Članovi skupštine Europske atletske federacije (EA) prihvatili su i podržali revolucionarni plan za poboljšanje procesa priznavanja svjetskih i kontinentalnih rekorda kojim bi zauvijek bili izbrisani svi oni rezultati koje su postigli dopingirani atletičari.
Prema predloženom planu projektne skupine predvođene Pierceom O’Callaghanom, članom natjecateljskih komisija Europske i Međunarodne atletske federacije (IAAF), u opasnosti od brisanja bili bi svi oni rekordi koji su postignuti prije 2005. godine, kao i oni poslije koji ne zadovoljavaju postavljene standarde.
Projektna skupina je u svom završnom izvješću navela tri razloga zbog kojih postoji potreba za ovakvom, radikalnom mjerom. Prvi razlog je da današnja generacija atletičara ne lovi rekorde koji su postavljeni u potpuno drugačijim okolnostima. Drugi razlog je obnavljanje kredibiliteta europskih (i svjetskih) rekorda, a treći razlog je ponovno zadobivanje povjerenja u javnosti.
“Ono što predlažemo je revolucionarno, ne samo zbog toga što će mnogi europski rekordi biti izbrisani, već i zato što želimo promijeniti koncept rekorda te podignuti standarde za njihovo ratificiranje kako bi svi bili uvjereni da je sve ‘čisto’. Rekordi koji pokazuju koje su granice ljudskih mogućnosti su jedna od najvećih vrijednosti našeg sporta, ali su beznačajni, ako ljudi ne vjeruju u njih”, izjavio je predsjednik Europske atletske federacije Svein Arne Hansen.
Projektna skupina je u svojim standardima za priznavanje svjetskih i europskih rekorda predložila da oni ne mogu biti potvrđeni ako: 1) nisu postignuti na natjecanju koje se nalazi na popisu međunarodnih događanja na kojima moraju biti zajamčeni najviši sudački i tehnički standardi korištene mjerne opreme; 2) sportaši nisu bili podvrgnuti određenom broju doping-kontrola u mjesecima prije postizanja rekorda; 3) uzorak s doping-kontrole nije pohranjen da bi ga bilo moguće ponovno testirati u razdoblju od deset godina.
Ovaj će prijedlog biti upućen i IAAF-u kako bi se u njemu raspravljalo na te u konačnici i prihvatilo kao novu proceduru za potvrđivanje rekorda.
“Ovo će biti tema na sastanku Skupštine IAAF-a u kolovozu, a ja ću se u ime Europske federacije potruditi da prijedlog bude prihvaćen. U međuvremenu ćemo s našim pravnim stručnjacima razmotriti sve moguće scenarije i osigurati da nova pravila budu neoboriva u bilo kojem mogućem pravnom postupku”, zaključio je Svein Arne Hansen.
Prijedlogom je zadovoljan i predsjednik IAAF-a Sebastian Coe.
“Sviđa mi se, jer pokazuje da smo uspostavili kontrolne sustave koji su mnogo čvršći i sigurniji nego što su bili prije deset ili petnaest godina. Bit će atletičara, sadašnjih rekordera, koji će se osjećati zakinutima, kao da im je nešto oduzeto, ali mislim da je to korak u pravom smjeru. Ako ćemo to dobro organizirati i strukturirati, imamo dobre izglede za ponovno stjecanja povjerenja u tom području”, istaknuo je Coe.
Skupština Europskog atletskog saveza je također usvojila prijedlog za oduzimanje određenog broja dodijeljenih nagrada za Atletičara godine i Trenera godine, što će biti provedeno u djelo, ako se ustanovi da su te odluke pravno održive.
Prema prijedlogu projektne skupine “umirovljenjem” dosadašnjih lista rekorda ne bi se zadiralo u integritet atletičara te bi time bilo spriječeno pokretanje pravnih procedura. Rekord bi, u konačnici, bio rezultat potvrđen od krovne organizacije (IAAF-a ili kontinentalnih federacija) i nije vlasništvo osobe koja ga je postavila. Naravno, moguće je da budu postignuti i bolji rezultati od priznatih rekorda, ali ako su oni ostvareni, a da pritom nisu zadovoljeni svi postavljeni standardi za priznavanje, oni neće biti vođeni kao rekordi.
Bude li novi prijedlog podržan na svim razinama i zaživio u praksi, atletičarima će biti moguće oduzeti rekord, ako se u bilo kojem trenutku u karijeri ogriješe o antidopinški pravilnik, bez obzira jesu li u trenutku postizanja rekordnog rezultata bili ‘čisti’.
Među atletičarima i atletičarkama koji bi mogli profitirali od primjene novog pravilnika za priznavanje rekorda, mogla bi se naći i svjetska vladarica u bacanju diska Sandra Perković kojoj u karijeri nedostaje samo kontinentalni i svjetski rekord, vlasništvo Njemice Gabriele Reinsch (76,80 metara) još od srpnja 1988. godine, postignut pod zastavom Demokratske Republike Njemačke, gdje je postojala praksa sustavnog dopinga, što je u brojnim svjedočanstvima natjecatelja i istragama nedvojbeno utvrđeno.
Koliko je nestvaran rezultat Gabriele Reinsch najbolje pokazuje podatak da se u posljednjih 25 godina, osim Sandre Perković, pojavila tek Kubanka Denia Caballero, čiji je disk preletio granicu od 70 metara. Sandrin osobni i hrvatski rekord, 71,08 metara iz Zuericha 2014. godine, iako sjajan, još je uvijek 5,72 metra kraći od svjetskog i europskog rekorda.
