Što su mladi u Sarajevu rekli papi Franji u svojim svjedočanstvima?

Na susretu mladih s papom Franjom u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih “Ivan Pavao II.” u Sarajevu, Nadežda Mojsilović nazočnima je iznijela svoje svjedočanstvo:

Sveti oče,

Blagoslov, čast i priliku da Vam se danas obratim dobila sam kao pripadnica Srpske pravoslavne crkve, kao državljanka Bosne i Hercegovine i kao koordinatorka u radu sa mladima kroz projekat „Koračajmo zajedno“ pri hramu Sv. Vasilija Ostroškog u Istočnom Sarajevu i pri NCM Ivan Pavao II.

Živeći u Bosni i Hercegovini, u ovoj multietničkoj i multikonfesionalnoj državi, svjesna sam visoke odgovornosti pred svojim hrišćanskim porijeklom, savremenicima i budućim generacijama. Zato čista srca prihvatam zadatke kako bih doprinijela slozi i miru među ljudima. Rad i ispunjavanje tih zadataka predstavljaju vrlo važnu nadogradnju mog života i daju mu puni smisao.

Naš projekat „Koračajmo zajedno“ okuplja mlade hrišćane sa područja BIH, pripadnike dviju konfesija, pravoslavnoj i rimokatoličkoj. Pored toga što živimo jedni pored drugih, odnedavno i zajedno radimo. Naš cilj je da se kroz rad upoznamo, da prepoznamo sličnosti i da s razumijevanjem i tolerancijom prihvatimo razlike. Time, uvjerena sam, doprinosimo prevazilaženju predrasuda jednih prema drugima, i drugačijima, sa žarkom željom da izgradimo i sačuvamo mir u BiH.

„Koračajmo zajedno“, ipak, nije samo projekat. Koračajući zajedno mi, mladi ljudi otvorenog srca jednih prema drugima, uvjeravamo se i da je baš ta raznolikost osnova bogatstva ljudi ove države. Vođeni zajedničkim hrišćanskim vrlinama u svojim djelima trudimo se da budemo i primjer mladima u našoj zemlji. Ali i van nje.

Vođeni hrišćanskim vrlinama i uzdanjem u Svetu Trojicu, Oca, Sina i Duha Svetoga, tim putem koračamo s iskrenom molitvom upućenom našem dragom Bogu, bezvremenenoj Ljubavi , zahvalni na Ljubavi koju nam svakodnevno nesebično pruža. Neka bi dao Bog da dostojni budemo te Ljubavi Božje i da je čista srca nesebično podjelimo drugima.

Tako se iskreno nadam da ćemo nakon ovog susreta nas mladih sa Vama, poglavarem rimokatoličke crkve, podijeliti i nepokolebljivo uvjerenje da je mir najpretežniji u svim našim htenjima i da je imperativ da sačuvamo svoje duše kako bi ljubav i povjerenje vladali među nama. I da tu ostanu vo vjeki vjekov. Amin.

Isto je učinio i Darko Majstorović, pa o njegovo svjedočanstvo prenosimo u cijelosti:

Zovem se Darko Majstorović, profesor sam tjelesnog i zdravstvenog odgoja i imam 24 godine. U ovih par minut podijeliti ću s vama svoju životnu priču i iskustvo vjere u životu jednog mladog katolika u Bosni i Hercegovini.

Okruženje u kojem sam odrastao bilo je takvo da su uvijek drugi govorili, nametali svoja mišljenja, brzinom svjetlosti širili predrasude ovom malom državom. Pomalo zbunjen, ali odlučan u namjeri da ostvarim svoj cilj krenuo sam u avanturu, samo moju avanturu u potrazi za svojim pogledom koji se u masi drugih skoro izgubio. Pojmove „njihovi“ i „naši“ nikada nisam shvaćao. Za mene smo postajali samo MI, bezobzira što smo različiti, ali ipak smo sjedinjeni u istoj svakodnevnici i tlom kojim hodamo.

Težiti miru, zagovarati ga i uživati sve njegove blagodati bila je moja jedina želja. Nisam ni sanjao da ću je ostvariti u jednom multikulturalnom gradu kao što je Sarajevo. Tako sam svoje školovanje nastavio na Palama koje pripadaju RS-u, dok sam istovremeno stanovao u Sarajevu. Oprez i strah koji sam imao prema svojim kolegama pravoslavcima jer sam Hrvat-katolik, nestali su odmah. Osjećao sam se prihvaćenim, jer smo imali zajednički cilj, a to je bilo obrazovanje. Božja volja je bila da otkrijem UKS „Emaus“ i nije mi trebalo dugo vremena da se uključim u aktivnosti ove Udruge, a samim time i u aktivnosti ovog Centra. Na prvu sam osjetio: to je onaj mir o kojem sam vam govorio, onaj mir koji sam tako drugo tražio. Suživot kroz poštivanje raznolikosti koji sam doživio u ovom Centru bili su neprocjenjivi i jednim potezom srušili ogromni val prošlosti koji me skoro potopio. Rasti u vjeri, pomagati drugima, pitati za njihovu potrebu, a ne njihovo ime su vrijednosti kojima me naučilo volontiranje pri NCM-u. Prazan hod u mom životu više nije postojao jer sam našao snagu u onom jedinom koji je put, istina i život, u Isusu Kristu. Više nego ikada postao sam svjestan da sam i ja kao pojedinac pozvan posijati sjeme mira i pokazati svim mladima u Bosni i Hercegovini da su promjene moguće- važno je samo okrenuti glavu na pravu stranu, gdje je uz volju i želju sve moguće.

Ja sam onaj isti Darko s početka priče i danas sam predsjednik UKS „Emaus“. Sveti oče svojom pričom sam želio dati svjedočanstvo svoga života u ovoj zemlji. Moja je želja da Vaša posjeta ovoj zemlji, ovaj susret i riječi koje ćete nam uputiti budu ohrabrenje za nas, da nemamo straha pred izazovima i različitostima, da čuvamo druge kako bi sačuvali sami sebe, jer su tolerancija i pomirenje je jedina sigurna karta za bolje sutra.