Talibani zbog njihovog tumačenja šerijata krše ljudska prava: Što je zapravo šerijat?

epa09195894 People offer Eidl al-Fitr prayers which marks the end of Ramadan, in Herat, Afghanistan, 13 May 2021. The Taliban on 10 May, announced a three-day nationwide unilateral ceasefire during the festival of Eid al-Fitr this week, marking the end of the Muslim holy month of Ramadan. Muslims around the world are celebrating Eid al-Fitr, the three day festival marking the end of the Muslim holy fasting month of Ramadan. Eid al-Fitr is one of the two major holidays in Islam. EPA/JALIL REZAYEE

Način na koji talibani i teroristi shvaćaju šerijat noćna je mora i za većinu muslimana. No što je zapravo šerijat? Evo odgovora stručnjaka koje donosi DW.

U Kur’anu izraz šerijat znači nešto poput “put popločan (od Boga)” ili također “put do izvora”. Tehnički izraz šerijat obuhvaća sve islamske norme. One su se razvijale tokom 1400 godina – u različitim spisima učenih ljudi i institucija, a sve više i u obliku državnih propisa.

Šerijat uključuje odredbe o temeljnim vjerskim sadržajima i vjerskoj praksi, na primjer molitvene rituale, propise o hrani i odjeći ili zakonske odredbe. Obuhvaća i aspekte vjerske etike, kao što je ophođenje prema onima kojima je potrebna pomoć. Srž šerijata vrlo je složen, zahtjevan i fleksibilan sustav metoda za stvaranje i tumačenje normi.

S podjelom između sunita i šijita formirane su različite škole koje se znatno razlikuju u shvaćanju šerijata. S jedne strane, to stvara nesigurnost, ali s druge strane omogućava i različitost mišljenja. U dobroj tradiciji, učeni ljudi se zadovoljavaju time da dođu do, po mogućnosti, ispravne spoznaje, bez da s tim povezuju ekskluzivnost. To znači da se međusobno priznaju.

Stav ekstremista svih vrsta u prošlosti i sadašnjosti da su samo oni spoznali božansku istinu svjedoči o njihovom slabom obrazovanju i precjenjivanju vlastitog značenja. Oni često instrumentaliziraju šerijatsko pravo u političke svrhe. Istaknuti primjeri za to mogu se naći u vjerskim diktaturama Irana i Saudijske Arabije.

Borba za interpretativni suverenitet islamskog pravnog tumačenja

Šerijat također razlikuje između religije (odnos između Boga i ljudskog bića povezan s drugim svijetom) i prava (ovozemaljska pravila ljudskog suživota). Religijske komponente šerijatskog prava često se smatraju nepromjenjivima, ali zahtijevaju i tumačenje. Na primjer, u Kur’anu vrlo neodređeno formulirana pravila odijevanja za žene se tumači kao zaštita od potencijalnih napada. No, danas se raspravlja može li se takva zaštita zajamčiti odjećom ili također i obrazovanjem i samouvjerenim nastupom.

Zakonski propisi se ionako smatraju promjenjivima – ovisno o vremenu, mjestu i dotičnim osobama. Određena područja poput ugovornog, bračnog, obiteljskog i nasljednog prava detaljno su uređena, s različitim tumačenjima. Druga područja, poput ustavnog ili kaznenog prava, ostali su vrlo neodređeni.

Od 19. stoljeća pravne komponente šerijata pretaču se u zakone koje provode nove državne institucije. Pri tome je kolonijalno pokoravanje brojnih muslimanskih zemalja imalo ogromne učinke. Drakonske tjelesne kazne su ukinute na mnogim mjestima bez većih sporova. S druge strane, kolonijalne su sile prvi put uvele kaznene propise za istospolne veze – toliko o temi europske civilizacijske misije. Unutarnji daljnji razvoj šerijata je spriječila ignorantska vladavina stranaca. Reformatori su od tada optuživani kao suradnici Zapada.

Ipak, u mnogim su muslimanskim zemljama u 20. stoljeću provedene opsežne reforme, posebno u korist ženskih prava, radi poboljšanja položaja vjerskih manjina i prilagođavanja ekonomskim i društvenim promjenama.

Braniti ljudska prava na islamskim osnovama

Primjer za raspon mogućih tumačenja je odnos prema poligamiji. Na primjer, u Tunisu su poligamni brakovi kažnjiva djela, dok je u drugim zemljama poligamija još uvijek dopuštena (u nekim slučajevima djelomično ograničena) – oba primjera su argumentima temeljena na šerijatskom pravu.

Ukidanje kalifata mnogi su vidjeli kao oslobođenje. Mnogi smatraju da je demokracija adekvatan oblik vladavine danas, koji je također i u duhu islama. Na primjer, predanost muslimanskih Nijemaca demokraciji i funkcionalnosti demokratskog sustava je mnogo jače izražena od one njemačkog stanovništva u cjelini. Istodobno, u odnosu na ukupno stanovništvo veći dio njemačkih muslimana smatra se vjernicima.

Međutim, razvoj u suprotnom smjeru također je očit već nekoliko desetljeća. S porastom izrazito netolerantnog vehabizma u Saudijskoj Arabiji i Iranskom revolucijom iz 1970-ih godina ekstremisti diljem svijeta zadržavaju represivno razumijevanje šerijatskog prava. Reforme su povučene, a tradicionalni, patrijarhalni obiteljski i nasljedni zakon se koristi kao znak identiteta protiv navodnog “pozapadnjivanja”.

Na nekim mjestima su stvoreni savezi između ekstremista i tradicionalista. To je također posljedica činjenice da se proučavanje islamskog prava često smatra manje privlačnim pa tradicionalistički predstavnici često dospiju na ključne pozicije. Osim toga, islam i regionalni običajni zakoni često se miješaju. Talibanski teroristički režim temelji se s jedne strane na mješavinama paštunskog običajnog prava koje iznimno obespravljuje žene, a s druge na intelektualno nezahtjevnim tradicionalističkim tumačenjima šerijatskog prava. U konačnici, radi se o represivnom vršenju vlasti.

Uostalom, šerijat nije ni bauk niti jamac spasa. On doduše referira na božanski postavljene norme, ali one se u određenoj mjeri mogu tumačiti i trebaju tumačenje, pa se u konačnici radi o ljudskom djelu.

Ovisno o shvaćanjima onih koji tumače, šerijat može biti vjersko-etička smjernica i sustav normi koji je u skladu s današnjim pojmovima ljudskih prava – ili upravo suprotno. Dakle, to uveliko ovisi o ljudima i njihovim stavovima. Za razliku od mnogih represivnih država s muslimanskom većinom, rasprave u Europi mogu se voditi slobodno i neovisno o pretenzijama na političku moć.

Posebno među muslimanima na Zapadu vodi se rasprava o tome što šerijat za njih konkretno znači. Neki se pokušavaju pridržavati tradicionalnih normi u okviru zakona koji su na snazi ​​u njihovim zemljama. Drugi tumače šerijat kao etičku smjernicu bez pravne valjanosti. Na primjer, raspravlja se o “ekoislamu” i “obrazovnom džihadu”, a u Njemačkoj se pojavljuje visokokvalitetni islamski obrazovni sustav. Lokalni razvoj stoga može dati poticaj i drugim regijama svijeta.

Prof. Dr. Dr. h.c. Mathias Rohe, studirao je pravo i islamske znanosti u Tübingenu i Damasku, šef je katedre na FAU Erlangen-Nürnberg i tamošnji osnivač Erlangenskog centra za islam i pravo u Europi, član je uprave Društva za arapsko i islamsko pravo, autor brojnih publikacija o islamskom pravu i islamu u Europi.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/dw.com