Prof.dr.sc. Tonči Matulić vodeći je moralni teolog i profesor bioetike na zagrebačkom KBF-u. Nedavno je predstavio dopunjeno izdanje svoje knjige “Pobačaj – drama savjesti”, a u jeku rasprava uoči donošenja novog zakona o pobačaju razgovarali smo s prof.dr.sc. Matulićem.
“Nitko ne osporava činjenicu da namjerni pobačaj, koji danas redovito ima oblik legalno induciranog pobačaja, dakle namjerno izvršen pobačaj prema pozitivnim pravnim propisima koji to reguliraju, uključuje i dramu savjesti. S koje god strane gledali, namjerni pobačaj sam po sebi je drama savjesti. On je drama savjesti za zakonodavca, kako i sad možemo vidjeti u Hrvatskoj koja se nalazi pred donošenjem novog zakona, drama je i za društvo koje očekuje da se to važno pitanje regulira, a posebno je drama za ženu i one u njezinoj blizini koji moraju donijeti takvu odluku. Kod pobačaja nema jeftinih rješenja, kod pobačaja nema lako ćemo, kod pobačaja nema nije to ništa… Namjerni pobačaj uvijek ostaje drama savjesti”, upozorava prof.dr.sc. Matulić.
Matulić pobija pokušaje argumentacije zagovornika pobačaja, a koji idu u smjeru da se o pobačaju treba raspravljati s aspekta zdravlja. U tom slučaju, trudnoća bi bila bolest, jasan je Matulić.
“Što bi to značilo raspravljati o pobačaju s aspekta zdravlja? To bi jedino bilo moguće kada bi medicina dokazala da je trudnoća bolest, onda bi takve teze imale smisla. Nema nikakve sumnje da postoje pobačaji koji kompromitiraju zdravlje žene, s druge strane postoje pobačaji koji se tiču teških malformacija ploda, koji ionako završavaju spontanim pobačajem, a ugrožavaju život žene, ali mi ne govorimo o tome! Što se toga tiče, medicina zna svoj posao”, raščlanjuje naš sugovornik.
‘Pravo na izbor ne može osporavati pravo na život’
Namjerni pobačaj koji se vrši u skladu sa zakonom koji ga dozvoljava nema veze sa zdravljem, objašnjava dalje.
“Mi ne trebamo donijeti zakon koji će soliti pamet liječnicima, nego govorimo o namjernom pobačaju koji se vrši u skladu sa zakonom koji to dozvoljava! Dakle, takav pobačaj nema veze sa zdravljem! A što se tiče ljudskih prava, apsolutno da se pobačaj treba gledati kroz prizmu ljudskih prava i to polazeći od onog najosnovnijeg koji je zaštićen Ustavom – pravo na život! Svako ljudsko biće ima pravo na život i to je ono što trebamo štititi. To je naša obaveza, naš elan i naše nadahnuće, da svakom ljudskom biću priznamo pravo na život, od začeća do prirodne smrti. Zahvaljujući pravu na život možemo konzumirati sva ostala stečena prava”, nastavlja moralni teolog.
U ovom kontekstu Matulić objašnjava pojam prava na izbor koji, u slučaju zagovornika pobačaja, nastoji osporiti temeljno pravo – pravo na život.
“Pravo na izbor počiva na slobodnoj volji, na čovjekovoj slobodi, ono je jedno od temeljnih prava i to nije upitno. Međutim, u kontekstu pobačaja, to bi značilo da je ženino pravo da prekine već započetu trudnoću, odnosno da plodu kojeg nosi u svom tijelu oduzme život! U tom kontekstu, to je nečuveno pravo! To pravo mora izdržati pred pravom na život nerođenog. Evidentno je da takvo proturječje samo po sebi govori da oduzimanje života nerođenom djetetu ne može biti pravo. Pravo izbora ne može biti takvo da nekome ospori pravo na život!”, upozorava Matulić.
Zagovornici pobačaja u raspravama se također pozivaju na tezu da legalizacija pobačaja smanjuje njihov broj, no to je bacanje prašine u oči, smatra naš vodeći moralni teolog.
“Kad gledamo statistike legalno induciranih pobačaja to je takav pad da bi čovjek pomislio da takvih pobačaja gotovo da nema. Osamdesetih godina u Hrvatskoj broj legalnih pobačaja bio je jedan na jedan, na jedno živo dijete jedan pobačaj, desetak godina kasnije broj je bio pet puta manji, a iz godine u godinu taj broj drastično pada. radi li se tu o stvarnom smanjenju legalno induciranih pobačaja, o snažnijoj prisutnosti kontracepcije, radi li se o sazrijevanju društvene svijesti o pobačaju… Mislim da je posrijedi činjenica da smo za vrijeme socijalizma imali samo javno zdravstvo, da su se evidencije vodile pedantnije, dok danas imamo brojne ginekološke privatne klinike u kojima se obavljaju namjerni pobačaji koje niti ne vode takve evidencije. Mislim da smo u vremenu lova u mutnom, došlo je do jednog crnog tržišta na kojem se pobačaj radi diletantski, mimo kontrole”, navodi naš sugovornik.
‘Svaki katolik, pa i političar koji se tako deklarira dužan je štititi život’
Uoči donošenja novog zakona o pobačaju prof.dr.sc. Tonči Matulić upozorava da nikakav oblik ovog zakona ne smije biti prihvatljiv.
No, što je s političarima koji se deklariraju kao katolici, a podići će ruku za Zakon o pobačaju? Kanonsko pravo u ovakvim slučajevima propisuje sankcije, a prof.dr.sc. Matulić objašnjava o kakvim se sankcijama radi te je li ih moguće primijeniti i na koji način.
“Ima smisla o tome razmišljati i kad gledamo zahtjeve moralnih zakona, npr. ne ukradi, poštuj oca i majku… postoji čitava lepeza pregaženih moralnih vrijednosti. I mi stojimo mutavi i gledamo ih, oni i dalje kradu, oni lažu… a nama je sve pet. E, kada dođe pobačaj onda se mi dignemo i razmišljamo o sankcijama. U svim drugim situacijama oni su se pričestili, a sad bi im uskratili. Naravno, nije isto ukrasti isto i ubiti. ali što ako ste ukrali nekome nešto što mu je doista bilo bitno za njegov opstanak? Uzeli ste mu krov nad glavom i bacili ga na ulicu? Sudjelovanje u izvršenju pobačaja gdje dolazi do pobačajnih učinaka, prema Kanonskom pravu, zahtjeva izrečeno izopćenje iz Katoličke crkve. Oni koji donose zakon o pobačaju, u skladu s naputkom Kongregacije za nauk vjere, zapravo su prozvani kao teški prekršitelji moralnog zakona. Od katolika se očekuje da javno bude deklariran za pravo na život. Međutim, navodim primjer, on je u srijedu napravio nešto takvo, a u nedjelju ga vidimo na misi. Kako ja mogu znati da se on nije pokajao i zatražio oprost? Zato, ponavljam, svaki katolik je dužan javno štititi pravo na život, a svatko tko to ne čini on je otpao od zajednice“, zaključuje prof.dr.sc. Matulić.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
