Jedan od najboljih hrvatskih košarkaša, Dario Šarić, dao je opsežan intervju za Sportske novosti.
Jedna od tema bila je i hrvatska košarkaška reprezentacija i debakl u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. I dok neki razlog debaklu vide u neigranju NBA zvijezda recimo kako to ipak nije posve točno. Naime, Hrvatska je upravo s NBA zvijezdama gubila utakmice koje nije smjela izgubiti i zbog toga nas neće biti ove godine na SP-u. Očekivalo se da ćemo u razdoblju u kojem smo imali pravo na NBA zvijezde napraviti puno, puno više.
Na pitanje novinara bježi li od novinara još od Europskog prvenstva, na kojem se također nismo proslavili, Šarić kaže:
‘‘Znam da sam u profesionalnom smislu, kad je riječ o medijima, pomalo grešan. I znam duboko u sebi da to nije posve u redu. No, dio netočnih napisa, bolje rečeno optužbi na moj račun, gotovo me prisilio da bježim od novinara. Zaboljele su me neke laži. Pogotovo zato što su adresirane od nekih mojih suigrača u reprezentaciji. Vama sam popustio u ležernoj, šibenskoj priči. Htio sam se i prije otvoriti, ali mi srce to nije dopuštalo. Znate, ja sam prije emotivac nego profesionalac kad je riječ o medijima…’‘
Šarić nije zadovoljan ni tek završenom sezonom u NBA ligi, navodno je u jednom trenutku ozbiljno razmišljao o povratku u Europu?
”Kako ću biti zadovoljan kad sam bio limitiran na samo dvadesetak minuta od mogućih 48 “čiste” igre. Usporedbe radi, prošle sam sezone u doigravanju u pravilu igrao više od 30 minuta…”
Minnesota Šariću nije po volji, ili?
”Ne, ne bih svu krivnju za moju minutažu i neuvjerljive igre svalio na trenera i suigrače u novom klubu. Imao sam dovoljno prilika za igru, ali ih nisam dobro koristio.”
Je li Šarić prebolio odlazak iz Philadelphije, gdje je igrao zaista sjajno? Dojam je kako njegova karijera u najboljem slučaju stagnira?
‘‘Odlazak je za mene, priznajem, bio težak udarac. No, sve mi je pomoglo da naučim tešku profesionalnu lekciju da je u NBA, koji je istodobno i veliki biznis, sve normalno. Problem je u tome što moja glava nije bila spremna za taj transfer. Tek je moju osjetljivu dalmatinsku dušu nahranilo tisuću navijača Sixersa koji su mi priredili prave ovacije prije susreta Minnesota – Philadelphia. Pogotovo što je riječ o američkoj klasi koja zarađuje u vrh glave 300 dolara tjedno, pa im je skupa i karta za utakmicu, a kamoli zrakoplov do Minneapolisa…”
Hladnoća u toj europskoj državi, je li smetnja?
”Na zimu sam se na tom, kako kažu, Middle Westu lakše priviknuo nego na drugačiji sustav igre. Odjeneš debelu, zimsku jaknu. Hladnoću jedino osjetiš povremeno u rebrima. Osim toga, Minneapolis je grad moderne arhitekture gdje su sve nove zgrade praktički spojene pa zapravo šetnjom niti ne odlaziš na otvoreno. Priznajem, međutim, da je srce ostalo u Philadelphiji. Dijelom i zbog toga što me atlantska obala i stari dio grada asociraju na moj Šibenik. Kao da su prijatelji sporta i po navijačkoj strasti blizu Dalmatincima. Nisam mogao vjerovati svojim očima kad sam nazočio proslavi prvaka u američkom nogometu.”
Malo još ipak o hrvatskoj reprezentaciji?
”Od oca Predraga učim lekciju da je povremeno dobro biti grubo realan. Zašto je s tolikim razočaranjem primljen poraz od Rusa na Europskom prvenstvu? Kao da oni nemaju dva NBA igrača, Mozgova i Šveda, te bezbroj košarkaša koji s uspjehom nastupaju u Euroligi. Mi se moramo prestati zavaravati da ćemo tako brzo stvoriti novog Dražena, Rađu ili Kukoča. Valja zasukati rukave i tesati košarkaše za Euroligu. Da nema Simona i Tomića, ne bi se znalo za hrvatske košarkaše u tom natjecanju…”
Kad već Dario govori o ‘‘velikoj Rusiji” podsjetimo ga na činjenicu da je Slovenija ipak nešto malo manja od Rusije, pa je ipak uspjela stići na krov Europe. I Srbija je mala, svakim danom sve manja, pa je opet vrlo uspješna u košarci. Uostalom, Bojan Bogdanović je, po mnogima, barem kad je NBA liga u pitanju, blizu razine velikana koje je spomenuo Šarić. Osim možda Dražena Petrovića, Dražen je nedostižan, jedan i jedini, u svakom pogledu. Pokazao je svojim primjerom kako se bori za hrvatski dres.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
