Sveti Efrem Sirac – u svojim pjesmama atribuirao Mariju onako kako će to kasnije potvrditi dogme

Do obnove Rimskog kalendara, spomen svetog Efrema slavljen je 18. lipnja, a obnovljeni kalendar određuje dan njegove smrti 9. lipnja kao neoba­vezan spomendan.

Životopis

Sirac, rođen je oko 306. godine u Nisibi (Mezopotamija). Prema nekim dokumentima, majka mu je bila kršćanka, a otac poganski svećenik. Majka ga je odgojila kršćanski, a kad je otac to saznao, potjerao ga je iz kuće. Utočište je našao u Edesi. Radio je na javnom kupalištu kako bi preživio. Brzo se vraća u svoj rodni grad. Duhovno se formira pod vodstvom Jakova i Volgesa, biskupa svoga rodnog grada, čiji je bio savjetnik. Postao je đakon kako bi se što više posvetio potrebnima, bolesnima i siromasima.

Godine 367. Nisibu su zauzeli Perzijanci. Efrem ponovno bježi u Edesu. U Edesi je živio posljednjih deset godina svog života. Tijekom toga vremena napisao je svoja najbolja i najljepša teološko-poetska djela, puna mistike i lirike, za koje je Grgur iz Nise rekao kako su „rasvijetlila cijeli univerzum”. Sudjelovao je u osnivanju poznate škole, „Persiana”. Umire u Edesi 9. lipnja 373. godine.

Teološka djela

Ostavio je za povijest svoju teološku poeziju. Zbog njezine trajne vrijednosti, pa­pa Benedikt XV. ga je 1920. godine uvrstio u red doktora Crkve i proglasio crkvenim naučiteljem. Sveti Efrem zaštitnik je duhovnika i duhovnih vođa.

Naziv „harfa Duha Svetoga” primjereno mu pristaje. Misli začete u duši sveca, izišle na usta pjesnika prije sedamnaest stoljeća, još se i danas ubrajaju u bisere kršćanske poezije. Posebno mjesto u njegovim pjesmama pripada Mariji. Stoga ga nazivaju Marijinim pjesnikom. U Mariji je vidio Majku Isusovu, posrednicu između neba i zemlje, krunu djevica, sjajniju od sunca… Gotovo svi atributi, koje će kasnijih stoljeća pripisati Mariji i potvrditi dogmama, nalaze se u njegovim pjesmama.

U vrijeme velike gladi skupljao je namirnice za siromahe. Iscrpljen od svega, umro je 9. lipnja 373. godine u Edesi.

Do obnove Rimskog kalendara, spomen svetog Efrema slavljen je 18. lipnja, a obnovljeni kalendar određuje dan njegove smrti 9. lipnja kao neoba­vezan spomendan.