Lorenzo Sonego pobijedio je Novaka Đokovića na turniru u Beču.
“Nije mi se igralo, da budem iskren. Utjecala je tužna vijest (smrt mitropolita Amfilohija, op. a.), ali nije u tolikoj mjeri da zbog toga baš i ne mogu igrati. Ali, generalno mi se jednostavno nije igralo”, rekao je Đoković.
“Poštovani Amfilohije bio je veliki borac za pravoslavlje i netko tko je služio kao neka vrsta zvijezde -vodilje za srpski pravoslavni narod i Srpsku pravoslavnu crkvu u Crnoj Gori. Imao sam čast i radost da ga upoznam, provedem neko vrijeme blizu njega i osjetim predivnu energiju koju je on posjedovao. Iako fizički više nije živ, njegov duh će, siguran sam, biti prisutan dugi niz godina. Mislim da mu toliko dugujemo da se barem trebamo sjećati njega i da s osmijehom budemo zahvalni za sve ono što je učinio, pogotovo u posljednje vrijeme koje je bilo jako turbulentno vrijeme u Crnoj Gori, naravno iz političkih razloga. O dosta velikih stvari se odlučivalo, pogotovo kada je crkva u pitanju. On je bio odvažan i hrabar i pokazao je narodu pravi primjer kako se treba čuvati kulturno naslijeđe i naša duhovna baština. Na tome mu veliko hvala”, dodao je Đoković, prenose 24 sata.
Jedan od glavnih protagonista velikosrpske politike u Crnoj Gori bio je sada preminuli prvi čovjek SPC-a u Crnoj Gori – mitropolit Amfilohije Radović. O njemu je TV Crne Gore snimila dokumentarni film koji istovremeno i oduševljava jer otkriva istinu i šokira jer otkriva veliku mržnju koja dolazi iz redova Srpske pravoslavne crkve. Zato se i film zove ironično “Amfilohije Radović – Svjedok Božje ljubavi”.
Đokovići su inače podrijetlom iz Crne Gore, a sam Novak podržao je prosvjede Srpske pravoslavne crkve (SPC) protiv zakona o slobodi vjeroispovijesti u Crnoj Gori.
Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori prije pandemije koronavirusa organizirala je litije, kao oblik uličnog pritiska na predsjednika Milu Đukanovića i vlasti Crne Gore da povuku doneseni Zakon o slobodi vjeroispovjesti, prema koje SPC mora vratiti svu oduzetu imovinu Crnoj Gori.
Velikosrpske šetnje su pritisak na nacionalne manjine – Bošnjake, Hrvate i Albance
Višemjesečne dobro organizirane šetnje ulicama Crne Gore tek su vrh ledenog brijega, ispod kojeg se nazire, kako kažu politički analitičari, svojevrstan plan. U najnovijoj tezi, osim toga što je cilj litija rušenje predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, počinje se govoriti i o “čišćenju sjeverne Crne Gore od Bošnjaka”. Taj kraj, crnogorski Sandžak, je jako stradao od četnika u II. svjetskom ratu, gdje je četnički vojvoda Pavle Đurišić izvršio velike pokolje muslimana, jednako kao i u Foči, Goraždu i mjestima blizu granica tadašnje NDH sa Srbijom.
Naime, Bošnjaci, Albanci i Hrvati bili su presudan čimbenik na referendumu o neovisnosti Crne Gore 2006. na kojem je 55.5% stanovništva Crne Gore odlučilo za neovisnost. Upravo su najmnogobrojniji Bošnjaci (muslimani Crne Gore) na sjeveru zemlje, uz Hrvate u Boki i Albance u Ulcinju, Baru i granici s Albanijom, bili jezičac na vagi za prevagu i pobjedu “independista” na referendumu.
“Sve se to događalo u predvečerje Vukovara, Višegrada, Sarajeva, Srebrenice”
“Na udaru su i sredine sa drugim manjinskim narodima širom crnogorske države, dakle, Albancima i Hrvatima, koji su svojom tradicionalnom podrškom građanskoj i multietničkoj politici Mila Đukanovića i vladajućeg DPS-a sa koalicijskim partnerima ustvari garant i svoje i crnogorske opstojnosti”, tvrdi novinar i publicist Šekija Radončić za radiosarajevo.ba i nastavlja:
Povratak CPC
Podsjetimo, nakon osnivanja Kraljevine SHS 1918., CPC je ukinuta, a svu imovinu preuzela je SPC. Sada se u SPC-u i Srbiji bune jer smatraju da bi utjecaj SPC-a bio uškopljen i sužen, dok je s druge strane CPC pokrenula postupak za priznanje autokefalnosti u carigradskoj patrijaršiji.
Crna Gora je tako krenula stopama Ukrajine koja je uspjela dobiti autokefalnost za svoju nacionalnu Crkvu te tako ograničiti utjecaj Ruske pravoslavne crkve. Očekuje se da bi CPC mogla dobiti, odnosno obnoviti crkvenu neovisnost jer je bila priznata od ostalih pravoslavnih Crkava do svog ukidanja.
Također, ostale vjerske zajednice, katolička, židovska i islamska, nemaju ništa protiv zakona te su s državom potpisale i posebne bilateralne sporazume. Budući da SPC to nije učinila, nastoji ga se s njihove strane osporiti te ga proglasiti protuustavnim i antisrpskim.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
