U Zagrebu gostovao irski književnik John Connolly

Književna manifestacija Zagreb Book Festival (ZBF) ugostila je u utorak u Zagrebu Johna Connollyja, jednog od najistaknutijih glasova suvremene irske književnosti koji se proslavio serijalom kriminalističkih romana u kojima je glavni junak privatni istražitelj Charlie Parker.

Connolly je jedan od šestero inozemnih gostiju ovogodišnjeg, drugog po redu ZBF-a, koji se od 16. do 22. svibnja održava s naglaskom na irsku književnost. Organizator festivala je Naklada Ljevak, nakladnik koji je objavio Connollyjev roman “Duša u plamenu” (2011.), čiji prijevod potpisuje Ana Gotovac.

Radnja svih romana o Charlieju Parkeru u manjoj se ili većoj mjeri odvija u američkoj saveznoj državi Maine. Razlog je taj, istaknuo je Connolly na predstavljanju u Muzeju za umjetnost i obrt (MUO), što je neko vrijeme tamo živio a, dolazeći iz relativno male zemlje, silno je želio na neki se način literarno od nje distancirati.

“Za razliku od doslovnoga bijega mnogih Iraca u tu zemlju, tu je riječ o mogućnosti bijega u mašti, i to u zemlju čija me književnost strašno fascinirala, jer mi se činila toliko različitom od irske književnosti, koju sam smatrao previše opresivnom, previše okrenutom prema sebi; kao irski pisac naprosto si trebao pisati o ‘irskosti’, kao da je to neka vrsta pravde”, pojasnio je pisac.

Pisci su proizvod onoga što čitaju a ono što je on sam kao mlad čitao ponajprije su bili krimići i mistery romani; istodobno, irska književnost 20. stoljeća kao da se odalečila od svojih divnih tradicija fantastike prethodnoga stoljeća, napomenuo je Connolly.

“Treba imati na umu da smo mi zapravo izmislili fantastičnu književnost, mi smo dali svijetu Drakulu, Doriana Graya i podžanr gotske književnosti”, pojasnio je.

Jednako je u recentnoj irskoj književnosti zanemaren i žanr krimića, kao i književnost koja se bavi tajnom, misterijom: “Za to je potrebno racionalno razmišljanje, logika, dedukcija, a Irci se u tome ne osjećaju ugodno”, kazao je.

Drugim riječima, kada je odlučio baviti se pisanjem, irska književnost nije imala ni jedan od dva žanra koje je obožavao: krimić i fantastiku, i stoga je odlučio da, umjesto da pokuša “uvesti” literarni model na koji bi se ugledao, sam oblikuje nešto novo i da to “izveze”.

“Tako sam pokušao pobjeći u SAD, ali zaboravio sam da kamo god pobjegnete donosite sa sobom vlastitu kulturu i nasljeđe. Srećom, to sam shvatio na vrijeme i nisam pokušao pisati kao američki pisac već sam počeo pisati nešto neobičnije, možda malo različitije ali moje, i zadovoljan sam kako je ispalo”, kazao je pisac.

Književnost kao odmor od stvarnosti

U Connollyjevim se romanima kao tema provlači djetinjstvo, adolescencija, formativna životna dob, ali i tema odmazde i iskupljenja, što pripisuje svojim katoličkim korijenima. No, poznat je po tome što u svojim romanima spaja naizgled nespojivo – krimiće i nadnaravno.

“Realistična književnost nije jedini pogled na svijet, svijet je neobičniji do toga, a i ljudi su neobičniji, a dokaz tome je da toliko ljudi voli moje knjige”, kazao je pisac.

“Ima nešto prekrasno u romanu koji nas barem na kratko ‘izvadi’ iz vlastitih života. Već živimo u stvarnosti; ne želite nužno na odmor otići opet u stvarnost, lijepo je ponekad otići na neko drugo mjesto”, dodao je.

Uostalom, pod krinkom nečega što je “neozbiljno” možemo progovarati o doista važnim temama, a on želi pisati tako da pokaže da ljudi “ne smiju samo slijepo promatrati jer onda postaju srce problema”.

“Knjiga vam duguje samo to da ne trati vaše vrijeme: ako knjiga koju sam napisao čitatelja zabavlja, to je dobro; ako čini nešto više – još bolje, ali najmanje što ja kao pisac mogu ponuditi je da kad odložite moju knjigu ne pomislite da ste s njom tratili vrijeme”, poručio je.

Pravda i nada kao ključne sastavnice

U romanu “Duša u plamenu” Parkera radnja odvodi u zabačeni, izolirani gradić Pastor’s Bay, gdje biva upleten u rješavanje slučaja nestanka 14-godišnje djevojčice Anne Kore.

On tamo, međutim, nije pozvan kako bi pomogao riješiti slučaj nestale djevojčice, nego ga je angažirao advokat neobičnog i kontroverznog klijenta koji možda jest a možda i nije uključen u taj slučaj. Svjestan da su šanse da Anne pronađu živu gotovo jednake nuli, Parker se ipak upliće u slučaj, a što dublje zalazi u njega, pronalazi u njemu sve više slojeva.

Roman je najavljen kao “izvanserijska priča o empatiji, moralu i iskupljenju čiju su vrijednost prepoznali podjednako i kritičari i čitatelji”, a Connolly proglašen majstorom sugestije koji s lakoćom dočarava atmosferu užasa što vreba nad idiličnim ruralnim krajolikom, u savršenom spoju napetosti, misterije i natprirodnog.

Riječ je o desetom po redu romanu u serijalu o Charlieju Parkeru koji ukupno broji 14 knjiga, a Connolly je istaknuo kako je njegova radnja zasnovana na stvarnom događaju, ubojstvu koje se dogodilo u Engleskoj prije 20 godina.

“U stvarnom životu ljudi odgovorni za taj zločin nikada nisu pronađeni. A ja mislim da krimiće čitamo zato što tražimo završetke kojih nema u stvarnom životu – želimo vidjeti pravdu, ne želimo vidjeti raskorak između zakona i pravde. Krimići nam daju odgovore koje ne možemo dobiti u stvarnom životu”, kazao je pisac.

Također, smatra, romani trebaju sadržavati nadu: “Nemam interes za beznađe, nada mora postojati”, kazao je.

Osim krimića, Connolly je objavio i dvije zbirke novela i kratkih priča, nekoliko SF romana i SF trilogiju ‘za djecu i odrasle’, te dva romana, jedan od kojih, “Knjiga izgubljenih stvari” (2006.), je također objavljen na hrvatskom, u prijevodu Anje Jović i izdanju Profila.

No, bavio se i novinarstvom koje ga je, kako je rekao, naučilo neke ključne stvari koje su mu dobro poslužile u pisanju: “važnosti istraživanja, kao i tome da ne treba čekati raspoloženje dobro za pisanje”.