Poziv Dubrovačke biskupije feministici Tini Beattie da na Ljetnoj školu teologije sljedeći tjedan gostuje u svojstvu predavača izazvao je kontroverze i raspravu u hrvatskoj katoličkoj javnosti jer se Beattie zalaže za ozakonjenje pobačaja, redefiniciju braka, ređenje žena za svećenike i kontracepciju, što je protivno katoličkom nauku, a na kraju se ispostavilo da Beattie uopće nije studirala niti doktorirala katoličku teologiju.
> Pismo biskupa Perića biskupu Uziniću o feminističkoj teologinji
Ovdje donosimo informacije o njezinom životu i stajalištima.
Prelazak na katoličanstvo
Tina Beattie je rođena 1955. u Zambiji u protestantskoj (prezbiterijanskoj) obitelji škotskog podrijetla. Navodi kako ju je društvena situacija u Zimbabveu, gdje se preselila 1980., potaknula na prelazak na katoličku vjeru: “Nekoliko sam se godina pokušavala vratiti na prezbiterijanstvo, vjeru mog djetinjstva. Međutim, nedugo nakon proglašenja neovisnosti [Zimbabvea], to je bilo izolirano bjelačko društvo s (…) previše rasizma i žara evangelizacije – zamislite si Trumpovu Ameriku! (…) Čitavo sam vrijeme bila svjesna da je Katolička crkva malo dalje niz ulicu bila drugačija – protivila se rasizmu, vodila je projekte za društvenu pravdu i slično. (…) Kada sam krenula tim putem, ubrzo sam otkrila glad za zvonima, mirisima, čudima i misterijama.”
Nije studirala niti doktorirala katoličku teologiju
Beattie se krajem 80-ih doselila u Veliku Britaniju gdje je na ne-katoličkom Sveučilištu Bristol 1994. završila studij “teologije i religijskih studija”. Ako je suditi po sadašnjem prediplomskom i diplomskom kurikulu toga studija i ako se kurikul do danas nije bitno promijenio, Beattie nije završila diplomski studij katoličke, a čini se sadržajno niti neke druge teologije, već religiologije koja se bavi proučavanjem fenomena pojedine religije ili religija iz sekularne perspektive. “Za razliku od teologije koja usustavljuje dogmatski, moralni i bogoštovni nauk neke religije, religiologija proučava religiju kao takvu”, navodi enciklopedija.hr. Beattie je na istom sveučilištu 1998. doktorirala na temu marijanskih simbola. Za samu sebe je tvrdila da nije teologinja, već profesorica “katoličkih studija”: “Ne nazivam sebe teologinjom. Nazivam se profesoricom katoličkih studija jer ne želim ulaziti u zamorne borbe oko toga što znači biti katolički teolog. Naziv mi zaista nije važan.” Da “naziv nije važan” svjedoči i to da sebe, suprotno prijašnjem stavu, naziva i “akademskom teologinjom”.
Zalaže se za prekid djetetovog života do 12. tjedna trudnoće
„Rani pobačaj bi po mom mišljenju trebao biti legalan jer se zakon ne smije koristiti za nametanje moralnosti, već za zaštitu općeg dobra. Zabrana pobačaja ne spašava djecu, već ubija žene. (…) Je li [namjerni] pobačaj uvijek loš u moralnom pogledu? Ne“, rekla je Beattie za portal Reform. U članku “Katolicizam, izbor i svijest: feministička teološka perspektiva pobačaja”, Beattie negira čovjeku u embrionalnoj fazi razvoja status ljudskog bića.
Zalaže se za redefiniciju braka
„Došla sam do zaključka da bi istospolni brak bio dobar za društvo i pojedince kojih se to tiče”, izjavila je Beattie za The Guardian u 2013. te ustvrdila da engleska vlada izjednačavanjem homoseksualne veze i braka zapravo promovira kršćansku viziju braka: “ (…) Brak je [od strane vlade] definiran izrazima koji su duboko ukorijenjeni u tradicionalnim kršćanskim vrijednostima, poput izjave da je ‘brak u 21. stoljeću inkluzivna, a ne ekskluzivna institucija. Dostupan je svim osobama starijim od 16 godina koje su spremne zavjetovati se na vjernost i predanost do kraja života’.”„Možda nama heteroseksualcima trebaju brakovi naših prijatelja homoseksualaca da nam pomognu shvatiti kako izgleda brak koji nije iskvaren tradicijama dominacije i podčinjenosti“, iznijela je svoje shvaćanje za The Tablet.
Zalaže se za kontracepciju
Beattie ne prihvaća nauk Katoličke crkve o odgovornom planiranju obitelji, koja je objedinjena u enciklici Humanae Vitae, prema kojem se u planiranju obitelji ne smiju koristiti sredstva koja su protivna bračnoj ljubavi i naravi spolnog odnosa. “Crkva koja bi istinski nastojala ublažiti nepotrebnu patnju u svim fazama života uvidjela bi da taj cilj može puno uspješnije ostvariti pružanjem učinkovitih kontracepcijskih sredstava za žene i kvalitetnih zdravstvenih ustanova tijekom trudnoće i poroda umjesto da ulaže beskrajni moralni napor na moraliziranje o pobačaju”, napisala je u članku “Katolicizam, izbor i svijest: feministička teološka perspektiva pobačaja”.
Ideološkom aktivizam
Beattie je 2012. u svojem ideološkom aktivizmu otišla korak dalje kada je zajedno s 26 “katolika” potpisala pismo za londonski Times u kojemu se osporava izjava katoličkih biskupa Engleske i Walesa protiv redefinicije braka: “Ne dijele svi katolici stajališta svoje hijerarhije protiv prijedloga za proširenja građanskog braka na istospolne parove”, navodi se u pismu.
Osim toga, kako navodi Bitno.net, “Tina Beattie [je u 2016.] bila potpisnica, prema vlastitom priznanju inicijatorica, a po svemu sudeći i glavna autorica, peticije u kojem su ona i još nekoliko desetaka poljskih i britanskih katolika tražili od poljskih biskupa da odustanu od potpore zakonskom prijedlogu zabrane pobačaja u toj državi.”
Otkazivanje predavanja
Zbog stavova koje se protive nauku Katoličke crkve i ideološkog aktivizma, Beattie su više puta od strane biskupa i drugih odgovornih bila otkazana već zakazana predavanja u katoličkim ustanovama i organizacijama u Velikoj Britaniji i SAD-u. U slučaju jednog gostovanja u Engleskoj se u otkazivanje uključila Kongregacija za nauk vjere. Kako sama Beattie navodi: “Kardinal Müller [tadašnji prefekt Kongregacije za nauk vjere] pronašao je vrijeme da osobno potpiše pismo mome biskupu rekavši da mi nije dopušteno održati predavanje u katedrali Clifton, jer sam potpisala pismo The Timesu (…) gdje sam rekla kako katolički građani mogu u dobroj savjesti podržati istospolne brakove.”
Usporedba svete mise sa spolnim odnosom
Najkontroverzniji i za kršćane sablažnjivi stavovi ove autorice su međutim o svetoj misi i Blaženoj Djevici Mariji. Beattie simbol spolnosti kao međusobnog darivanja i sebedarja vulgarno seksualizira te koristi za opisivanje simbola svete mise. U knjizi Majka Božja, Evina zagovarateljica koja je nastala na temelju njene doktorske disertacije, Beattie piše:
„U ranom srednjem vijeku u središtu mise nije bila samo Kristova žrtvena smrt već utjelovljenje u cjelini. U kasnom srednjem vijeku misa se počinje sve više shvaćati kao žrtva, dok je danas postala čin (homo)seksualnog spolnog odnosa. (…) U ovo naše doba, žensko se tijelo smatra ravnopravnim ali i različitim, no ipak, ono i dalje ne može predstavljati Krista jer se Kristovo kenotičko sebedarje implicitno povezuje s muškim orgazmom, uključujući sve poganske konotacije koje se time podrazumijevaju. Zamislite, primjerice, predodžbu koju evocira pitanje von Balthasara: „Što je drugo njegova euharistija nego, na višoj razini, beskrajni čin plodonosnog izlijevanja čitavog njegovog tijela, poput onog koji muškarac može na trenutak ostvariti ograničenim organom svojega tijela?“ Euharistija se ovdje ne shvaća prvenstveno kao Kristovo poistovjećivanje s univerzalnom tragedijom ljudske smrti, već kao poistovjećivanje Kristove smrti s isključivo muškim iskustvom ejakulacije. (…). U konačnici, to znači da su žene [u misi] postale pasivni promatrači metafizičke konzumacije homoseksualne ljubavi, braka između muškaraca i Boga, pri čemu je muško tijelo ujedno mladoženja u muškom obličju i mladenka u ženskom obličju, Bog u muškom obličju i stvorenje u ženskom obličju, Krist u muškom obličju i Crkva u ženskom obličju. To čini katoličku teologiju još više falocentričnom nego što je to bio slučaj u prošlosti jer je muški spolni organ postao simbol koji definira Kristovo sebedarje u misnom obredu“ (str. 79.). U jednoj drugoj knjizi, Beattie nastavlja svoju logiku: „Poput elizabetanske drame, liturgijski život Katoličke Crkve postao je predstava muškaraca u odjeći transvestita.” Pokušala se opravdati da je samo polemizirala s von Balthasarom, no iz priloženog citata je jasno da je otišla korak dalje i koristila seksualiziranu simboliku koja obezvrijeđuje svetu misu.
Na isti način je seksualizirala Marijin “da” Bogu kod Navještenja i pretvorila ga u krik orgazma: „Jednom sam već istaknula da bi se, kada bismo tumačili prirodni zakon iz perspektive ženskog tijela, klitoris mogao smatrati znakom kojim Bog potvrđuje ženinu sposobnost za seksualni užitak na način koji ne ovisi o penetraciji i koji nema reproduktivnu funkciju. Djevičanska požuda se ne mora nužno promatrati u negativnom svjetlu kao osuda spolnosti, već se može tumačiti u pozitivnom svjetlu kao potvrda integriteta ženine žudnje za Bogom na način koji ne ovisi o muškom spolnom organu i koji se ne svodi samo na genitalnost. Marijin fiat, odnosno „neka mi bude“, nesumnjivo je orgazmički krik užitka, a ako ga odbijamo priznati takvim, to znači da negiramo puninu njene radosti i njenog tjelesnog sebedarja Bogu“ (Majka Božja, Evina zagovarateljica, str. 173-174.).
Prema programu, Tina Beattie će u utorak, 16.7. na ljetnoj školi teologije u Dubrovniku održati predavanje “Žene i međureligijski dijalog / Žene, vjera i mirotvorstvo” i isti dan sudjelovati na javnoj tribini “Teologija i pluralizam”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
