Krv teče ulicama Francuske. Razbijene glave, prepune bolnice, uništene ulice gradova, specijalne postrojbe policije širom cijele zemlje obilježile su prva tri dana EURO-a 2016. Međutim, hrvatski mediji vrlo samozatajno ili gotovo nikako ne izvještavaju što se zaista događa ovih dana na najprestižnijem europskom sportskom natjecanju.
Jučerašnji cijeli dan u Lilleu bio je praćen velikim sukobima njemačkih i ukrajinskih navijača, kako izvještava ultras-tifo.net. Sukobi su trajali cijeli dan, izlozi i kafići su razbijani tokom jutra i osobito poslije podneva, a dosta navijača završilo je po bolnicama. Hrvatski mediji o tome gotovo nisu ništa izvijestili. Istog dana ujedinjeni Ultrasi PSG-a u simbiozi sa Srbima iz Pariza (a možda i iz Srbije kao osveta za nedavno ubijenog navijača Crvene Zvezde u Istanbulu) napali su turske navijače. Također jučer sukobi poljskih huligana sa Sjevernim Ircima i razbijene glave uglavnom Iraca.
Danima prije gledali smo sukobe Rusa, Engleza, Arapa i Francuza na ulicama Marseilla, a vrhunac je bio sukob na stadionu u kojem samo pukom srećom nije bilo mrtvih jer je situacija podsjećala na stampedo na Heyselu. Summa summarum prva tri dana obilježili su veliki ili manji izgradi navijača najvećih europskih država i reprezentacija: Rusa, Engleza, Nijemaca, Francuza, Turaka, Srba, Arapa, Poljaka, Sjevernih Iraca, Ukrajinaca.
Međutim u hrvatskim medijima nema sablažnjavanj, alaramntnih izvješća, velikih naslova koji vrište o sramoti „velikih nacija“, katastrofičarskih prognoza kakve se događaju kada se dogodi i najmanji sukob ili incident naših navijača
Mora se istaknuti da je to je svakako i dio europske navijačke subkulture koja je uglavnom ograničena na manji broj navijača, pa mediji tih europskih stožernih i najvećih zemalja (Rusija, Engleska, Njemačka, Francuska) tako i tretiraju ta događanja.
Na drugoj strani, hrvatski mediji vrlo šturo ili nikako (neredi Ukrajinaca i Nijemaca) obavještavaju što se događa u navijačkom svijetu EURO-a 2016. Situacija sa našim navijačima je više nego idilična: raspjevani, radosni, ponosni, domoljubni i bez najmanjeg incidenta. Ipak, pojedini mediji iskoristili su i ovu priliku da proguraju naslove o „nepriličnim uzvikivanjima“ i „ustašluku“ grupa navijača na utakmici protiv Turske. Slučajno?
Cilj pojedinih medija, udruga i političara – diskreditirati Hrvate na svaki način
Stječe se dojam da hrvatski mediji jedva čekaju da se dogodi i najmanji incident s hrvatskim navijačima, da bi mogli etiketirati ne samo SVE navijače nego i SVE – Hrvate. Posebna provokacija uoči prvenstva, nimalo slučajna, bio je pokušaj zabrane od strane nevladinih udruga izvođenja pjesme „Lijepa li si“. Još nam je u pamćenju u medijima prešućena sramota skidanja gotovo 100-metarskog transparenta sa natpisom „Zapamtite Vukovar“ u Zagrebu na utakmici protiv Islanda na sam dan obljetnice pada grada. Hrvatski navijači su ga s ponosom napravili i skupo platili iz svog džepa, ali nije mogao na Maksimir. Isti takav transparent sa srbijanskom zastavom na gdje piše na ćirilici „Vukovar“ bio je na utakmici u Beogradu na ogradi Marakane protiv Hrvatske, a koji bivši ministar Jovanović nije vidio jer je zaboravio ponijeti naočale. Niti su mediji to uočili kao problem, kao ni brojna paljenja hrvatskih državnih zastava i četnička skandiranja o ubijanju Hrvata.
Ne ulazeći u brojne napade medija na navijače, prešućivanja napada na hrvatske navijače u Poljskoj i drugdje koji su čak bili pripisivani našim navijačima i štošta drugo, ne može se ne primijetiti slijedeći obrazac: na utakmicama reprezentacije Hrvatske, Thompsonovim koncertima, komemoracijama hrvatskim žrtvama u Bleiburgu i drugdje, braniteljskim prosvjedima, Hodu za život uvijek se traži neka majica, neka ruka u zraku, neki poklik, neki pojedinačni izgred ili doslovno bilo što bi moglo biti problematično. Onda se to medijski napuše do nebesa i po starom oprobanom (udbaškom) obrascu zatim se etiketiraju svi sudionici utakmica, skupova, koncerata, a načelom poopćavanja i SVI domoljubni Hrvati kao zatucani, desničari, homofobi, fašisti, nazadnjaci i sl. Za nabrojati sve etikete i gebelsovske laži, često gnjusne i ispod ljudskog dostojanstva, koje se pri tome dijele trebale bi stranice teksta. No isti taj gebelsovski princip zna da sto puta ponovljena laž postaje istina.
Što je cilj svega?
Istina je da nikada u 26 godina hrvatski navijači nisu nigdje napravili ovakve velike incidente kakvi su se ovih dana događali u Francuskoj. NIKADA I NIGDJE. Ipak, čitajući zadnjih godina hrvatske medije pomišljamo da su naši navijači najveće zvijeri i primitivci svijeta, da su endem u navijačkom svijetu, da zbog njih propada turistička sezona, da se Hrvatska sramoti u svijetu itd.
Zašto?
Dojam je da je taj cijeli folklor u funkciji specijalnog rata protiv Hrvatske i stvaranja negativnog ozračja prema grupama i pojedincima koje nisu „po volji“ lijevim i projugoslavenskim medijima, kao i brojnim političkim strankama i nevladinim udrugama. Naoko kaotična i nepovezana priopćenja, fotografije, naslovnice tekstova, „borbe protiv fašista“ imaju samo jedan cilj – destabilizirati Hrvatsku, etiketirati Hrvate kao fašiste i na taj način zadržati i učvrstiti stečene pozicije u društvu.
To je dio obećanog scenarija u paklu, koji je zapravo već na djelu 26 godina.
To nije samo nedostatak ljubavi prema domovini, već slobodno možemo reći – nikada prihvaćeni raspad Jugoslavije i pobjeda Hrvatske u Domovinskom ratu. Specijalni rat koji je započeo prvim pokušajima osamostaljenja Hrvatske još 1990. (i davno prije u Jugoslaviji) nikada nije završio i mi smo svjedoci da je ova hrvatska vlast dužna staviti točku na „i“ tome.
Ministar Hasanbegović koji je počeo to „češljati i propitkivati“ vrlo hrabro i direktno, napadi na njega samo su još jedan dokaz gore navedene teze.
Prešućeni neredi na utakmici Njemačka-Ukrajina:
Tekst se nastavlja ispod oglasa
