Stepinac i 2. svjetski rat (1): Što je nadbiskup Stepinac poručivao Paveliću i kako se postavio prema Jasenovcu i progonu Židova?

Foto: www.stepinac.zg-nadbiskupija.hr

Kada je, vrlo brzo nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske, započeo progon nepodobnih skupina i političkih protivnika, blaženi Alojzije Stepinac, kao poglavar Katoličke crkve u NDH, vrlo se oštro usprotivio takvim postupcima.

Javno je osuđivao progone i nehumano postupanje prema Židovima, Srbima i svima koje je ustaška vlast smatrala nepodobnima. Nadbiskupovi nepokolebljivi i jasni stavovi doveli su do zaoštravanja odnosa između vlasti NDH na čelu s poglavnikom Pavelićem, i samog zagrebačkog nadbiskupa, kao i do stvaranja velike netrpeljivosti vlasti i nacista prema Stepincu i Katoličkoj Crkvi u NDH.

Zauzimanje za progonjene, neovisno kojoj vjerskoj zajednici pripadaju

Dva pisma koja je Stepinac uputio Paveliću pokazuju nam njegovu odlučnost u obrani temeljnih ljudskih prava.

Pismo upućeno Paveliću 21. srpnja 1941. nadbiskup započinje riječima: „Slobodan sam kao nadbiskup i zastupnik katoličke Crkve skrenuti pažnju na neke pojave, koje me bolno diraju. Pripominjem odmah da će se jedva tko naći koji će imati smjelosti, da Vas na njih upozori, pa mi je to više dužnost, da ja to učinim.“ U nastavku pisma nadbiskup upozorava kako čuje s više strana da se „okrutno i nečovječji postupa nearijevcima i pravoslavcima prigodom deportiranja u sabirne logore, a i u samim tim logorima, što više da od takva postupka nijesu izuzeta ni djeca ni starci ni bolesnici.“ te kako bi se sve te mjere „mogle (…) provoditi na humani i obzirniji način tako, da se u čovjeku zaista gleda čovjeka i sliku Božju, osobito, da se pokaže ljudski i kršćanski obzir prema slabim starcima i staricama, nejakoj i nedužnoj djeci i prema bolesnicima.“

Stepinac: “Jasenovac je sramotna ljaga za čitavu NDH”

Ustaški režim donio je i velike progone mnogim vjerskim zajednicama, prije svega židovskoj vjerskoj zajednici, te Srpskoj pravoslavnoj ckvi. Katolička crkva nije bila suzbijana na takav način. Ona je, poglavito na početku postojanja NDH, imala povlašteniji položaj. U tim trenucima Stepinac se kao kao zagrebački nadbiskup zauzima za one koji vjerojatno većinom pripadnici onih, progonjenijih vjerskih zajednica kojima su trenutačne povijesne okolnosti donijele vrlo težak položaj. Time nadbiskup iskorištva prednost koju je Katolička Crkva imala da bi se zauzeo za sve progonjene, iako možda ne pripadaju njegovoj pastvi.

Drugo pismo je napisano 24. veljače 1943. U ovom pismu se govori o sedam svećenika koji su odvedeni u Jasenovac. Nadbiskup uzaludno pokušava dobiti informacije o tome gdje se nalaze i kako su završili. „Iz svega moram zaključiti, da su svi poubijani. Reći će se, da su bili protudržavno raspoloženi. Zašto nisu izvedeni pred sud?“ Nadbiskup nastavlja: „Ovo je sramotna ljaga i zločin, koji vapije u nebo za osvetom, kao što je sramotna ljaga čitavi Jasenovac za Nezavisnu Državu Hrvatsku.“

Ustaški obavještajac o Stepincu: “Obavlja štetne poslove po hrvatsku državu”

Ovakvi Stepinčevi postupci doveli su do velikog zaoštravanja u odnosu vlasti prema njemu. Do koje mjere je ta sumnjičavost bila velika te na koji način su ustaške vlasti karakterizirale Stepinca može nam posvjedočiti dokument od 21. srpnja 1943.u kojem ustaški obavještajac Bukovački donosi izvješće Ustaškoj nadzornoj službi (dalje: UNS) o djelovanju nadbiskupa Stepinca i Katoličke Crkve.

Bukovački UNS-u piše: „U Zagrebu je u krugu diplomatskog zbora i papin legat Ramiro Marcone, koji imade posebnu misiju u Hrvatskoj. To je bilo jasno čim je počeo posjećivati židovske logore i slično. Navedeni legat imade tajnika (…) koji u stvari vrši diskretni nadzor nad javnim životom u Hrvatskoj. Danas, kada je potpuno jasno da u Hrvatskoj postoji klerikalni pokret na čelu sa zagrebačkim nadbiskupom Stepincem koji pod firmom vjerskih poslova obavlja štetne po hrvatsku državu, naručito treba pripaziti…“

U ovom dokumentu vidimo kako ustaška vlast želi ostvariti kontrolu i nadzor nad djelovanjem Crkve, što je tipična odlika totalitarnog režima. Pri tome je Stepinac, koji se zauzimao za progonjene bio opisan kao onaj koji obavlja poslove „štetne po hrvatsku državu“.

Izvori:

Stepinac mu je ime. Zbornik uspomena, svjedočanstava i dokumenata (priredio: Vinko NIKOLIĆ), Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1991.

Juraj BATELJA: Blaženi Alojzije Stepinac: svjedok Evanđelja i ljubavi: životopis, dokumenti i svjedočanstva- prije, za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, Zagreb : Postulatura blaženoga Alojzija Stepinca, 2010- . (Zagreb : Denona)

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr