U hrvatskom javnom prostoru u proteklim tjednima prisutna je rasprava o navodnoj zaštiti pedofila za koju se optužuje đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita mons. dr. Đuru Hranića. Na prošlotjednoj tiskovnoj konferenciji nadbiskupa Hranića, on je objasnio hodogram zbivanja iz vlastite perspektive i podastro javnosti već poznate dokaze da je upravo on saznavši za slučaj 2016. godine poticao obitelj da svećenika protiv kojega su iznošene optužbe prijave Državnom odvjetništvu te potom slučaj sam prijavio Državnom odvjetništvu i Kongregaciji za nauk vjere.
Medijski napadi koje je serijom tekstova u tjedniku Novosti koje izdaje Srpsko narodno vijeće fokalnom točkom nadbiskupova prijestupa smatraju činjenicu da sotinskog župnika, sada pokojnog Zlatka Rajčevca, nije na zahtjev dvije župljanke koje su slučaj zlostavljanja prijavile, premjestio u drugu župu i činjenicu da je svećenika tek nakon što mu je sud u Vukovaru službeno potvrdio optužnicu umirovio.
Javna kampanja protiv nadbiskupa Hranića
Javna kampanja optužbi protiv nadbiskupa Hranića išla je toliko daleko da su pojedini novinari u tekstovima kao kakve aksiome isticali vlastite interpretacije o tome kako je povijest pokazala da su optužbe svećenika za zlostavljanje pretežito točne te potpuno nedemokratski stav da je dovoljno da protiv svećenika postoje sumnje da bi se istoga u potpunosti isključilo iz zajednice Crkve, a posljedično i iz društva.
Nadbiskup se o tome jasno očitovao elementarnim logičkim zaključivanjem istaknuvši da vodeći se tim stavom: „Svatko može u svakoga uprti prst“. Ljudsko društvo nažalost nije osmislilo pravedniji sustav dokazivanja krivnje od strukturiranog sudskog postupka i svatko u demokratskom društvu, pa bio on i svećenik Katoličke Crkve, ima pravo na pravično suđenje.
>Biskup Košić: Ispada da smo mi u Crkvi pedofili, a mediji su ti koji propagiraju pornografiju
Pedofilski zločini u Katoličkoj crkvi
Pedofilski zločini u Katoličkoj Crkvi postoje i o tome se u prethodnim godinama očitovao zbir institucija uključujući i samu Crkvu koja predvođena papom Franjom na području procesuiranja i prevencije zlostavljanja djeluje proaktivno, retorički i institucionalno. U Hrvatskoj je također u proteklih 20 godina nekolicina katoličkih svećenika osuđena zbog te vrste zlodjela. Pedofilija u Katoličkoj Crkvi kao i u drugim religijskim zajednicama i drugim dijelovima društva zaslužuje bezrezervnu, oštru, unisonu, pravovremenu i rigoroznu osudu.
Problem pedofila nije moguće riješiti tek otkrivanjem sporadičnih slučajeva nego sustavnom borbom i suzbijanjem, edukacijom i prevencijom te prije svega psihološkom, medicinskom, socijalnom i svakom drugom skrbi za žrtve, a u taj proces aktivno trebali bi se uključiti svi društveni dionici od religijskih zajednica, preko civilnoga društva, pa sve do države.
>Otkrivamo pozadinu napada na nadbiskupa Hranića u režiji Novosti
”Optuživanje Hranića perpetuiranje je a priori stava da Crkva zataškava svaki slučaj pedofilije u svojim redovima”
Opravdani bijes zbog činjenice da se zločin pedofilije uopće događa, kao i činjenica da se za isti optužuje svećenika koji bi trebao biti uzor morala i krijeposti, svakako ne bi trebao zamagliti sagledavanje cjelovite problematike kako ovoga događaja tako i svakog pojedinačnog slučaja optužbe za zločin pedofilije.
Optuživanjem nadbiskupa Hranića da nije učinio dovoljno u situaciji u kojoj je unatoč kontradiktornim iskazima i nemogućnosti djelotvorne komunikacije sa svim dionicima procesa, pokrenuo postupak pred nadležnim crkvenim i državnim tijelima perpetuiranje je a priori stava da Crkva zataškava svaki slučaj pedofilije u svojim redovima jednako kao i paušalno zaključivanje da je svatko koga se javno prozove za neko kazneno djelo doista to kazneno djelo i učinio.
”Niti jedan zločin ne bi trebao biti medijski eksploatiran i manipuliran kao sredstvo obračuna s neistomišljenicima”
Pozivajući svakoga tko ima saznanja ili sumnje u bilo kakav pedofilski prijestup počinjen od strane bilo kojeg dionika društva da isti prijavi nadležnim državnim organima i žaleći za činjenicom što sotinska priča zbog preminuća optuženog svećenika ne će dobiti adekvatan pravosudni epilog, valja ipak istaknuti da niti jedan zločin ne bi trebao biti medijski eksploatiran i manipuliran kao sredstvo obračuna s neistomišljenicima te kao sredstvo generalizacije i negativne difamacijske kampanje.
Katoličku Crkvu u Irskoj desetljećima potresaju pedofilski skandali i kontroverze povezane se slučajevima optužbi za pedofiliju nalik na aktualni slučaj u Hrvatskoj. Mnogi upravo posljedice tih događanja u Crkvi imenuju glavnim razlogom zbog kojega se broj irskih katolika koji svake nedjelje pohode svetu misu s 91% u 1975. smanjio na 36% u 2016. godini.
”Kriza Crkve u Irskoj zapravo je plod prenaglašene i manipulativne medijske kampanje nametanja percepcije o brojnosti slučajeva zlostavljanja u Crkvi”
Istraživanje profesora komunikologije Michaela J. Breena s Mary Immaculate College u Limericku pokazuje da se kriza Crkve u Irskoj zapravo plod prenaglašene i manipulativne medijske kampanje nametanja percepcije o brojnosti slučajeva zlostavljanja u Crkvi.
Breen tako temeljem analize medijskih sadržaja ističe da su u javnosti pedofilski slučajevi u obitelji zastupljeni s 15,6%. 3 % medijskog prostora pridano je zlostavljanju djece koje čine djeci nepoznati počinitelji, a u javnom prostoru izvještavanje o zlostavljanju koje su počinili autoritetne figure za dijete (poglavito svećenici i nastavnici) zauzima 45%.
Stvarni statistički podaci o zlostavljanju djece u Irskoj s druge strane pokazuju da 16,8% pedofilskih prijestupa nad djecom počine članovi obitelji, 20% djeci nepoznati pojedinci, a samo 4,6 % osobe autoritetne figure za djecu. Unatoč tome što se u irskom registru kaznenih djela može uočiti da pripadnici klera čine 3,2% među svim profesijama koja su osuđena za kaznena djela pedofilije, u medijskim tekstovima svećenička se profesija tereti za čak 68,3% pedofilskih prijestupa.
”Prvoklasna medijska manipulacija”
Premda uvijek iznova valja ponavljati da je i jedan slučaj pedofilskog zločina koji je počinio svećenik jedan slučaj previše i da se radi o sramotnom djelu koje zaslužuje biti rigorozno kažnjeno, irske brojke neminovno pokazuju da se u tom slučaju radi o prvoklasnoj medijskoj manipulaciji koja je prenaglašavanjem jednog manjinskog segmenta problema bacila stigmu na cijelu religijsku zajednicu koja je k tome i premoćno većinska religijsku zajednicu u toj zemlji.
”Postotak pedofila u Katoličkoj Crkvi podjednak postotku pojavnosti pedofilije u drugim institucijama i društvu općenito”
Philip Jenkins američki je povjesničar usmjeren i ka sociološkim istraživanjima koji u svojoj multidisciplinarnoj knjizi Pedophiles and preists objavljenoj u izdanju Oxford University Press-a pojašnjava društvene procese 1980-tih godina u okviru kojih se u medijima pojavljuju prve optužbe za pedofiliju uperene protiv američkih katoličkih svećenika.
Unatoč tome što je autor knjige dodatno nepristran jer sam nije katolik, njegova su istraživanja pokazala da unatoč medijskim napadima uperenima prvenstveno protiv katoličkog klera i celibata kao uzročnika problema pedofilije u Crkvi, druge religijske zajednice poput protestantskih crkava, koje uzgred budi rečeno ne prakticiraju celibat, imaju podjednak stupanj prisutnosti pedofilskih zločina, a također u svojoj knjizi dokazuje da je postotak pedofila u Katoličkoj Crkvi uvijek približno podjednak postotku pojavnosti pedofilije u drugim institucijama i društvu općenito.
Jenkins nadalje zaključuje da propagandna ideja koja ima za cilj prikazati svećenike kao seksualne devijante ipak nije fenomen koji se može vezati samo za suvremeno društvo, već je ista u različitim modalitetima prisutna tijekom dugog povijesnog razvoja od srednjovjekovne Europe preko tudorske Engleske, revolucionarne Francuske i republikanske Španjolske, pa sve do nacističke Njemačke. Upravo je potonja kroz svoju totalitarnu propagandnu mašineriju nastojala optužbama za najrazličitije vrste seksualnih prijestupa slomiti moć Katoličke Crkve u Njemačkoj.
”Medijske manipulacije, difamacijske kampanje i govor mržnje ne koriste nikome, a ponajmanje žrtvama pedofilskih zločina”
Američki biskup Robert Barron, autor knjige Letter to a Suffering Church: A Bishop Speaks on the Sexual Abuse Crisis, u jednom je televizijskom intervjuu na pitanje voditelja smatra li da su mediji odgovorni za stvaranje percepcije o visokom stupnju pedofilije u Crkvi, odgovorio: „Hvala Bogu na medijima!“ objašnjavajući da smatra da se Crkva mora suočiti sa svojim manjkavostima i problemima kako bi zacijelila te dodajući da u Bibliji Bog nerijetko koristi neprijatelje Izraela kako bi popravio izraelski narod.
Unatoč tome što nitko ne može i u konačnici ne želi zanijekati niti problem pedofilije u Crkvi niti problem pedofilije kao takve, medijske manipulacije, difamacijske kampanje i govor mržnje ne koriste nikome, a ponajmanje žrtvama pedofilskih zločina.
*O autoru: Jakov Blagojević je apsolvent povijesti i medijski djelatnik. Aktivan je u nizu studentskih i stručnih organizacija.
** Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
