Teška, tužna, mračna, a na kraju i sparna noć hrvatskog klupskog nogometa. Metaforički rečeno, pravi sportski pokolj, masakr hrvatskih klubova u europskim kupovima.
Sve što je moglo poći po zlu glede hrvatskih klubova u uzvratnim utakmicama europskih kupova pošlo je. I primljeni golovi u posljednjim minutama, i promašene šanse, i promašeni jedanaesterci… Ruku na srce bolje nismo ni zaslužili.
Osijek…
Osijek, koji se nakon odlaska najboljeg igrača Miereza potpuno raspao, ispao je poslije izvođenja jedanaesteraca od Zire. I ovakav Osijek bolji je, igrački kvalitetniji od Zire, međutim to se trebalo dokazati na terenu. Ponovno Osijek nije uspio, ovog puta ”cesta” prema grupnoj fazi Konferencijske lige bila je otvorena. No, ne prodajete najboljeg igrača, u pomalo nerazjašnjenim okolnostima, dva sata prije početka kvalifikacija, u kojima imate objektivne šanse za uspjeh, za europske kupove. A ako to ipak napravite dobijete što i zaslužujete.
Rijeka…
Ispala je i Rijela, nije hrvatski doprvak stigao do play offa Europske lige te bi tako osigurao ako ništa drugo europsku jesen kroz Konferencijsku ligu, umjesto toga Riječani će morati sreću potražiti u play offu za ulazak u Konferencijsku ligu koju bi, kako smo već spomenuli, osigurali da su eliminirali švedski Elfsborg. Međutim, nisu, zasluženo su nakon remija na Rujevici Riječani poraženi 2:0 u Švedskoj.
I Rijeka je imala svoje bisere, doduše možda jedan, ali toliko veliki da niti u jednu školjku ne bi stao, niti na jednoj plaži na svijetu. Neposredno pred uzvrat u Švedskoj predsjednik Rijeke Damir Mišković je smijenio trenera Željka Sopića. Zašto? Očito, može mu se…
U prvoj utakmici Rijeka na Rujevici nije briljirala, ali je pokazala da se ozbiljno može nositi sa Elfsborgom. U uzvratu, osim u prvih pola sata, Rijeka se raspala. Zašto je onda Sopić smijenjen, nakon samo dvije prvenstvene utakmice, četiri osvojena boda te ipak aktivan rezultat u Europi? Zar samo zato što nije u idealnim odnosima s gazdom kluba? Tako se ne ide u Europu, tako se ostaje u onoj rupi iz koje smo se, barem smo se nadali, jednom za sva vremana ”iskobeljali” prije 34 godine.
Hajduk…
Hajduk? Tek Hajduk, novo skandalozno ispadanje nekoć europski prepoznatljivog kluba iz Europe i to na sam blagdan Velike Gospe i to prije nego li je europska klupska sezona zapravo počela. Kultnom splitskom klubu europski domet ne doseže više ni do kalendarske jeseni. Podsjetimo, nekoć je Hajduk igrao četvrtfinale Lige prvaka.
Osijek i Rijeka, pogotovo Rijeka, ispali su od klubova od kojih su tek za dužinu devine dlake kvalitetniji, no Hajduk, Hajduk je, barem na papiru, nekoliko puta kvalitetniji od šestoplasirane momčadi slovačke lige. Takav Hajduk uspio je ispasti od protivnika koji mu nije na Poljudu pošteno ni zapucao prema golu. Ružomberok je izbacio Bile, a da pritom nisu dali gol. Pogodak odluke zabio je Hajdukov stoper, izgubljen u vremenu, prostoru i dimanziji, Zvonimir Šarlija. Dakle, radi se o autogolu, no opet, nije kriv Šarlija, krivce, koji imaju svoje medijske jatake, svakako treba tražiti u onima koji se skrivaju iza ”ideala”, iza modela koji se pokazao nakaradnim, nefunkcionalnim na jednoj visokoj profesionalnoj razini. Ako otjerate Šarliju, a otjerat ćete i Gattusa, ništa se neće promijeniti. Neće se promijeniti ni odlaskom predsjednika Bilića, Nadzornog odbora… Da, svi bi oni trebali otići, ali samo ako odu oni koji su sve njih postavili nešto ste napravili. Inače, imate pucanj u prazno, novo trgovanje maglom čak i znatno prije one prave, jesenske magle koja nas tek očekuje.
Sustav je to koji počiva na iluziji, fikciji, kakva Hajduk godinama vuče ka dnu, i konačno ga je potopila. Nikad lakše, barem ne u posljednjih petnaest godina, Bili nisu mogli do europske jeseni. Nakon slabašnog slovačkog kluba, Hajduk bi išao na Noah, klub iz Armenije, koji je iznenađujuće izbacio favorizirani AEK. Dakle, ni PAOK, ni Villarreal, Hajduk bi išao na protivnika po mjeri u play offu Konferencijske lige te bi vjerojatno imao značajne šane za tu mitsku, toliko puta opjevanu, godinama sanjanu europsku jesen. Ili se možda varamo, možda ipak živimo u iluzijama? Naime, kad podcijenjujemo klubove iz Azerbejdžana, Švedske ili Slovačke precijenjujemo li možda sami sebe?
Jesu li nastupi Hajduka, Osijeka i Rijeke zrcalo HNL-a i je li hrvatski klupski nogomet doista u podrumu Europe, tek za nijansu manje loš od srpskog? I s čime se mi uspoređujemo kad se uspoređujemo s onima koji su po mnogočemu europsko dno? I govori li to puno više o nama nego što mi mislimo?
Zašto smo toliko malo vremena, toliko malo rečenica posvetili Rijeci i Osijeku, a toliko puno Hajduku, koji se ponovno osramotio u Europi? Jednostavno, svaka čast Rijeci i Osijeku, no, ne tako davno, zapravo još u ovom stoljeću, kad ste spomenuli ime Hajduk to je nešto, to je puno, značilo u nogometnom svijetu. Na Poljud su i u europskim okvirima divovi dolazili sa strahopoštovanjem, da ne kažemo strahom. Danas s ambicijama na Poljud dolaze i oni koji zabiju gol tek kad promaše, ili ga zabije netko drugi umjesto njih.
Mogli smo imati sva četiri kluba do Božića u Europi, a bez dva smo ostali već za Veliku Gospu…
Nije sve tako crno, iako ove sparne, ljetne, blagdanske večeri, baš ništa nije bilo tamnije od mraka u koji je utonuo hrvatski klupski nogomet, koji opstaje, koliko toliko, na Dinamovim stereoidima. Malo, premalo, Tek ćemo vidjeti u kakvom je stvarnom stanju Dinamo kad njihove europske muke krenu. Ioak, ako ništa drugo i ako ne uspiju u Ligi prvaka, Modri su osigurali europsku jesen kroz Europsku ligu.
Šteta, nikad, ponovimo, nikad tako lako nismo mogli imati čak četiri kluba u Europi sve do Božića. Kasno je za plakanje, sve nam je mračnije i pitanje kad će i hoće li ikad svanuti?
Rijeka još uvijek ima šansu za europsku jesen, na putu joj do grupne faze Konferencijske lige stoji ljubljanska Olimpija. No tako sad, nakon svega, ima snage za optimizam?
