Naša „češka“ priča je mlada i nova, a opet tako sadržajna i jaka. Sve je počelo na Taizé susretu u Pragu u prosincu 2014. godine. Riječ je o višednevnom susretu nazvanom „Hodočašće povjerenja na zemlji“ kojeg svake godine zajednica iz Taizé uz Novu godinu organizira u nekom drugom europskom gradu, a mladi koji dolaze budu smješteni kod obitelji u tom mjestu i okolici.
Susret od nekoliko dana za nas se pretvorio u poznanstvo za cijeli život. Na susret u Prag sa skupinom iz Dubrovnika išli smo Ivica, Marin i ja. Ivicu i Marina je ugostila obitelj Korinkovi. Tom prilikom sam ih upoznala i ja, želeći vidjeti čime su Ivica i moj brat Marin tako oduševljeni.
Oni, naime, nisu prestajali pričati o sedmeročlanoj obitelji koja je ubrzo zauzela posebno mjesto u našim srcima i za nas postala sinonim sklada i ideal kvalitetne obitelji. Roditelji, unatoč svim svojim obavezama, imaju vremena za svoje petoro djece, četiri djevojčice i jednog sina. Društvene igre, poslušnost, ljubav, veselje, smijeh, glazba, razigranost, marljivost… Pa to su samo neke od prekrasnih i punoznačnih riječi kojima bi se mogla opisati ova obitelj.
S obzirom na to da su tako lijepo ugostili dečke i tako se lijepo složili s njima, oni su ostali u redovitom kontaktu. Zahvaljujući tome, prošlo ljeto u kolovozu, Marin i Ivica su otišli k njima u posjet, na Pag, gdje oni već godinama dolaze kamperom na ljetovanje. Od cijelog svijeta baš u Hrvatsku! Naravno, taj susret je značio samo još veće zbližavanje, što nas je odvelo u Dobriš (prekrasno seoce 45 km od Praga) prošle godine. Ovaj put smo se Ivici i Marinu priključile Petra i ja.
Mislim da je suvišno govoriti da smo se osjećali kao kod kuće! Pravi obiteljski odmor s djecom i prijateljima, uz miran i staložen doček Nove godine… Baš ono što smo i tražili! Bilo nam je stvarno prekrasno i osjećali smo veliku potrebu i želju ugostiti ih u Dubrovniku.
Iz tog razloga smo ih pozvali da se odvaže i upute k nama, čak 1600 km od svoga doma. I to kamperom. Pravi izazov za tako veliku obitelj. Kada su napokon stigli, sreća i oduševljenje nisu prestajali! Samo smo razgovarali o sljedećem susretu. Željeli smo im pokazati što više toga i priuštili smo im godišnji odmor potpuno drugačiji od onog na koji su navikli. I mislimo da im se svidjelo; barem tako kažu!
Mislim da je besmisleno ispisivati naš itinerar, nabrajati gdje smo sve bili i što smo radili; poanta je ovdje na vidljivom. Cilj Taizé susreta je ispunjen i iznad očekivanog.
Hvala Njemu i hvala mojim njima, mojim novim i starim prijateljima što mi omogućavaju ovakvo iskustvo koje neće prestati već će se nastaviti u daleku budućnost. Nevjerojatno je kako nakon tako malo vremena neke ljude počinješ nazivati prijateljima, a ne gostima. Želim svima koji ovo čitaju, od sveg srca da dožive ovako nešto jer iskusiti nešto ovako lijepo… jednostavno je neprocjenjivo.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
