Trpimirova darovnica važna je za rasvjetljavanje ranog hrvatskog srednjovjekovlja. Osim što je riječ o prvom spomenu hrvatskog imena u domaćim izvorima, ona je i najstariji poznati hrvatski diplomatički spomenik.
Dokaz je jačanja hrvatskih vladara i puta prema stvaranju samostalne srednjovjekovne države – kraljevine Hrvatske.
Knez Trpimir
Četrdesetih godina IX. st. počinje ubrzan razvoj Primorske Hrvatske. Ključni događaji za to bili su pokrštavanje, ulazak u krug europske kršćanske civilizacije i silovit izlazak na Jadran. Upravo iz tog razdoblja potječe najstariji sačuvani spomenik hrvatskog prava i prvi spomen hrvatskog imena u domaćim izvorima, piše Hrvatski vojnik.
Nakon desetogodišnje vlasti i smrti kneza Mislava, oko 845. na vlast u Primorskoj Hrvatskoj dolazi knez Trpimir. Premda je nominalno priznavao vrhovnu vlast kralja Lotara, nasljednika franačke vlasti u Italiji, očito je na svojem području, po uzoru na franački dvor, vladao gotovo samostalno. Prema pisanju saskog teologa Gottschalka (oko 805. – oko 869.), koji je došao na njegov dvor na Klisu, Trpimir je veću vladarsku samostalnost zaslužio pobjedama nad bizantskom vojskom i Bugarima.
Osim uspješnih vojnih pohoda, Trpimiru je u prilog išao pad moći dvaju carstava: franačkog i bizantskog. Zbog toga je sve više samostalno donosio odluke usprkos još uvijek formalno vazalnom odnosu prema Lotaru. Veću neovisnost najčešće je pokušavao ostvariti preko Katoličke crkve.
Trpimirova darovnica
Premda se povjesničari još uvijek ne slažu oko točne datacije, smatra se da je Trpimir 4. ožujka 852. darovao Splitskoj nadbiskupiji i biskupu Petru neke posjede u blizini Splita. Bila je to potvrda dogovorene suradnje s njegovim prethodnikom knezom Mislavom. Osim toga, daje im crkvu sv. Jurja u Putalju i posjede s pripadajućim kmetovima. Povelja, koja je ostala poznata kao Trpimirova darovnica, pisana je latinskim jezikom, a Trpimir u njoj sebe naziva „milošću Božjom knez Hrvata”. To je prvi spomen hrvatskog imena u povijesnim spomenicima, a njegova je darovnica ujedno i najstariji poznati hrvatski pravni spomenik.
Osim toga, zemlju kojom vlada u ispravi naziva regnum Chroatorum, što je u to vrijeme najvjerojatnije značilo zemlja u kojoj vladaju Hrvati. Vidljivo je da se upravo u to doba pomalo javlja hrvatski državni identitet. Iz darovnice se može iščitati i struktura Trpimirova dvora. U njoj se kao svjedoci navode Trpimirovi župani te razni dvorski i vojni upravni dužnosnici, koji su bili postavljeni po uzoru na franačku administraciju.
Odnos povjesničara prema Trpimirovoj darovnici, očuvanoj u prijepisu iz XVI. st., s vremenom se mijenjao. Neki su dvojili o njezinoj autentičnosti i smatrali da je riječ o krivotvorini ili pogrešnoj dataciji. Detaljne paleografske analize dokazale su da je dio neprijeporno autentičan. S vremenom joj je dodan samo mali dio kojim je splitska crkva željela osigurati svoje vlasništvo.
Kameni ulomak s imenom kneza Trpimira
Smanjen vazalski odnos prema kralju Lotaru može se vidjeti i na primjeru spomenutog benediktinca Gottschalka, tvorca učenja o predestinaciji, koji je prognan od Crkve i franačkog vladara svoj spas našao na Trpimirovu dvoru. Iz njegovih se spisa mogu saznati vrijedni podaci o razdoblju vladavine začetnika dinastije Trpimirovića. Kako je bio vrlo pobožan vladar, Trpimir je dao podignuti benediktinski samostan u Rižinicama kod Klisa i crkvu sv. Petra. Ondje je 1891. godine otkopan kameni ulomak s imenom kneza Trpimira.
Riječ je o ulomku oltarne pregrade, karakteristične za razdoblje predromaničke umjetnosti. Na njemu se spominje Trpimirova kneževska vladarska titula: PRO DUCE TREPIM (ERO). Do danas je to najstariji kameni natpis sa spomenom imena i titule hrvatskog vladara. Čuva se u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Potvrdu Trpimirova ugleda iz tog razdoblja daje i bilješka u Čedadskom evanđelju, u kojem su upisana imena hodočasnika u talijanski grad Cividale (Čedad). Trpimir je zabilježen s pridjevkom dominus, što pokazuje poštovanje koje mu je ukazivano i izvan vlastitog područja vlasti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
