Uskrs – dan u koji svetkujemo Kristovo uskrsnuće od mrtvih kao središnju istinu naše kršćanske vjere, ima svoje liturgijsko vrijeme od sedam vazmenih tjedana, sve do blagdana Duhova, blagdana poznatog i pod imenom Pedesetnica u spomen na silazak Duha Svetoga na apostole i okupljeno mnoštvo, kojom prilikom se krstilo čak 3000 Židova.
Prvo vrijeme vezano uz svetkovinu Uskrsa je Uskrsna osmina u kojoj su nekada odrasli krštenici bili dublje poučavani i uvođeni u značenje sakramenata kršćanske vjere. Oni su hodili u znak svoga krsnog preporoda u bijelim haljinama i zato je taj tjedan nazvan Bijelim tjednom, a susljedna prva uskrsna nedjelja Bijelom nedjeljom, kada se slavila prva pričest (nakon krštenja odraslih katekumena).
Iza toga slijedi još šest uskrsnih nedjelja. U njima su svi liturgijski tekstovi obilježeni temom uskrsnog otajstva: Isusovo ukazanje učenicima i nevjernom Tomi, susret na putu u Emaus, nedjelja Dobrog pastira, obećanje Duha Svetoga, zajedništvo i izgradnja Crkve u ljubavi, osobna postojanost u vjeri i nadi i dr.
Od IV. stoljeću četrdeseti dan po Uskrsu slavi se blagdan Kristova uzašašća na nebo, koje je najdetaljnije opisano u Djelima Apsotolskim, poglavlje 1. Pedeseti dan od Uskrsa (Pedesetnica) završava iskrsno vrijeme i slavi se svetkovina Duhova – silazak obećanoga Duha Svetoga na apostole, što označava rođenje Crkve i novo razdoblje u povijesti spasenja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
