Zbog pandemije koronavirusa sve češće na televiziji, ali i na prijenosima na internetu, vidimo naše nadbiskupe i biskupe iz nadbiskupija i biskupija diljem Hrvatske. Odlučili smo upoznati vas sa svakim od njih u budućim danima kroz članke na Narod.hr-u.
„Dolikuje i prekorisno je, da ste sjedinjeni s biskupom. Ko nije unutar oltara Božjega, lišen je kruha Božjega. Biskupa treba štovati, poput Krista. Čuvajte se heretika! Krist je Bog i čovjek. Znam da ste začepili svoje uši pred krivim učiteljima, i čestitam sebi, što mogu govoriti s onima, koji ljube jedinoga Bog.“ (Sveti Ignacije Antiohijski, učenik svetog Ivana apostola koji je bio omiljen učenik Isusa Krista, 105. g. ).
Biskup (lat. episcopus, grč. ἐπίσϰοπος: nadzornik, predstojnik) viši je crkveni dostojanstvenik, odnosno poglavar biskupije ili eparhije. Crkva biskupe smatra nasljednicima apostola i namjesnicima Kristovim. U ranom kršćanstvu biskupska se funkcija kao funkcija vođe zajednice prepletala sa svećeničkom, a od kraja II. stoljeća biskupi se smatraju nasljednicima apostola i isključivo vode brigu o zajednici. Imenuje ih papa, a oni svoju vlast obavljaju u hijerarhijskoj povezanosti s njim i drugim članovima biskupskog zbora. Biskupsko ređenje, iz kojeg proizlazi vlast biskupa, određeno je crkvenim pravom.
Mile Bogović rođen je 7. kolovoza 1939. u Cerovcu, župa Slunj, od oca Mije i majke Mande rođene Piršić, piše hbk.hr
Osnovnu školu pohađao je u Slunju, a klasičnu gimnaziju u sjemeništu u Pazinu. Teološki studij započeo je u Pazinu, a završio u Zagrebu. Od 1966. do 1971. studirao je na Papinskom sveučilištu Gregorijana u Rimu i postigao doktorat iz crkvene povijesti. Za svećenika Riječko-senjske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1964., nakon čega je obavljao sljedeće dužnosti: bio je tajnikom nadbiskupa Viktora Burića, rektorom na Riječkoj teologiji, župnikom u Praputnjaku, generalnim vikarom Riječko-senjske nadbiskupije, voditeljem Sakralne baštine u Senju te profesorom crkvene povijesti na Riječkoj teologiji.
Sveti otac Ivan Pavao II. imenovao ga je 4. lipnja 1999. pomoćnim biskupom Riječko-senjske nadbiskupije i dodijelio mu titulu naslovnoga biskupa Tamate. Za sjedište mu je određen Gospić. Biskupsko ređenje mons. Bogovića slavljeno je 29. lipnja 1999. godine u riječkoj katedrali sv. Vida, a njegov glavni posvetitelj bio je mons. Antun Tamarut, nadbiskup riječko-senjski.
Podjelom teritorija Riječko-senjske nadbiskupije, 25. svibnja 2000., papa Ivan Pavao II. ustanovio je novu biskupiju sa sjedištem u Gospiću, koja je dobila ime Gospićko-senjska biskupija. Nova je biskupija ušla u sastav Riječke crkvene pokrajine kao sufraganska biskupija. Ivan Pavao II. istodobno je imenovao mons. Milu Bogovića prvim biskupom novoustanovljene biskupije, a ustoličenje je proslavljeno 25. srpnja 2000. godine u Gospiću. Papa Franjo prihvatio je njegovo odreknuće od službe 4. travnja 2016.
