Uvod u krvavi raspad Jugoslavije nagoviješten je već 80-tih godina, posebno nakon što je 1986. Srpska akademija nauka i umetnosti objavila svoj poznati Memorandum SANU, u kojemu govori o navodnoj velikoj ugroženosti Srba u Jugoslaviji i potrebi djelovanja po tom pitanju. Dolazak Slobodana Miloševića na vlast u SR Srbiji 1987. te početak mitinga na kojima su se otvoreno iskazivale velikosrpske ideje, a od kojih je najznačajniji bio onaj na Kosovu polju 28. lipnja 1989. slijedili su nakon toga.
U Hrvatskoj je uvod u rat označila tzv. “balvan-revolucija” u ljeto 1990. Hrvatski Srbi započinju pobunu protiv novoizabrane hrvatske vlasti blokiranjem cesta, na koje su stavljali balvane i veliko stijenje, u okolici Knina.
Barikade su se na prometnicama pojavile 17. kolovoza 1990. Balvan-revolucijom nanesena je velika ekonomska šteta gospodarstvu Hrvatske zatvaranjem prometnica i prekidom najvažnijeg razdoblja turističke sezone. Zemljopisno područje koje je bilo zahvaćeno pobunom smješteno je u središtu Hrvatske i sadržavalo je u sebi strateške prometnice i infrastrukturu koja je spajala jug Hrvatske sa sjeverom. Zatvaranje tih prometnica dovelo je do mnogih ekonomskih problema jer su zbog nesigurnih cesta sva vozila koja su prometovala između Zagreba i Splita trebala ići zaobilaznim odnosno duljim putem te se time poskupio prijevoz robe i putnika.
Balvan-revoluciju karakterizirale su teroristočke akcije poput ometanja prometa, miniranja pruga, oružanih pljački, rušenja stabala, paljenja lokalnih šuma sl.
Bio je to odgovor na prve višestranačke demokratske izbore u Hrvatskoj, na kojoj je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica. O budućnosti Jugoslavije tada su postojale dvije dominantne struje. Na jednoj je strani bilo vodstvo SR Hrvatske i SR Slovenije, koje su zagovarale veću federalizaciju države i demokratizaciju društva, dok je vodstvo SR Srbije zagovaralo centralizaciju.
Dana 21. svibnja 1990., uoči balvan-revolucije, na sjednici Srpske demokratske stranke u Kninu lokalni Srbi donose odluku o istupanju općine Knin iz Zajednice općina Dalmacija te stvaraju novu Zajednice općina sjeverne Dalmacije i Like koje obuhvaćaju sljedeće općine: Benkovac, Donji Lapac, Gračac, Knin, Obrovac i tadašnju Titovu Korenicu. Balvan-revolucijom pobunjeni su Srbi pokazali da ne prihvaćaju novoizabranu hrvatsku vlast i da neće odustati od administrativne strukture koju su uspostavili. Tijekom balvan-revolucije, “Zajednica općina Like i Sjeverne Dalmacije” biva proglašena Srpskom autonomnom oblašću (SAO) “Kninska Krajina”.
Stvaranje paradržavnih tvorevina
Srpska agresija na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu uključivala je stvaranje paradržavnih tvorevina na okupiranom teritoriju, koje su trebale postati samo sastavni dijelovi zamišljene „Velike Srbije“. Tako je bilo i sa SAO “Kninskom Krajinom”. Pobunjeni Srbi 21. prosinca 1990. od nje su, zajedno s ostalim okupiranim područjima u Slavoniji i Baranji, stvorili paradržavu “Republiku Srpsku Krajinu”. Od samih početaka se radilo na ujedinjenju Republike Srpske Krajine s područjima pod kontrolom Srba u BiH (“Republika Srpska”, RS) u “Ujedinjenu Republiku Srpsku”.
Balvan-revolucija bila je samo uvod u krvavi osvajački rat. Umjesto smirivanja situacije, uskoro dolazi do još većeg ‘zahuktavanja’ situacije. Ključnu ulogu u tome odigrala je JNA, koja je, najprije indirektno, a potom i otvoreno, stala na stranu pobunjenih hrvatskih Srba. Time je Hrvatska bila suočena s vojnom silom čitave bivše zajedničke države, dok sama u tom trenutku nije imala gotovo nikakvo naoružanje.
