Premijera predstave ‘Hrvatsko glumište’, autorski projekt redatelja Olivera Frljića i dramaturga Marina Blaževića, izazvala je ogorčene reakcije protagonista spomenutih u kontekstu ‘govora mržnje koji je obilježio hrvatsko kazalište 90-ih’, prenosi tportal.
Tijekom predstave glumci skidaju hlače te se na njihovom donjem rublju vide portreti Zlatka Viteza, Mile Budaka, Ozrena Prohića, Jasena Boke, Joška Juvančića, Krešimira Dolenčića, Jakova Sedlara i Anje Šovagović Despot, čijim se imenima i predstavljaju. Na stražnjoj strani donjeg rublja su pak portreti Snježane Banović, Vitomire Lončar i Slobodana Šnajdera.
“Samoprozvana CSI ekipa za fašizam i svekoliko osvještenje, manjine, delfine i potlačene, predano obavlja svoj estradni posao”, piše redatelj Krešimir Dolenčić u pismu kojeg kao reakciju šalje i članovima Hrvatskog društva dramskih umjetnika (HDDU).
“Izvadili su komad mojeg razgovora iz devedeset prve, očistili ga od „nevažnog konteksta“ događaja iz te godine, pa kao i onaj odvjetnik u Haagu, očekuju valjda pravednu osudu kako meni, tako i dijelu glumišta za poticanje na zločin, ubojstva, genocid nad cijelim narodima i sve što uz to ide”, navodi Dolenčić.
Dolenčić piše kako “te ničim posebne devedeset prve iz čiste pakosti, pred nevinim došljacima što su svečarski odjenuli svoje uniforme i pronosili dobru vijest ljubavi i mira ja osobno i mnogi prozvani kolege, svatko na svoj način, širili smo poruke, koje bi da nema superjunaka iz hNK ivanaplzajca ostale nekažnjene i zaboravljene”.
“Odlučeno je, djelovat će se preko predstave – napravit će se vlastiti kontekst, kad ga već nema, manipulirati svim i svačim i promovirati sebe i svoje osobe u svrhu „narodnog“ kazališta i zaštite već kako koga se sjete”, napominje Dolenčić.
Dolenčić ističe kako izmišljanje konteksta u svrhu promocije isključivo samoga sebe, ne spada u domenu onoga što je on studirao, pa ne može ići u dublje detalje te anamneze, ali svakako uz onu „dabogda ti se Andrija Jarak ispred kuće javljao“, treba dodati i „dabogda te Frljić u obranu uzeo“.
“Mene uzeo citirati, a čujem i da sam lice u predstavi. Velika je to čast”, piše Dolenčić članovima HDDU.
Rijeka je dobila predstavu kakvu je izabrala i kakvu zaslužuje.I još nešto. Kako sam i sam pristalica borbe protiv mržnje, netolerancije, jala i zla u glumištu s ovih prostora, odlučio sam podržati ovu akciju svojom donacijom u vidu odustajanja od tužbe za klevetu i uvredu, ističe Dolenčić. Dodaje kako će time oni izgubiti nešto vrijednog PR-a, koji im itekako treba, ali, s druge strane uštedjet će dovoljno da plate one izmišljene razloge zbog kojih su poskidali gotovo sve predstave sa repertoara.
“Ono što bih dobio unaprijed doniram evo hNK ivanzajcu, u svrhu daljnjeg rada i liječenja trauma onima koji su najviše bili izloženi i ugroženi smrtonosnim zračenjem što je dopirao iz kazališta devedesetih, to jest njegovoj sadašnjoj upravi”, navodi Dolenčić. Napominje kako se čini da su i oni koji su ih postavili na ta mjesta propisno propatili, pa predlaže da se dio utroši i za taj oporavak.
Reagirali su i drugi akteri predstave nakon premijere.
“Predstavu nažalost ili na sreću nisam gledao, ali sve što dolazi od Frljića i njegovih patrona, bolesnika, mislim da je mimo umjetnosti i mimo onoga što ovaj posao jest. Sve dok Obersnel i većina u riječkoj Skupštini budu svršavali na ono što Frljić radi, to će štimati, a kad prestanu, prestat će štimati. No tragično je za Rijeku da odlukom gradskih vlasti bira Frljića i vraća nas na balkansku kaldrmu umjesto na mjesto koje bi trebala zauzimati’, zaključuje Sedlar.
Obrazloženja ponudila je teatrologinja i redateljica Snježana Banović, kandidirana za nagradu publike za osobu godine na portalu Teatar.hr.
Usto, kaže Banović, ‘pojma nemaju o 90-ima u našem kazalištu, a promaklo im je ono što i maćuhice oko zagrebačkog HNK znaju pa ih podsjećam da sam upravo ja, zbog propitivanja istog problema, zauvijek izbačena prije 14 godina iz hrvatskog kazališta. Da je 1941, mi koji se ne slažemo s njihovim ‘umjetničkim konceptom’ završili bismo u logoru ili izabrali šumu.
Oni su pak, kao i svaki politički instalirani kadar, potpuno sigurni, a bahatost im proizlazi iz činjenice da su zaštićeni političkom samovoljom riječkoga gradonačelnika kao lički medvjedi. Rezultat njihove totalitarne vladavine bez ikakva znanja o vođenju kazališta je bankrot programa i kaos u pogonu HNK Ivana pl. Zajca, zaključuje Banović.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
