Vlada Republike Hrvatske na preporuku je Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo donijela odluku kojom se omogućava održavanje treninga samo sportašima samo prve i druge kategorije u pojedinačnim sportovima te ekipama u muškoj i ženskoj seniorskoj konkurenciji koji nastupaju u najvišem stupnju natjecanja.
Ovu odluku sasvim su sigurno pozdravili svi sportaši i kolektivi koji su njome obuhvaćeni. No, što je s onim sportašicama i sportašima koji se nalaze u ostalim kategorijama i na koje se donesene mjere ne odnose, a riječ je isto tako o vrhunskim sportašicama i sportašima koji i na državnom i na međunarodnom planu ostvaruju velike uspjehe? Oni prema ovoj odluci Vlade nemaju pravo na treniranje, a u tu kategoriju spadaju sportašice i sportaši treće kategorije koji su u individualnom sportu redom državni prvaci u svojim kategorijama.
Kriteriji za individualne i kolektivne sportove nisu isti
Jedna od njih je i Paola Borović, Zadranka sa zagrebačkom adresom, aktualna višestruka prvakinja Hrvatske u skoku u dalj i troskoku u dresu AK Dinamo-Zrinjevac. Paola smatra kako je odlukom napravljena određena šteta na račun sportaša u individualnim sportovima naspram onih u kolektivnim sportovima iz razloga što kriteriji za individualne i kolektivne sportove nisu isti.
– HOO kategorizira sportaše od prve do šeste kategorije od kojih su oni u prvoj, drugoj i trećoj kategoriji tretirani kao vrhunski sportaši. Međutim, ovom odlukom s treninzima mogu početi samo sportaši koji su u prvoj i drugoj kategoriji i to su samo oni koji osvajaju medalje na najvećim medunarodnim natjecanjima. Smatram da je upravo u tom dijelu nastala nelogičnost. Jer, na primjer, možete biti zadnji u Hrvatskoj u ekipnom sportu ali nastupate u Prvoj ligi i imate pravo treniranja u grupi od pet ljudi, odnosno četiri sportaša i trener. S druge strane, ako ste prvak Hrvatske u individualnom sportu niste u mogućnosti trenirati iako bi treninge obavljali sami ili eventualno uz prisustvo trenera. Ako bi se uzela brojka svih sportaša u prve tri kategorije ona ne bi bila veća od tisuću i petsto sportaša. Ta brojka, kada je podijelite na razne sportove u Hrvatskoj, i nije tako velika, smatra Borović.
Stadioni zjape prazni
– Uzmimo i primjer atletskog stadiona u Rijeci na Kantridi. Pravo treniranja, što se tiče atletike, ima jedino naša olimpijka u koplju Sara Kolak no ona je u ovom trenutku u Norveškoj jer ju je tamo zatekla ova pandemija. I sada imamo situaciju da je cijeli atletski stadion na Kantridi prazan jer atletičari koji su prvaci Hrvatske nemaju prvu i drugu kategoriju već treću i nemaju pravo na trening.
Ne tražimo ni više ni manje, samo ravnopravno
– Sportaši u individulanom sportu mogu na jednom velikom atletskom stadionu puno lakše provesti mjere distanciranja. Sigurno lakše nego u dvorani gdje ste svakako u nekom kontaktu. Zbog ovih razloga nadam se kako će se ova nelogičnost ispraviti. Nitko ne traži neka veća prava već samo ravnopravnost prema sportašima bez obzira jesu li u individualnom ili ekipnom sportu. Nikome ni više ni manje, samo ravnopravno, zaključila je Borović.
Preneseno sa stranice Radio Zadra.
