I danas kruži anegdota da je britanska kraljica rekla: ako je ovaj gospodin Tito po struci bravar, onda ja nisam britanska kraljica!
Na današnji je dan 1934. godine Josip Broz u zapisniku sjednice Centralnog komiteta Komunističke partije Jugoslavije po prvi put predstavljen pod nadimkom Tito. Premda ime Tito danas zvuči neobično za naše krajeve, ipak je to nekada bilo često i kršćansko ime (Sveti Tit, biblijski pisac) upravo u sjevernoj Hrvatskoj, te rodnom kraju Josipa Broza. Sjetimo se samo poznatog kajkavskog pisca Tita Brezovačkog (1757. – 1805.), autora poznate komedije “Matijaš grabancijaš dijak”.
Josip Broz koristio je kao komunist i mnoge druge pseudonime i nadimke: primjerice Walter (u Kominterni), Ivan Kostanjšek i Slavko Babić. Isto tako, posjedovao je navodno švedsku putovnicu na ime John Alexander Karlsson i kanadsku na ime Spiridon Mekas.
A tko je bio zapravo Josip Broz Tito?
O tome postoje razne teorije, ali i danas mnogi sumnjaju u Titov pravi identitet kao seljaka i Hrvata iz Kumrovca, te smatraju da je Josip Broz bio osoba drugog identiteta.
Valja priznati su se mnogi bavili ovom tematikom, ali nitko još nije napisao kvalitetnu knjigu koja bi procijenila i analizirala Titov psihoprofil kao što je učinjeno za neke druge velike zločince poput Hitlera, Staljina ili čak Napoleona.
A za Tita bi zaista bilo potrebno napraviti takav psihoprofil, s obzirom da je bio značajni vođa zločinačkih komunista u Jugoslaviji, a koja je bila druga komunistička država svijeta iza SSSR-a. Njegovu vladavinu obilježavao je teror masovna ubojstva, progoni Katoličke crkve i drugih nepodobnih skupina, ubijanje svećenika, zatiranje nacionalnog identiteta Hrvata, uspostavljanje kulta ličnosti, ali i mnoge neobičnosti koje baš nisu pojava kod ljudi seljačkog porijekla tog vremena. Kasnije dolazi i do odmicanja od SSSR-a i Staljina, otvaranja granica, slabljenja nevjerojatnog i zločinačkog terora nad ljudima, i na kraju nakon Titove smrti do strašnih ratova na području bivše Jugoslavije, koji su bili dio genocidnog srbijanskog plana.
Notorne su činjenice da je Josip Broz Tito pravilno govorio njemački (iako hrvatski nije znao dobro govoriti); da je svirao glasovir, poznavao mačevanje, odlično jahao konje, obožavao šah, volio se lijepo oblačiti, provodio vrlo hedonistički život, imao pet žena od kojih je posljednja Jovanka bila mlađa čak 32 godine, te brojne ljubavnice, mercedese, otoke, prave hotele i dvorce… U to vrijeme, prije gotovo jednog stoljeća, mislilo se da sviranje i mačevanje spada u red snobizma, a tome je J. B. Tito bio duboko naklonjen.
Tito je bio hedonist s manirama i, govoreći žargonskim jezikom bio šminker, fajnšmeker, bonvivan. Volio se, netipično za komunista i seljaka, luksuzno oblačiti po zadnjoj modi, (npr. na fotografiji s prvom suprugom ima crnobijele cipele, što su nosili manekeni iz 20-ih godina), volio je bijela odijela, bijele rukavice, cigare kubanke, skupocjene prstene, odlično je plesao….
Gdje je sve to Tito uspio naučiti – nitko ne zna!
Sve netipično za seljaka bravarske struke iz tada zabačenog zagorskog sela, koji je k tome vrlo rano otišao od kuće u rat sa 20-ak godina, pa zatim u SSSR…gdje i kada je to sve uspio naučiti, dobro je pitanje.
Međutim, poznavatelji glazbe, koji su ga neposredno slušali, izjavili su da položaj njegovih ruku, kod sviranja neke Chopinove sonate, iskazuje da je imao profesora za instruktora. Ako tomu dodamo mačevanje, koje ne spada u običaj seljaka iz Kumrovca, proizlazi, izgleda, da se rodio i odrastao u nekoj otmjenoj, vjerojatno, plemićkoj kući.
Zagovornicima teorija o Titu i lažnom identitetu sviranje klavira, plesna vještina, mačevalačko umijeće ili poznavanje šaha nikako ne idu uz kumrovečki rodni list i proletersku mladost po SSSR-u, zatvorima i skrivenim mjestima.
Sigruno je da mačevanje, jezike i jahanje konja nije učio u ratu, u Moskvi koja se protiv toga borila kao buržoarskog relikta ili u zatvoru nakon bombaškog procesa.
Sumnjamo da je učio i na Drvaru i Sutjesci ili kao već stariji čovjek kada je završio II. svjetski rat, kada je već imao 53 godine.
Kada je Tito bio u posjeti Velikoj Britaniji, na prijemu kod tada mlade kraljice Elizabete, ostavio je snažan utisak. Ne smijemo zaboraviti da je Elizabeta od djetinjstva bila stalno trenirana za svoje mjesto u budućnosti na kraljevskom dvoru i da je ipak znala procijeniti neke stvari po tome pitanju. Naime i danas kruži anegdota da je tada rekla: ako je ovaj gospodin Tito po struci bravar, onda ja nisam britanska kraljica!
Zbog toga mnogi tvrde da Tito kojeg poznajemo zapravo nije bio Josip Broz, rođen u Kumrovcu 1892., već njegov godinu dana stariji polubrat.
Je li Tito bio Joshua Ambroz Mayer?
Naime, Brozova majka Marija Javeršek, koja je bila Slovenka iz Podsrede, radila je u Beču kao sluškinja kod bogatog poljskog Židova Samuela Mayera, inače vlasnika tvornice medicinskih proteza. Iz njihove ljubavničke veze 7. svibnja 1891. rodio se sin Joshua (Franc) Ambroz Mayer, piše 24sata.hr
Zahvaljujući svojemu porijeklu, Joshua je odrastao u carskom Beču te se školovao u najboljim školama na bečkome njemačkom jeziku (wiener-deutsch). Završio je glazbenu školu kao odličan pijanist i najbolji izvođač Verdija i Chopina u svom razredu. O njegovom talentu kasnije je svjedočila Zinka Kunc koja je govorila kako je Tito na glasoviru pratio njezino pjevanje.
Marija Javeršek u međuvremenu se vratila suprugu u Kumrovec. Pravi Josip Broz rodio se 21. svibnja 1892. Bio je dijete Marije i Franje Broza, seoskog radnika iz Kumrovca. Josip je bio dječak manjeg uzrasta i umjerenih intelektualnih mogućnosti, te je nakon četverogodišnje pučke škole poslan u Sisak na učenje bravarskog zanata.
Jedan od njegovih tadašnjiih kolega, Niko Ivšić, tvrdio je kako je Broz izgubio prst na stroju. Poslije rata 1945. kad je Tito došao u Sisak, Ivšić se pred svjedocima rukovao s njim i rekao: “Ti nisi Josip Broz”, jer je Tito s kojim se rukovao imao sve prste. Poslije toga, OZN-a je Ivšića mučila i na kraju ubila.
Pravi Josip Broz poginuo u I. svjetskom ratu?
Josip Broz mobiliziran je 1914. u austro-ugarsku vojsku i iste godine je poginuo. Tu navodno završava njegov put.
Njegov identitet tada preuzima njegov polubrat iz komunističkog podzemlja, Joshua Ambroz Mayer koji mijenja ime u Josip Broz Tito. On je taj koji je 1914. u Budimpešti osvojio srebrnu medalju na prvenstvu austro-ugarske vojske u mačevanju, a ne pravi Josip Broz.
Mayer, koji je tada već bio Tito, također je mobiliziran u austro-ugarsku vojsku i poslan na Istočni front, gdje ga Rusi, nakon ranjavanja, zarobljuju u Bukovini 1915. godine. Proveo je 13 mjeseci u zarobljeništvu, a tijekom tog vremena dobro je naučio ruski. Uspijeva pobjeći 1917. i pridružuje se Internacionalnoj crvenoj armiji u Omsku, gdje je bio više mjeseci, ali bez borbe.
Vjenčao se s Ruskinjom Pelagijom (Pelkom) Belousovom. S njom se 1920. vraća u Kraljevinu Jugoslaviju gdje pristupa Jugoslovenskoj Komunističkoj Partiji i počinje djelovati kao treći sabornik te stranke u jugoslavenskom saboru. Kralj 1921. zabranjuje tu stranku, te Tito djeluje kao ilegalac u podzemlju, a tamo se ne uči sviranje klavira i jahanje.
Godine 1934. izabran je u Centralni Komitet Komunista Jugoslavije, najveće i vrhovno tijelo komunista, a 1935. se ponovno vraća u SSSR i Staljinu gdje počinje biti aktivan u Kominterni.
Je li Tito umro buncajući na njemačkom s bečkim naglaskom?
Kao rođeni Bečanin, tvrde mnogi, Tito nikad nije naučio ispravno govoriti hrvatski jezik. Njegov ‘hrvatski’ zapravo je bio mješavina poljskog, slovenskog i ruskog s pokojom rječju iz srpskog jezika.
Kada je nakon Drugog svjetskog rata došao u svoj ‘rodni’ Kumrovec nitko od susjeda i prijatelja nije ga prepoznao, ali bojali su se bilo što reći.
Tito je umro u Ljubljani 4. svibnja 1980. godine. Neki svjedoci pričaju da je, dok je ležao u bolnici, buncao na wiener-deutschu (njemački s bečkim naglaskom).
Novinari i publicisti iz država koje su nastale u jugoistočnoj Europi poslije raspada bivše Jugoslavije danas pišu da je Josip Broz Tito bio slobodni zidar ili mason. Najveći razlog je što na njegovu grobu u Beogradu stoji samo natpis Josip Broz Tito 1892.-1980., bez ikakvih drugih podataka, što je običaj među slobodnim zidarima.
Osobito je bilo šokantno da vođa komunista Josip Broz Tito na grobu nema – petokrake.
Drugi je razlog bila tvrdnja da je među jugoslavenskim komunistima bio veliki broj prikrivenih masona.
Ugledni mason Zoran Nenezić je još 1980. objavio da je 1939. godine “sedam članova jugoslavenskog komunističkog vodstva pripadalo masovskoj loži Concordia. Od njih su petorica najvažnijih, navodno su bili: Josip Broz, Vladimir Bakarić, Edvard Kardelj, Josip Kopinić i Vladimir Velebit”.
Neki pobornici Titovog navodnog slobodnozidarskog članstva navode mogućnost da je Churchill za vrijeme posjeta 1952. odveo Tita iz Londona na neki kraći izlet, u masonski hram i tamo ga inicirao u slobodnozidarski savez ili mu barem predstavio ciljeve, namjere i rituale tzv. Bratstva, koje je baš u Londonu davne 1717. godine počelo svoj podzemni i spletkarski pohod u sve demokratske države svijeta.
Pogledajmo što o Titovom identitetu, u izuzetno zanimljivom predavanju, kaže admiral Davor Domazet-Lošo. Domazet tvrdi da Tito ima izmijenjen identitet, ali njegova izuzetno zanimljiva teorija je malo drugačija od gornjih tvrdnji:
Tko je pravi Tito?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
