Zagrebačka katedrala, prvotno posvećena svetom Stjepanu Ugarskom, a kasnije Uznesenju Marijinom, stolna je crkva Zagrebačke nadbiskupije i najveća sakralna građevina u Hrvatskoj. Današnji izgled dobila je krajem 19. i početkom 20. stoljeća, kada je obnovljena u neogotičkom stilu. U njoj su svoje posljednje počivalište našle mnoge važne hrvatske povijesne ličnosti, kao što su Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Eugen Kvaternik i mnogi drugi, a tu su i grobovi posljednjih triju zagrebačkih nadbiskupa: blaženog Alojzija Stepinca, Franje Šepera i sluge Božjeg Franje Kuharića.
Ugarski kraljevi i osnutak Zagrebačke biskupije
Zagrebačka biskupija osnovana je zalaganjem ugarske krune, u okolnostima nakon smrti posljednjeg hrvatskog narodnog vladara, kralja Zvonimira. Ugarski su kraljevi, temeljem obiteljskih veza sa Zvonimirom suprugom, kraljicom Jelenom, pretendirali na hrvatsko prijestolje koje je ostalo bez nasljednika. Tako ugarski kralj Ladislav započinje sa širenjem svog utjecaja prema jugu te 1094. uspostavlja Zagrebačku biskupiju, podredivši je nadbiskupiji u Ostrogonu. No, tek će Ladislavov nasljednik, kralj Koloman doći i do prostora srednjovjekovnog hrvatskog kraljevstva te u Biogradu 1102. biti okrunjen za hrvatskoga kralja.
Za prvog zagrebačkog biskupa postavljen je češki redovnik Duh. Iako o samom Zagrebu prije 1094. imamo vrlo malo podataka, sama činjenica da je odbran za sjedište biskupije govori o tome da je u to doba već bio značajno naselje te važno prometno čvorište.
I sam izbor titulara svjedoči o širenju ugarskog utjecaja- prva je katedrala posvećena svetom Stjepanu Ugarskom. Gradila se u prijelaznom romaničko-gotičkom stilu te je završena tek 1217. godine, kada je i posvećena.
Ubrzo potom dolazi do provable Tatara te je katedrala 1242. teško stradala. Biskup Timotej (1263-1287) zatim započinje s temeljitom obnovom u gotičkom stilu. Izgled predtatarske katedrale donekle se može rekonstruirati temeljem prikaza očuvanog na pečatu Kaptola iz 1297. Bila je to velika, trobrodna građevina s tri apside i dva zvonika na pročelju, a obuhvaćala je prostor od zvonika do svetišta današnje katedrale.
Obnova nakon Tatara- „Timotejeva katedrala“
Obnova koju je sredinom 13. stoljeća započeo biskup Timotej nastavila se sve do 15. stoljeća. Biskup Timotej gradi novi, istočni dio katedrale, tri poligonalne apside, od kojih je glavna šesterokutna, svetište, sakristiju… U sjevernu apsidu postavio je oltar svetog Ladislava, dok je u južnu postavio oltar svete Marije Kraljice. Apsidalni prostor svetišta ukrasio je s 33 kanonička sjedala položena u kamenim udubinama. U istočnom dijelu „Timotejeve“ sakristije nalaze se sačuvane freske, koje pripadaju ciklusu najstarijih fresaka u Zagrebu i čitavoj kopnenoj Hrvatskoj.
U 16. stoljeću katedrala je utvrđena zidinama i kulama, a u 17. stoljeću dobiva svoj masivni renesansni toranj. Njezin izgled sačuvan nam je na starim grafikama i fotografijama, a za ovu je katedralu biskup Josip Juraj Strossmayer kazao: „Stolna crkva zagrebačka, gradjena u gotičko-italijanskom slogu, bila je negda u prvobitnom svom kipu pravi ures grada Zagreba“.
Potres 1880. i nova Bolleova katedrala
Godine 1880. Zagreb je pogođen velikim potresom u kojemu je teško nastradala katedrala: srušen je svod njezina svetišta te je napuknut zvonik. Stoga se pristupa temeljitoj obnovi kojom stara katedrala dobiva potpuno nov, današnji izgled. Ta obnova (1880—1906.), u neogotičkom stilu, rađena je po nacrtima Friedricha Schmidta i pod vodstvom Hermanna Bollea.
U ovoj je restauraciji zagrebačka prvostolna crkva dobila svoj današnji oblik s dva vitka tornja, visokim krovištem, novim stupovima u svetištu i oltarima koji su zamijenili većinu baroknih oltara iz 18. stoljeća. Bila je pokrivena raskošnim krovom od glaziranog crijepa koji je kasnije nažalost uklonjen. Umjesto starih grobnica biskupa i velikaša sagrađena je nova grobnica za zagrebačke nadbiskupe iza glavnog oltara.
Na glavnom otaru pod baldahinom je postavljen metalni odljev kipa Majke Božje Bistričke i svetohranište.
U trenutku završetka obnove, katedrala je i dalje bila opasana starim kulama i zidinama, kao što je to moguće vidjeti na starim fotografijama i na slici velikog hrvatskog slikara Mencija Clementa Crničića, čije stare slike Zagreba imaju posebnu dokumentarističku vrijednost.
Kako bi pročelje nove katedrale zablistalo u punom sjaju, dio kula i zidova koji su ju opasivali tada je srušen.
Godine 1850. bulom Franje Joispa II Zagrebačka biskupija uzdiže se na rang nadbiskupije.
Danas je Zagrebačka biskupija brojem vjernika najveća upravna jedinica Katoličke crkve u Hrvatskoj. Podložne su joj Varaždinska, Bjelovarsko-križevačka i grkokatolička Križevačka biskupija.
Jeste li znali da se unutar zidina katedrale nalazi ugrađena kapela sv. Stjepana?
Mnogi Zagrepčani, koji redovito dolaze u katedralu, ne znaju niti su ikada razgledali unutar zidina ugrađenu kapelu svetog Stjepana Prvomučenika, koju krase do danas sačuvane freske škole gotičkog slikara Giotta.
Kapela je sagrađena u vrijeme biskupa Stjepana II (1225.-1247.), a do danas je izvorno ostala sačuvana samo njezina unutrašnjost. Autor freski nazvan je Majstorom Stjepanove kapele. On je podijelio prostor u tri vodoravna dijela. Gornji dio je rezerviran za Krista koji dostojanstveno vlada okružen evanđelistima i prorocima, u srednjem je prikazan Kristov ovozemaljski život, dok su u donjem dijelu slikani kvadri te draperije. Trodijelni ritam je slijedio sve do južnog dijela zapadnog zida gdje je u gornjem redu polulik Krista koji blagoslivlja, u drugom su likovi svetaca, dok je u najdonjem redu podnožje koje nije započeto.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
