec, žena se ima pravo proglasiti muškarcem, jer se „rod bira po osjećajima“ i tu argumenti i dokazi ne trebaju, pa takav „muškarac“ – ipak menstruira. A ne smije ga se nazvati ženom – jer se „on“ osjeća muškarcem, pa bi to bila diskriminacija. Ukratko, da se ta osoba ne bi diskriminirala, treba ukinuti pojam spola.
Ta ekshibicija, osim toga što je neizrecivo protuznanstvena i neistinita, ujedno je i diskriminirajuća za žene koje ne menstruiraju, a to su djevojčice, najljepše cvijeće koje je Gospodin stvorio na svijet, svete žene trudnice, žene u menopauzi, koje čine naše majke, supruge i bake koje jako volimo i poštujemo, te sve žene u spolno zreloj fazi koje ne menstruiraju zbog zdravstvenih razloga, koji su često vrlo ozbiljni. Po Dolenecovoj, primjerice, žene kojima je odstranjena maternica zbog zloćudnog tumora – nisu žene.
Dakle, nakon vulgarnosti i neukusa imamo strašnu diskriminaciju po dobi, spolu i zdravlju, te uvredu da se ženama koje ne menstruiraju odriče ženskost. Upravo s pozicije nediskriminacije i ljudskih prava Dolenec je napravila tragično veliki prekršaj.
Narod.hr: Smatrate li sebe konzervativnim?
Prof. Marušić: Za mene je konzervativnost primjena promišljenosti i opreza u životu, a to traži učenje, logiku i napor. Lako je biti „revolucionaran“, jer to ne traži nikakav trud, čak ni hrabrost, nego samo nepromišljenost. Lako je skočiti u hladnu vodu, ali onda se ne bi trebalo čuditi što si dobio upalu pluća. Upravo opisani faux pas gđe Dolenec tomu je najbolji primjer.
Narod.hr: Je li moguće da ste na kraju čitateljima ponudili test znanja s 50 pitanja?!
Prof. Marušić: Profesor je profesor, čovjek ne može preskočiti vlastitu sjenu. Da, na kraju „Priručnika“ je test s 50 pitanja gdje je za svako ponuđeno pet odgovora od kojih je samo jedan točan. Volim testove i s njima imam veliko iskustvo, pa se unaprijed ispričavam što je taj ispao dosta težak. No više nego kao test znanja, dao sam ga kao podsjetnik na fascinantne stvari koje ljudi vjerojatno ne znaju, bilo zato što su ih zaboravili, ili ih nisu učili, ili su im podmetnute laži. Uostalom, naveo sam točne odgovore pa se za njih ne treba mnogo mučiti. No za znanje treba.
Narod.hr: Zašto ste priručnik za politiku izdali u „Medicinskoj nakladi“?
Prof. Marušić: Kao liječnik i znanstvenik, s „Medicinskom nakladom“ radim od 1982. kad sam objavio svoju prvu knjigu „Imunološko prepoznavanje“. Otad sam s njima objavio mnogo djela, među kojima se ističe golema „Patofiziologija“ iz 1988. Oni rade jako lijepo, vole knjige i u svakom se detalju trude da one budu što bolje. Ljubazni su s autorima, pristupačni i veliku pozornost posvećuju hrvatskom jeziku. Takvu razinu suradnje nisam našao nigdje drugdje.
Glavna urednica gđa Anđa Raič tako je postala dobra vila moje književnosti i spisateljstva, gđa. Marija Eljuga korektan i prijateljski poslovni partner. G. Marko Habuš najbolji tehnički suradnik s kojim sam ikad radio. Oni vole moja djela a ja volim njih i ni jednoj ni drugoj strani nije bilo teško proširiti suradnju i na nemedicinska knjige. U svojoj ljubavi prema knjigama oni su, nezavisno od mene, uveli biblioteku „Knjigolijek“, pa mi se, kao liječniku i znanstveniku, sviđa pridonijeti i tom načinu liječenja. „Priručnik za hrvatsku politiku“ šesta je moja knjiga u toj biblioteci, nakon „Plaču li anđeli“, „Živjeti u Župi Radobilji“, „Medicina iznutra“, „Život urednika“ i „Mi Hrvati“. Sve su one bile dobro primljene i među čitateljima koji nemaju ništa s medicinom. Bilo bi nerazumno mijenjati sustav koji dokazano dobro radi.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
