Genocid podrazumijeva istrebljenje ‘drugih’ (naroda, vjera, etničkih skupina). Autogenocid je slučaj u kojem jedna etnička skupina izvrši genocid nad vlastitom etničkom skupinom, nad vlastitim narodom.
U 20. stoljeću autogenocid su gotovo redovito činili komunisti, ubijavši svoj narod nemilice u masovnim istrebljenjima. Kambodža i strahote o kojima pišemo nadilaze sve poznato, premda je to samo jedan od brojnih dokaza o komunizmu kao najzloćudnijoj pojavi u povijesti svijeta.
Komunisti u Kambodži su ukinuli novac, banke, javni prijevoz, privatno vlasništvo, ispovijedanje religije, bolnice, tvornice i škole. Tako je učenik Pol Pot nadmašio svoje učitelje iz SSSR-a i Jugoslavije. Ovaj psihopat je čak jednu veliku aveniju u glavnom gradu Kambodže nazvao imenom Josipa Broza Tita.
Autogenocid u Kambodži su napravili Crveni Kmeri pod vodstvom Pol Pota gdje su ubili, prema procjenama, više od 2 milijuna svojih sunarodnjaka.
Crveni Kmeri su na današnji dan 1975. godine ušli u glavni grad Phnom Penh.
Ljudska je povijest nažalost prepuna genocida, masovnih istrebljenja s namjerom da se izbrišu pripadnici određene etničke, religijske ili neke druge skupine. No, okrutnost komunističkih Crvenih Kmera po dolasku na vlast u Kambodži bila je tolika da su povjesničari za njega skovali sasvim novi termin – ‘autogenocid‘.
Pol Pot dolazi u Jugoslaviju kod – Titove omladine
Na fakultetu u Parizu je doznao za omladinske radne akcije u Jugoslaviji pa se 1950. godine pridružio internacionalnim omladinskim radnim brigadama i sudjelovao u gradnji autoceste Bratstvo i jedinstvo Beograd-Zagreb, kao i na podizanju nasipa oko Save u Zagrebu. “To je za mene bilo nenadomjestivo iskustvo. Upravo sam tu shvatio što sve može učiniti dobro organizirana omladina pod pravim vodstvom”, zapisao je u bilješkama psihopat Pol Pot. Budući da se previše bavio komunizmom, a manje fakultetom, zbog lošeg uspjeha vraćen je u Kambodžu 1953. gdje se priključuje Komunističkoj partiji Kambodže koje je osnovana dok je bio odsutan.
Pol Pot je osobito cijenio komuniste i masovne ubojice Staljina i Tita, posebno iz njohovih najkrvavijih razdoblja vladavine, u vrijeme kada su počinili genocide nad Hrvatima, Slovencima, Ukrajincima, Gruzijcima, Rusima, Bjelorusima, Baltima i drugim narodima.
Psihopat i ubojica Pol Pot je kao znak zahvalnosti jednu veliku aveniju u glavnom gradu Pnom Penhu nazvao imenom Josipa Broza Tita. I danas glavni grad ove države, baš kao i neka mjesta u Hrvatskoj, još uvijek ima Aveniju Josipa Broza Tita!
Tko su Crveni Kmeri – komunističke patološke ubojice?
Crveni Kmeri su bili komunistička organizacija koja je počivala na boljševičkim idejama koje su nadahnjivale i jugoslavenske komuniste. Organizacija je također poznata pod nazivima Kmerska komunistička partija i Nacionalna armija Demokratske Kampućije.
Čim su došli na vlast, i to ratnom revolucijom na sličan način kao komunisti u Jugoslaviji, Crveni Kmeri predvođeni Pol Potom, Kambodžu su preimenovali u ‘Demokratsku Kampućiju’.
Odmah su ukinuli novac, banke, javni prijevoz, privatno vlasništvo, ispovijedanje religije, bolnice, tvornice i škole. Tako je učenik Pol Pot, i u brutalnosti i u društvenom ludilu, nadmašio svoje učitelje iz SSSR-a i Jugoslavije.
Cjelokupno je stanovništvo poslano na težak fizički rad u ruralne dijelove zemlje, a prvo su pobijeni pripadnici aristokracije i društvenih elita.
Odmah nakon njih na redu su bili intelektualci koje se smatralo ‘uprljanima zapadnom kulturom‘.
Pobijeni su svi koji su nosili naočale jer se pretpostavilo da oni znaju čitati, kao i oni koji su imali njegovanu kožu na rukama jer je to značilo da nisu fizički radnici i da su obavljali neku vrstu intelektualnog posla.
Glavni cilj Crvenih kmera bio je stvoriti potpuno izolirano i besklasno, te agrarno društvo u kojem će stvoriti ‘Nove ljude’ (ideja slična nacizmu) koji neće biti obrazovani, neće imati privatno vlasništvo i raditi će isključivo fizičke poslove na polju i u šumama.
Svi oni koji su odbili napustiti svoje domove na licu su mjesta ubijani, a njihova imovina spaljena. No, potpuni nedostatak znanja o poljoprivredi kod urbanog stanovništva rezultirao je jedinim mogućim ishodom – velikom glađu u mnogim dijelovima zemlje. Ljudi su bili prisiljeni raditi 12 sati dnevno što je uzrokovalo ogroman broj smrti, kako zbog iscrpljenosti i gladi, tako i zbog napuštanja moderne medicine.
Zabranjen je i komercijalni ribolov što je također pridonijelo ionako ogromnoj smrtnosti u zemlji. Naime, za čak 80% stanovništva riblje je meso bilo jedini izvor proteina životinjskog podrijetla.
Kambodža – opća klaonica u komunističkom ludilu
Progonile su se i ubijale gotovo sve društvene skupine, kao i religijske. Pobijene su tisuće kršćana, 25 tisuća budističkih redovnika, a na najvećem su udaru bili muslimani koje su prije ubijanja tjerali da jedu svinjetinu. Zabranjeno je čak međusobno posjećivanje i komunikacija između članova obitelji, supružnici su se mogli sretati tek povremeno, a seks bi se kažnjavao smrću. Kažnjavala se čak i konzumacija hrane ukoliko bi netko jeo sam. Jesti se smjelo samo u velikim grupama, pod nadzorom vojnika.
Crveni Kmeri ubijali su sve:
– one koji su imali poveznicu s bivšim kambodžanskim vlastima ili vlastima neke druge zemlje
– obrazovane, intelektualce, profesore, znanstvenike i umjetnike
– etničke Vijetnamce, etničke Kineze, etničke Tajlanđane, kršćane, muslimane i budiste
– ekonomske i političke “sabotere”
– sve ostale “neprijatelje komunizma”
Oni koji su bili osuđeni za izdaju odvođeni su u tajni zatvor S-21, poznat i kao Tuol-Sleng. U samo četiri godine kroz njega je prošlo 20 tisuća ljudi od kojih je preživjelo njih tek dvanaest osoba. Svi su ostali nakon brutalnih mučenja, silovanja i izgladnjivanja odvođeni na takozvana ‘polja smrti’ gdje su ubijani i bacani u masovne grobnice kojih je u Kambodži za vrijeme Crvenih Kmera iskopano 20 tisuća.
U tih 20 tisuća masovnih grobnica pobacana su mrtva tijela između 1,5 i 2,2 milijuna stanovnika. Polovica je njih smaknuta, a polovica je umrla od gladi i bolesti.
UN je istragom utvrdio između dva i tri milijuna mrtvih, a UNICEF tri milijuna.
Krajem 1978. godine odnosi s Vijetnamom nepovratno su se zaoštrili pa je Pol Pot naredio napad na tu državu. Bila je to pogrešna sudbonosna odluka jer su vijetnamske snage, potpomognute odmetnutim Crvenim Kmerima, krenule u protunapad i 7. siječnja 1979. osvojile Phnom Penh. Pol Pot i njegovi pristaše su neposredno pred poraz napustili prijestolnicu i po drugi puta pobjegli u prašumu. Ovoga puta smjestili su se uz granicu s Tajlandom gdje su organizirali svoj stožer i nastavili borbu taktikom gerilskog ratovanja. Nova vlada Narodne Republike Kampućije u lipnju 1979 godine sudila je odsutnom Pol Potu za zločine nad vlastitim narodom i osudila ga na smrt.
Nakon pada režima Crvenih Kmera u zemlji je od 1979. do 1980. umrlo još barem 300 tisuća ljudi kao izravna posljedica njihove politike.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
