Dugogodišnju rubriku Pitanje sadašnjega trenutka u kršćanskoj obiteljskoj reviji Kana uvijek aktualnim temama ispunjava Josip Grbac, redoviti profesor na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu, svećenik Porečke i Pulske biskupije. U Kani je komentirao Zakon o eutanaziji koji je nedavno donesen u Španjolskoj.
Dio kolumne uz dopuštenje izdavača prenosimo u nastavku:
Nedvojbeno je da su u ovoj pandemiji do sada umirale ponajprije starije osobe. Čak se u nekim glavama promicala „zlobna“ pomisao da se moderno društvo s pomoću COVID-a 19 želi riješiti starijih osoba koje odviše opterećuju zdravstveni sustav i domove za starije osobe. Ne možemo, naravno, u to povjerovati. Jedna od najpogođenijih zemalja zarazom svakako je Španjolska. No, kao da španjolskoj vladi nije bila dovoljno „izdašna” doza smrtnosti starijih osoba zbog korone, pa je posegnula za još drastičnijim sredstvom: na inicijativu vlade španjolski je parlament nedavno donio zakon o eutanaziji i potpomognutom samoubojstvu. Vladin prijedlog zakona izglasan je većinom od 202 glasa ‘za’, 141 glas ‘protiv’ i dva suzdržana. Zakon stupa na snagu u lipnju, a dotad će sve španjolske pokrajine morati osnovati vlastito povjerenstvo sastavljeno od liječnika i pravnika za procjenjivanje pojedinih slučajeva. Crkva u Španjolskoj ocijenila je taj Zakon kao „poraz za sve“, koji ostavlja na cjedilu one koji pate. Španjolska biskupska konferencija tvrdi kako se, prema tom zakonu, „eutanazija može prakticirati u vrlo širokom rasponu situacija“ koje ne moraju biti povezane s „objektivnim situacijama nekontrolirane agonije i boli”.
1. Smisao Zakona o eutanaziji
Postavlja se pitanje čemu uvođenje takvog zakona. Tim činom, naime, izričito se potvrđuje da u današnjem društvu postoji razlikovanje o tzv. kvaliteti života, o tome koji i kakav život zaslužuje promociju i zaštitu. Sjetimo se da je u starim kulturama, poput one rimske, ljudski život zadobivao pravo na postojanje i zaštitu tek kada je dijete bilo predstavljeno ocu i kada ga je otac priznao svojim. No ni ondašnje kulture nisu posegnule za određivanjem granice kada jedan ljudski život prestaje biti „vrijedan”, kada ga je moguće nesmetano ukloniti. Doduše, postojala je mogućnost da netko sam sebi skrati život radi obrane vlastite časti ili radi skretanja pozornosti javnosti na neke goruće probleme u društvu.
(…)
Čak i Biblija spominje slučajeve suicida zbog nekih uzvišenih ciljeva, kao što je slučaj Samsona koji je sebe ubio, srušivši na Filistejce zgradu jer su ovi bili porobili Izraelce. Taj čin u Bibliji nije osuđivan. Za razliku od slučaja kralja Šaula koji sam sebe ubija nakon neuspjeha u ratu, a Biblija ga osuđuje, ali ne samo zato što je učinio suicid nego stoga što se, umjesto da Jahvu pita za savjet, za savjet obratio vračari. Dakle, i sam sud Biblije o činu suicida nije jednoznačan. Ali baš nigdje u Sv. pismu nema naznake o tome da bi čovjek sam sebi mogao skratiti život zbog starosti, bolesti, razočaranja, patnje.
2. Mogućnost manipulacije
Još jedan razlog upućuje na to da je odluka španjolskog parlamenta nepromišljena. Naime, u gotovo svim zemljama u kojima je eutanazija zakonski dopuštena pojavile su se velike teškoće oko interpretacije zakonskih odredbi. Takozvani široki raspon situacija koje mogu opravdati eutanaziju, o čemu govore španjolski biskupi, upućuje na to da je gotovo nemoguće jasno definirati uvjete pod kojima bi eutanazija mogla biti dopuštena. Takva iskustva imale su i imaju zemlje poput Nizozemske i Belgije.
Jednostavno nije moguće jasno odrediti u kojim uvjetima netko može zatražiti i dobiti „dozvolu” da sam sebi odredi kada će umrijeti i da na taj čin obveže personal koji ga njeguje. Želja za životom ili smrću, sposobnost podnošenja boli, uvjeti u kojima čovjek provodi zadnje dane svojeg života, sve su to varijabilni elementi. Ne mogu se precizno ozakoniti. Drukčiji su od osobe do osobe. Zato se tu neminovno rađa mogućnost manipulacije. Tko kaže da se ne može dogoditi slučaj kada rodbina može nagovoriti svojeg starijeg i bolesnog člana da zatraži eutanaziju jer od toga očekuje nekakvu korist? Istraživanja su pokazala da je većina ljudi koji su zatražili da ih se usmrti, nakon što im je pružena adekvatna liječnička i ljudska pomoć i njega, odustala od zahtjeva za usmrćivanjem.
(…)
Članak u cijelosti potražite u novom broju Kane u tiskanom ili eIzdanju.
* Prof. dr. sc. Josip Grbac svećenik je i redoviti profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu – Teologija u Rijeci. Rođen je 1955. u istarskom Lanišću, gdje je završio osnovnu školu. Maturirao je 1974. godine u Biskupskoj gimnaziji u Pazinu. Od 1976. godine studirao je u Rimu na Papinskom sveučilištu Gregoriana, gdje je 1983. godine završio magisterij iz moralne teologije i stekao akademski naziv magistra teološke znanosti iz moralne teologije. Godine 1982. zaređen je za svećenika u Porečko-pulskoj biskupiji. Doktorsku radnju s temom ”Ljudski rad i integralni poziv čovjeka” obranio je 1987. godine. U rujnu 1988. postaje profesor moralne teologije na Visokoj bogoslovskoj školi u Rijeci. Od 1994. do 2000. godine u dva mandata obnaša dužnost rektora Teologije u Rijeci. U znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora izabran je 2004. godine, a 2010. i u zvanje redovitog profesora. Bio je u jednom mandatu član Upravnog odbora Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve i tajnik komisije Iustitia et pax Hrvatske biskupske konferencije. Sada je, već u drugom mandatu, član Vijeća HBK za nauk vjere. Od 2006. do 2010. godine bio je glavni je i odgovorni urednik Riječkog teološkog časopisa. Član je znanstvenog vijeće u nekoliko časopisa.
Iz njegove bibliografije mogu se izdvojiti knjige: Graditelji Kraljevstva. Teologija rada II. vatikanskog sabora (Rijeka 1996.), Kršćanska etika u ozračju svakodnevice (Pazin 2004.), Etičke dvojbe hrvatskog društva: O važnosti odgoja za moralne vrijednosti (Zagreb 2009.). Urednik je nekoliko zbornika, a napisao je i objavio 60-ak znanstvenih i stručnih radova.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
