Prof. Miliša: Zašto poruke djece i mladih ne primjećujemo ili ignoriramo?

Od poruka djece i mladih trebamo učiti i korigirati svoje postupke. Ako ih ignoriramo onda će nam se arogancija vratiti s nesagledivim posljedicama, piše za Narod.hr dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar.

Mladi nam poručuju: “Ako pričamo o vama starijima kao problemu, mi postajemo problem”. Svojim porukama upozoravaju i obraćaju se onima koji bi se trebali osjećati prozvanima. Za početak izdvajam četiri takve poruke: “Molim pametnije da ne posustaju jer stanje je kritično”, drugi: “Mi smo oni na koje su nas roditelji upozoravali.” “Karakter države određuju beskičmenjaci”. I četvrti: “Taj led što vidiš u njenim očima, samo su suze, zaleđene hladnoćom svijeta”. Djeca i mladi zrcale sliku odraslih, a problem je u tome što odrasli u tome „ogledalu“ ne žele vidjeti sebe. Mladi se ne osjećaju kao subjekt u društvu pa svoj prostor traže na ulici, u drogama i nasilju kao zabavi ili stilu života.

Godinama pratim poruke koje mladi u grafitima ispisuju, a kojima mladi šalju upozoravajuće poruke. Do kada ih ignorirati poruke ispisane u grafitima te ih tretirati vandalskom činom povampirene generacije? Njima se često suprotstavljaju društvenim normama, životu, starijima, politici… Neke od njih su me do te mjere nadahnule da sam napisao ne samo znanstvene ili stručne članke nego i knjige.

Skepticizam i apolitičnost kao znakovi bumerang generacije

Zanimljiv je grafit na zadarskim bedemima, u kojemu se pojavljuju dijelovi stihova Leonarda Cohena i njegove pjesme Democracy: “Sentimentalan sam… Nisam ni ljevičar ni desničar… Tvrdoglav sam kao one vreće za smeće koje vrijeme ne može uništiti.” Stihovi te pjesme nalaze na zidovima diljem svijeta, kao odgovor na surova vremena odrastanja mlade generacije. To me je ponukao da istražujem skepticizam kao vrijednosnu matricu mlade generacije. Otkrio sam da kada skepticizam postane dominantno vrijednosno opredjeljenje slijede prosvjedi. O tome sam pisao u članku (sa Slavenom Leticom): “Od skepticizma do studentskih prosvjeda”. Skepticizam se prepoznaje u bijegu u privatnost, apatiji, gledanju na svijet bez ideala, u razdvajanju onoga što pripada u javni život od onoga što pripada dijelu privatnog života, te u gubitku interesa za politiku. Današnja su djeca i mladi (postali) bumerang generacija koja nam vraća za svu nebrigu i zanemarivanje njihovih preferencija i potreba. Ta generacija (ne)izravno preuzima anarhističku paradigmu društva bez hijerarhije, koja je sve “zakopanija” u virtualni svijet. O tom sam pisao u znanstvenom članku: “Internet kao izvor frustracija i prosvjeda “bumerang generacije”.

Meni su osobito važne poruke najmlađih…

Poučne poruke djece

Iz Zbornika dječjih radova (učenika zadarskih osnovnih škola) izdvajam mišljenje jedne djevojčice koja je, po meni bolje nego itko, opisala glavne probleme u odgoju i vrednotama suvremenoga svijeta: “Problemi koji muče djecu često su nebitni odraslima. Došlo je vrijeme opranih ruku i okrenutih glava. Odjednom su svi oslijepili i oglušili. Ne čuju i ne vide što se oko njih zbiva, a što je najgore, više i ne suosjećaju. I smrt mlade osobe od predoziranja nije posebna vijest, nego statistika.”

Iznimno su zanimljive poruke djece s Posebnog zasjedanja UN-a posvećenog djeci: “Mi nismo ishodište problema; mi smo ishodište za njihovo rješavanje. Mi nismo izdatci; mi smo investicije. Kažete da smo mi budućnost, no mi smo i sadašnjost.” Poučeni time, trebamo u svakoj općini, gradu i županiji nastaviti s javnim pozivima s ciljem odabira dječjih poruka ili crteža na temu “Poruke djece odraslima”. Najbolji radovi moraju biti medijski predstavljeni. Udruga Naša djeca iz Osijeka izdvaja ove poruke: “Odrasli, iznošenje vlastitog mišljenja je vaše, ali i naše pravo. Umjesto darova kao dokaza ljubavi, dajte nam svoje vrijeme i ljubav. Mi idemo vašim stopama, ne pružajte nam loš primjer! Ne volim mir u domu koji počinje s “Pusti me na miru!”

Ironiziranje (političkih) kampanja

Grafiti se pojavljuju i kao reakcija na razne političke kampanje… Sjetimo se one sa sloganom “Kupujmo hrvatsko!” – u trenutku rasprodaje hrvatskih banaka i javnih poduzeća. Ona je izazvala jednog grafitera na reakciju: “Kupujmo hrvatsko – pušimo lavandu!”. Svi se sjećamo i one pod motom “Sportom protiv droge”, na koju su mladi uzvratili inverzijom riječi: “Drogom protiv sporta!”, Kada je bivša hrvatska ministrica obrazovanja Ljilja Vokić izjavila da su ljudi “dnevna bića” (aludirajući na promjene zakona u kojima bi se djeci zabranilo izlazak u noćnim satima bez nadzora roditelja, odnosno skrbnika), mladi su odgovorili grafitom: “Vi imate moć, a mi noć!” Nakon policijske kampanje s porukom “Kad piješ ne vozi” ispisan je grafit s porugom: “Kad vozim ne pijem, zato stanem da bi popio.” Na medijsku indoktrinaciju prije glasovanja na referendumu o pristupanju Hrvatske u EU mladi su ispisali dva provokativna grafita “Moderno ropstvo – EU” i “Do sada su nas varali oko granica, a sad će bez granica”.

Svojevremeno je UNICEF-ov projekt Stop nasilju među mladima u školama implicirao zaključak da su škole i mladi glavni krivci za nasilje, a brojni gradovi bili oblijepljeni plakatima sa zbunjujućim i/ili neprihvatljivim porukama: “Iskorijenimo nasilje u školama”. Nema škole s nultom stopom nasilja. To je iritirajuća (demagoška) fraza. U vrijeme te kampanje bilo je plakata sa slijedećim natpisima: “Beba ima uvijek vremena za nježnost” ili “Djeca su slatka bez slatkiša”. Jedna je učenica komentirala: “I pedofili bi isto rekli”. Slogan da “televizor nije najbolji prijatelj djetetu” podrazumijeva da je TV ipak djetetov prijatelj ili da je bolji prijatelj računalo ili mobitel. Plakat s napisom “Zadnji u vrsti, prvi u modricama!” navodi djecu na zaključak da se može ipak biti prvi u nečemu. Slogan “Gruba riječ boli više od šamara!” navodi na zaključak da je šamaranje manje zlo.

Odnos prema ljudima, ljubavi, braku i odgoju

Grafiti ironično opisuju odnos prema ljudima, odgoju, ljubavi, braku i seksu: “Volim ljude, mrzim čovječanstvo”, “Griješiti je ljudski. Baciti krivicu na druge još je ljudskije”, “Svijet pripada budalama jer su u većini”, “I da ljubav pada s neba, neki bi nosili kišobran”, “Sve što voliš izaziva patnju. Nikoga ne voli!”… “Brak guši slobodu pojedincu”, “Brak je doživotna robija u kojoj osuđeni može biti oslobođen zbog preljuba”, “Dok ima brakova bez ljubavi bit će i ljubavi bez brakova”, “Ne kvari vino vodom ni ljubav brakom”, “Pitanje za one koji se žene drugi puta: Što vam prvi put nije bile jasno?”, “Emocije su luksuz u ljubavi” te “Seks smanjuje napetost. Ljubav je stvara”.

Odbacivanjem odgoja i etičkih načela približavamo se sumraku kultura. Izdvajam jedan grafit s provokativnom pedagoškom po®ukom: “Ako riješimo sve probleme svoje djece, oni neće imati drugih problema osim vas”. Empatija, tolerancija i altruizam ključne su vrednote u komunikaciji. Odgojem ih trebamo (re)animirati.

Grafiti s anarhističkim porukama

Iznimno su frekventni i anarhistički grafiti s karakterističnim porukama: “Tamo gdje umire autoritet, rađa se sloboda”. Ovaj grafit me nadahnuo da napišem knjigu “Anarhizam- prosvjedi – odgoj. “U društvu koje je ukinulo svaku pustolovinu, jedina preostala pustolovina je ukinuti takvo društvo”, “Anarhija se budi ponovno”. Anarhističke parole uzele su maha i svuda možemo vidjeti grafite, napise i blogove koji omalovažavaju sve autoritete. Tako, primjerice, možemo vidjeti napis A.C.A.B., što znači “All cops are bastards” (svi su murjaci gadovi), “Učitelj = dreser ljudi”, “Čovjek kojega udare šakom u glavu može ustati, ali onaj kojemu u glavu udare društvena pravila, ne zaslužuje ustati” te “Policija – čuvari nereda!”

Uznemirujuće autodestruktivne poruke

Osobito su zabrinjavajući grafiti s autodestruktivnim sadržajem: “Najbolji oblik samokritike je samoubojstvo”, Izbjegavaj život, mogao bi te ubiti!” “Daj mi jedan razlog za život, ja ću tebi tri za smrt”, “Prva noć na vješalima je najgora”, “Tko ranije umre duže je mrtav”, “Oduzmi sebi život – tvoj je!”, “Za mene više nema nade i alkohol mi više ne znači ništa”, “Smrt je dokaz da je život štetan”, “Živi kao da ti je svaki dan posljednji i vidjet ćeš: jednog ćeš dana biti sasvim u pravu”, “Ne želim jutro – raspadam se samo kad sam budan”, ili “Jedan dan želim biti normalan!” Sve ovisnosti su signali upozorenja.

Hedonizam, dosada i društvene mreže

Sljedeći grafiti s ironijom preferiraju hedonizam i ovisnosti: “Kad je grijeh već izmišljen ja ga pokušavam samo usavršiti”, “Radi kao da si mrtav, uživaj kao da ćeš sutra umrijeti”, “Ustajte mrtvi pijani”, “Ne gazite travu – pušite je”, “Stvarnost je iluzija izazvana pomanjkanjem droge”, “Nikad ne pijem osim kad sam sam ili kada sam u društvu”, “Neki piju od tuge, neki od radosti, a ja od jutra”, “Bog je stvorio travu, čovjek drogu”, “Bolje biti mrtav pijan nego mrtav trijezan” i “Smrt fašizmu, sloboda narkomanima!”

Sve ovisnosti su signali upozorenja. Tako je i s ovisnicima o dosadi. U Splitu sam svojevremeno zapisao grafit “Nisam u krizi, ali mi je dosadno”, naknadno saznavši da ga je napisao mladić koji je kasnije postao ovisnik. To mi je rekla njegova majka, rekavši: “Sin mi je poslao jasnu poruku koju tada nisam razumjela”… Ovdje vrijedi spomenuti poučnu englesku poslovicu: “Onoga tko radi kuša samo jedan đavao, a lijenčinu tisuću”. Dosada je porok djece i mladih. S dosadom čovjek osjeća “svoje ništavilo, svoju izgubljenost, nedostatnost, ovisnost, nemoć i prazninu” (Pascal u Mislima). Danski filozof S. Kierkegaard poučno ju opisuje: “Ona je korijen svih zala”.

U istraživanju o društvenom položaju i preferencijama mladih u Dalmaciji i Slavoniji otkrivam, (s kolegicom Vesnicom Mlinarević i Anom Proroković), da mladi iznimno nekvalitetno provode slobodno vrijeme. Najzastupljenija je orijentacija na dokoličarenje (gledanje televizije, neselektivno surfanje po internetu, sve do izležavanja, lutanja po gradu, trgovačkim centrima i sl.).

Dosada kao porok mlade generacije potaknula me da napišem posebnu monografiju s empirijski istraživanjem učinkovitosti terapijskih zajednica. Mladi upozoravaju i grafitom o nasilju kao stilu života “Gdje je krvi, tu si prvi”. Potonji grafit me nadahnuo da napišem više članaka na temu nasilja među mladima i nad mladima.

Grafiti mladi upozoravaju i o ovisnosti prema internetu: “Sad tek vidimo da je Orwell bio optimist”. Grafiti govore o moći tzv. društvenih mreža: “Popularan sam samo na internetu”, “Nekada sam imao prijatelje, a sad imam internet”. “Ograničena inteligencija i neograničeni internet su moćna kombinacija”. I zadnji koji navodim: “Gladne nahranite lajkovima – egomanija”. I ovi grafiti si bili “okidači” da godinama istražujem antidruštvenost tzv. društvenih mreža te sa suradnicima napišem knjigu “Tamna strana ekrana”.

Zaključno

Mi stariji odbacili smo djecu i mlade (kao jedini nacionalni i obiteljski “kapital”) od sebe i sada nam vraćaju udarac. Bumerang generacija poručuje: “Izigrali ste nas. Ne vjerujemo više nikome!” Mladi su ogledalo i korektiv društva, tj. upozorenje odraslima da se vlastita arogancija vraća poput bumeranga. Zato opisuju razočaranja u život koji smo im ostavili, a nerijetko su indikator (skorih) pobuna mlade generacije. Grafiti nisu po sebi izraz vandalizma. Oni su jezik ulice i treba ih analizirati kroz dalekosežne posljedice iz njihovih poruka.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.

** Dr. sc. Zlatko Miliša, red. prof. u trajnom zvanju – istaknuti hrvatski pedagog, sociolog i društveni kroničar

Rođen je u Trogiru 1958. godine. Osnovnu školu završava u rodnom gradu, srednje obrazovanje u Splitu. Od prosinca 2012. redoviti je profesor na Filozofskom fakultetu u Osijeku, a od 2018. izabran je u trajnom zvanju redovitog profesora. Sudionik je brojnih domaćih i inozemnih znanstvenih skupova. (Su)autor je šesnaest znanstvenih monografija u Hrvatskoj, od kojih su tri objavljene u inozemstvu. Autor je i triju publicističkih knjiga. Kao angažiran intelektualac, široj je javnosti poznat po populariziranju struke. Pisao je kolumne za razne tiskovine i internetske portale. Često gostuje na okruglim stolovima, tribinama, stručnim seminarima, u medijima, školama i civilnom sektoru. U brojnim je medijima imao više stotina razgovora i/ili izjava, ponajviše o aktualnim pitanjima iz školstva i znanosti, te o problemima i potrebama mladih. Davao je komentare i bio stalan komentator (na HRT-u), bio sudionik raznih TV-emisija. Dobitnik je godišnje državne nagrade “Ivan Filipović” s područja visokog školstva za 2009. godinu.