Atentat je u Srbiji odjeknuo kao zločin i teroristički čin, dok je među Hrvatima i Makedoncima shvaćen kao reakcija na tiraniju, zatvaranje i ubijanje Hrvata i Makedonaca u Jugoslaviji. Kralj Aleksandar imao je među Hrvatima status otprilike kao Slobodan Milošević pola stoljeća kasnije – bio je omraženi despot.
Točno na današnji dan 1934., pripadnik makedonskog VMRO-a (“Vnatrešna makedonska revolucionarna organizacija) i suradnik UHRO-a (Ustaša – hrvatska revolucionarna organizacija), Vlado Černozemski (pravim imenom Veličko Kerin), u Marseilleu je izvršio atentat na kralja Aleksandra. Atentat je organizirao UHRO kao odgovor na ubojstva koja su počinjena u beogradskoj skupštini po kraljevu naređenju. Bilo je to djelo kraljeve vlasti i Beograda, a zastupnik Puniša Račić bio je samo egzekutor na Stjepana Radića i zastupnike HSS-a. Osim toga, bio je to i odgovor na diktaturu koju je 1929. uveo kralj Aleksandar koja bila usmjerena prvenstveno prema progonima Hrvata.
Srpska strahovlada u Jugoslaviji i nepodnošljiv život za Hrvate
Atentat je u Srbiji primljen kao teroristički čin, a među mnogim Hrvatima kao herojsko djelo nakon tolikih godina srpske strahovlade popraćene ponižavanjem, šikaniranjem i batinanjima svega i svakoga tko je hrvatski disao, što je kulminiralo ubojstvom hrvatskih zastupnika u beogradskoj skupštini. Atentat u Narodnoj skupštini u Beogradu je ujedno bio i jedini primjer u svijetu gdje su zastupnici jedne stranke poubijani u parlamentu tokom zasjedanja. Atentat je podigao hrvatski moral i ideja državne samostalnosti planula je kao baklja, na isti način na koji se to dogodilo u Hrvatskoj za vrijeme Miloševića krajem 1980-ih, kada je novi „srbijanski vožd“ odlučio nastaviti Aleksandrovim putem.
Srbija okupirala Makedoniju prije stvaranja Jugoslavije
Srbija je u II. balkanskom ratu 1913. godine, dakle prije I. svjetskog rata, okupirala Makedoniju i pripojila je Srbiji. Zbog toga je u Jugoslaviji Makedonija potpala pod jurisdikciju Srpske pravoslavne crkve, baš kao i Crna Gora, što ima posljedice do današnjeg dana (Makedonci de jure nemaju svoju nacionalnu Makedonsku pravoslavnu crkvu, kao ni Crnogorci). U balkanskim ratovima Srbija je okupirala i Kosovo na kojem je živjelo albansko stanovništvo, jer su Srbi potpuno napustili Kosovo 150 godina ranije i odselili Banat, Bačku, Srijem i Slavoniju.
Osim toga, Srbija je namjeravala potpuno srbizirati Makedoniju i čak od Skopja napraviti glavni grad Jugoslavije (čitaj Velike Srbije), što je izazvalo otpor kod makedonskih domoljuba.
Zbog toga je u prvoj Jugoslaviji bila vrlo izražena suradnja hrvatskih i makedonskih nacionalista protiv velikosrpske Jugoslavije i kralja Aleksandra.
Suradnja Hrvata i Makedonaca u pripremi atentata
Izvršitelj atentata Vlado Černozemski bio je pripadnik VMRO-a koja je zastupala ideju uspostave samostalne makedonske države. Bliska suradnja VMRO-a i UHRO-a rezultirala je aktivnošću Černozemskog u sastavu UHRO-a i odlukom da bude jedan od hrvatskih dragovoljaca koji su u Marseilleu na nekoliko punktova čekali kraljevsku povorku, zbog toga što francuske vlasti iz sigurnosnih razloga nisu objavile plan prolaska automobilske povorke.
Prije toga, 6. siječnja 1929. kralj Aleksandar I. Karađorđević proglasio je diktaturu u Jugoslaviji, poznatu kao Šestosiječanjska diktarura. Ukinut je Ustav, raspušten parlament, zabranjen rad svih političkih stranaka, zabranjeni politički skupovi, uvedena stroga cenzura tiskovina. Sva politčka moć koncentrirana je u kraljevim rukama u Beogradu.
Pojačan je policijski teror, politički protivnici su ne samo zatvarani, nego i ubijani. Proklamirana je ideologija “integralnog jugoslavenstva”, koja je imala sljedbenike i među odnarođenim hrvatskim elitama i otpadnicima od hrvatskog naroda. Promijenjeno je ime države Kraljevina SHS u Kraljevina Jugoslavija i podijeljena je na devet banovina (prostorno manja, deseta banovina, bila je Uprava grada Beograda), koje su svojim granicama negirale povijesne državnopravne entitete, a osobito hrvatski narod i njegovo narodno područje.
Kada je kraljev samovoz u Marseillesu stigao na trg ispred palače Burze oko 16 sati i 20 minuta, jedan čovjek iskočio je iz gomile, noseći u desnoj ruci buket cvijeća i na francuskom viknuo: “Živio kralj!”. Iznenada je skočio s desne strane na papučicu automobila, odbacio buket cvijeća i iz revolvera ispalio više hitaca u pravcu kralja. Pukovnik Piole, koji je bio najbliži događaju, s konja je sabljom ubojicu oborio na zemlju. Atentator je i u padu, sa zemlje, nastavio pucati na sve oko sebe. Zatim su dva policajca ispalili nekoliko hitaca u atentatora, koji je već bio oboren.
Srbijanski kralj je ležao nepomično na zadnjem sjedalu automobila, ministar Barthou je bio pogođen u desnu nadlakticu, a general Georges pogođen s više zrna u prsni koš, nadlakticu i trbuh. Zbog gužve na ulici, automobil s ranjenim kraljem išao je sporo do policijske postaje, gdje je kralju pružena medicinska pomoć. Međutim, liječnici ništa nisu mogli učiniti jer su rane bile smrtonosne. Nekoliko minuta poslije 17 sati jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević izdahnuo je ne dolazeći svijesti. Liječnici su utvrdili da je jedan metak pogodio desnu stranu grudi, u predjelu jetre, a zatim ušao u prsni koš. Na tijelu su bile tri rane: pogođeni su lijeva ruka, rame i lopatica.
Smrt Vlade Černozemskog
Atentator, Veličko Dimitrov Kerin, zvan Vlado Černozemski, pogođen je s više metaka u tijelo i prebačen u ured marseilleske službe sigurnosti, gdje je ostavljen i bez medicinske pomoći umro, ne izgovorivši ni jednu riječ. Kod atentatora je pronađena čehoslovačka putovnica na ime Petrus Keleman, dva pištolja (mauzer kalibra 7.62 mm i valter), dvije bombe, busola i 1.700 franaka. Putovnicu je 20. svibnja 1934. godine izdao čehoslovački konzulat u Zagrebu. Ubojica je imao na desnoj ruci istetoviranu lubanju i dvije prekrižene kosti, a iznad četiri slova ispisana makedonskom ćirilicom – VMRO.
Originalni video atentata na srbijanskog kralja Aleksandra:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
