Prije trideset i jednu godinu, na današnji dan, na Maksimiru se trebala igrati prvenstvena utakmica tadašnje Jugoslavije između Dinama i Crvene zvezde, no ona tog 13. svibnja 1990. godine nikad nije odigrana. Rijetko kada, gotovo nikada, se obilježavaju obljetnice utakmica koje nikad nisu odigrane, ali tog 13. svibnja na Maksimiru se pisala povijest.
Naime, navijači beogradske Crvene zvezde, predvođene ”udbaškim kilerom”, koji je kasnije i tijekom velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH stekao status ratnog zločinca, Željkom Ražnatovićem Arkanom, krenuli su u rušilački pohod na južnoj tribini Maksimira. Divljački pohod Delija jugoslavenska milicija je mirno promatrala, zbog čega i nakon čega su navijači Dinama, BBB-i, srušili ogradu na sjeveru te su upali na teren kako bi se suprotstavili velikosrpskim divljacima. Taj dan, taj događaj, tog datuma, mnogi smatraju izuzetno važnim u krvavom procesu raspada komunističke Jugoslavije. Svakako je taj 13. svibanj pridonio svjesti hrvatskog naroda da se nešto kasnije odlučno suprotstavi velikosrpskom agresoru i pritom u Olujnom vihoru dođe do svoje slobode i pobijede.
Sama nikad neodigrana utakmica nije imala rezultatski značaj s obzirom kako je Crvena zvezda, za koju je igrao i Hrvat Robert Prosinečki, praktički osigurala naslov prvaka, a Dinamo, predvođen Josipom Kužeom, koji je do travnja držao prvo mjesto na ljestvici, drugu poziciju. Ipak, nakon svega odigrano je još jedno Nogometno prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1990./1991. i te je sezone Dinamo bio drugi.
I dok su milicajci gledali kako divljaju Arkanove Delije žestoko su se sukobili s BBB-ima, kojima je u pomoć pritekao opjevani ”Dinamov ban – Zvonimir Boban”, kasnije legendarni kapetan hrvatske nogometne reprezentacije. Na stranu BBB-a stao je i sjajni Modri veznjak Vjekoslav Škrinjar, koji je u kasnijim godinama briljirao u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Inače, milicajac koji je ”naletio” na Bobana, Refik Ahmetović, puno godina nakon nemilih scena govorio je da su mu ostale ”kolege” savjetovale da ubije tada 21-godišnjeg Zvonu. Da se to kojim slučajem dogodilo Zagreb bi postao bojište već 1990. , a u tom slučaju, u takvom raspletu snaga, kad narod izađe na ulice, krvoproliće je neizbježno, ali se komunistički milicajci definitivno ne bi izvukli, kao ni Delije. Protiv naroda, zvao se on ovako ili onako, niti jedna sila dugoročno gledajući nema šanse za pobjedu. Pokazao je to i oslobodilački Domovinski rat.
