U petak navečer, 14. srpnja 2017.godine, Gradska vijećnica u Ljubuškom bila je pretijesna da bi primila sve zainteresirane koji su došli pogledati projekciju filma “Hrvatski heroji: čast i ponos na bulevaru smrti” redatelja Ilke Barbarića i Marijete Petković, a koji je posvećen Zvonku Zvonimiru Čuvalu, bojovniku i časniku HVO-a, javlja Radio Ljubuški.
Uz obitelj pokojnog Zvonke: suprugu, sinove, kćeri i unučad na projekciju su došli suborci, ratni zapovjednici, prijatelji… Prije početka službenog programa „Lijepu našu“ otpjevala je klapa Benediktus iz Ljubuškog koja je svojom pjesmom i zatvorila program.
Film je dokumentarističkog tipa, s arhivskom građom i prisjećanjima pojedinaca, suboraca i prijatelja pokojnog Zvonimira Zvonku Čuvala. Prije same projekcije sve nazočne pozdravio je načelnik općine Ljubuški Nevenko Barbarić i zahvalio autorima što su se odlučili napraviti ovaj film koji je i Općina bezrezervno podržala.
Sjećanje na pokojnog Zvonku iznijeli su njegovi suborci i prijatelji Stanko Primorac-Ćane, ratni zapovjednik IV brigade HVO-a iz Ljubuškog koji se pojavljuje sa svojim svjedočanstvima i u filmu.
Posebno emotivan bio je Tomo Šimić, zapovjednik bojne koji je govorio o suradnji i prijateljstvu s pokojnim Zvonkom, a Ivan Luburić Ković je, kao i filmu, govorio o ratnim danima prije i u vrijeme stradavanja.
Autori i redatelji filma su Marijeta Petković i Ilko Barbarić koji je na kraju kazao par riječi o tome kako se radio film i zahvalio nekolicini ljudi koji su ustupili video materijale počevši od Zorana Tomića, aktualnog rektora mostarskog Sveučilišta. Posebna zahvala ide i Zdenku Andabaku, pomoćniku načelnika Uprave Vojne policije HVO-a koji se nesebično stavio na raspolaganje.
Nakon projekcije filma na prigodnom domjenku mnogi koji su došle te večeri izmijenili su i podijelili sjećanja na te „ponosne dane“, a mišljenje velikog broja nazočnih je da ovakve i slične filmove treba raditi da nam drugi ne bi pisali povijest, kako je znalo biti u vremenu koje nije tako davno prošlo.
Pokojni Zvonimir Čuvalo bio je zapovjednik IV. Radiško-Probojske satnije, nakon toga bojnik I. bojne, posthumno pukovnik, a Radiško – probojska satnija nakon njegove smrti nosi njegovo ime, a kasnije i bojna.
Bio je obiteljski čovjek, otac četvoro malodobne djece, iskreni domoljub. Poginuo je 11. svibnja 1993. godine.
Predsjednik Republike i Vrhovni zapovjednik OSH, Vrhovnik dr. Franjo Tuđman donio je odluku 1995. kojom se odlikuje Red Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.
