Sveti Stanislav Kostka zaštitnik je studentske mladeži i umirućih, a posebno ga štuju novaci u Družbi Isusovoj.
Rođen je 1550. godine u plemićkoj obitelji u poljskom gradu Rostkowu. Zajedno s bratom poslan je na višu naobrazbu i odgoj u bečki zavod koji su za plemićku djecu vodili isusovci. Tu je Stanislav odlučio stupiti u isusovački red, ali je poglavar tražio odobrenje roditelja. Kako je znao da njegov otac neće na to pristati, prerušen je došao do sv. Petra Kanizija koji ga je opet poslao generalu reda Franji Borgiji u Rim.
I tako se Stanislav, noseći sa sobom preporučeno pismo njemačkog provincijala Petra Kanizija, uputio pješke put Vječnoga grada. Njega u ostvarenju poziva nije mogla zaustaviti nikakva zapreka, pa ni vrletne Alpe preko kojih se valjalo probiti do Italije. Na Stankov je korak otac reagirao žešće nego što se bilo nadati, kao što su to znali činiti tadašnji zemaljski moćnici. Zaprijetio je da će, ako se Stanislav ne vrati u obitelj, potjerati iz Poljske sve isusovce.
Umro s 18 godina
Stanislav je, međutim, sretno stigao u Rim te ondje u rimskom novicijatu Sv. Andrije započeo svoj novicijat. Bio je u svakom pogledu uzoran novak: šutljiv, čedan, poslušan, ne odavajući na vani ipak ništa izvanredno. Gospodin mu nije namijenio dug život jer on je u malo vremena ispunio mnoge godine, naglo dozrio za nebo.
Koncem listopada 1567. stigao je u Rim, a već je 15. kolovoza 1568. umro. Dogorio je naglo u rimskoj vrućini kao svijeća. Bilo mu je tek 18 godina. Papa Benedikt XIII. proglasio ga je god. 1726. svecem.
Kao svoga zaštitnika štuju ga novaci Družbe Isusove. Danas ih Družba ima 1.000. Kako je sv. Stanislav Kostka i jedan od zaštitnika mladeži, dobro je i danas proučavati njegov lik, njegov značaj, koji je tako rječit.
