Život ponekad piše čudne priče. Sport također. Jedna takva upravo se stvara posljednjih mjeseci. Ivana Kapitanović i Tea Pijević, sjajan su vratarski tandem hrvatske ženske rukometne reprezentacije. Jedna je sezonu počela u Metzu (Francuska), druga u Lokomotivi. Viđale su se i družile samo tijekom okupljanja i utakmica reprezentacije. A onda iznenadna ozljeda Laure Glauser koja je s Ivanom Kapitanović činila vratatarski par Metza, otvorila je vrata najboljeg francuskog kluba Tei Pijević. I tako su se dvije bliske prijateljice, dvije Dalmatinke, sasvim neočekivano spojile, i postale „konkurencija“, one će reći „poticaj“ jedna drugoj, ne samo u reprezentaciji nego i u klubu.
Ovih dana su u Hrvatskoj, i upravo su završile dvotjednu samoizolaciju nakon doslovno bijega iz Francuske koji bi mirne duše mogao na filmsko platno. Kako i zbog čega, otkrit ćete u nastavku, ali i pročitati kako se trenira i živi u Francuskoj, po čemu su bolji od ostalih, kakvi su im planovi…
Sat je odbrojavao posljednje minute, a ne sate i dane kada ste se uspjele ukrcati na zrakoplov za Zagreb, odnosno Split. Prepričajte nam to malo.
IVANA: Dakle, nakon treninga, oko 19.30 saznale smo da se odgađa sljedeći susret prvenstva. U 20.00 sati dolazi predsjednik kluba i kaže Francuska se sutra zatvara, kreće karantena, tko god želi od igračica može u svoju domovinu. Gledamo se ja i Tea, što da radimo. Nemamo avionske krte, autom je nemoguće doći jer treba proći mnogo zemalja, nitko nas neće pustiti. I odlučujemo riskirati. Znamo da ima direktni let iz Pariza za Zagreb. Ali ne znamo da li još leti. Kupujemo online kartu, premda nemamo jamstva da će leta iz Pariza doista biti. Brzo pakiranje i u 05.00 sati ujutro jurimo vlakom iz Metza na pariški aerodrom. A tamo opći kaos. Milijuni ljudi. Nervoza do neba.
TEA: Let je u 12.00 sati. Na šalteru nam kažu vjerojatno će biti. Drugi opet da ga nema. Zovemo sve žive u Hrvatskoj da to pokušaju provjeriti. Čekamo cijelu vječnost dok nam na kraju nisu potvrdili, da let postoji. Ali kako su kontrole užasno spore i komplicirane, kasnimo u Zagrebu na let za Split koji je trebao biti u 15.00. Sljedeći je tek u 21.00 sat. Nemamo automobil da krenemo same prema Dalmaciji. Iz Splita nitko ne može po nas jer je Stožer uveo zabranu putovanja izvan mjesta prebivališta. I čekamo do 21.00 sat na taj posljednji let, da bi s njega izravno otišle u samoizolaciju. Ja u Ploče, Ivana u Solin.
Kako ste preživjele samoizolaciju. To je još jedno pomalo šokantno iskustvo, posebno za nekoga tko je cijeli život u društvu, ekipi…
IVANA: Dosadno do bola. Toliko sam se poželjela mora, ono je tu do mene, a ja ne mogu do njega. Pogledala sam sve serije i filmove po nekoliko puta, pročitala sve što sam imala u kući. Milijun puta zvala iste ljude samo da mi vrijeme prođe. Ali izdržala sam. Sada znam da sam zdrava. Proputovala sam posljednjih mjeseci tko zna koliko gradova, promijenila bezbroj aerodroma, hotela, taj virus se mogao pokupiti bilo gdje. Ubila bih se da sam došla doma i eventualno zarazila nekoga od svojih.
TEA: Meni je tata u tzv. rizičnoj skupini tako da sam i ja morala biti sama 14 dana. Televizija, knjige, igrice, malo treninga i mobitel koji je spas u ovakvoj situaciji. To je bila dnevna rutina. Što se hrane tiče moji su me držali kao kraljicu. Što god sam poželjela oni bi donijeli, ostavili ispred vrata i nestali. Razmazili su me, pa će mi to malo i nedostajati, ha,ha,ha…
EHF je napravio novi raspored natjecanja, po kojem bi se završni dio kvalifikacija za Europsko prvenstvo igrao turnirski od srijede do nedjelje u jednom gradu?
IVANA: Iskreno, ne znam zašto se to gura u taj termin od 01.-07. lipnja, što bi po njihovom planu trebala biti prva natjecanja uopće nakon krize. Znaju li oni da mnogi neće imati pošteni trening možda i puna dva, dva i pol mjeseca. A da bi odigrali 4 susreta u 4 dana, vi morate biti sto posto spremni. Puno bi mi logičnije bilo da su u taj termin stavili dva susreta, a preostala dva ostavili za rujan kada ionako imamo EHF week.
TEA: Po meni će to biti jako teško izvesti. Pa nama trebaju barem tri tjedna ozbiljnih priprema prije takvog turnira. Jedno je nešto trenirati doma, drugo to napraviti u dvorani, s loptom. Da ne govorim o nekakvom uigravanju cijele ekipe. Jako teško izvodivo. Ovo što govori Ivana, puno je realnija opcija.
Hrvatska ima pobjede protiv Islanda i Turske, i uz dužno poštovanje njima, s Francuskom bi trebala na EURO potkraj godine? Slažete li se s time i što možemo očekivati na tom natjecanju?
IVANA: Ja sam uvjerena da idemo na EURO. I mislim da tamo možemo puno napraviti. Nikada nisam voljela da nas se previše uzdiže, ali ni da nas se previše osporava. Mi imamo svoju vrijednost. Kada smo krenule prije dvije godine, od stare ekipe, ostale smo samo Keti (Katarina Ježić) i ja. Trebalo je vremena da se upoznamo, uigramo, posložimo. Mi rastemo iz susreta u susret. Odlične su Podravka i Lokomotiva ove sezone u Europi . A to je gotovo sto posto sastava reprezentacije, uz nas koje smo vani.
TEA: Optimist sam. Tablica pokazuje da smo dobre. Žao mi je što sada nije bilo tih susreta s Francuskom, pa da stvarno vidimo gdje smo. Većina nas je bila u odličnoj formi. Baš smo Ivana i ja pričale puno o tome. Gledam ove francuske igračice u Metzu koje su u reprezentaciji, nije njihovo lijevo krilo ništa bolje od naša Paule Posavec samo se ovdje drugačije radi, više trenira, uigrava, analizira. Rukomet im je praktički jedina briga. Ali da, ja vjerujem da mi možemo biti iznenađenje na tom EURU.
Metz sjajno gura u Ligi prvakinja. Koji je cilj postavljen pred vas?
IVANA: Final 4 je nešto što želimo. Bile smo tamo i prošle godine, i osvojile četvrto mjesto. Nažalost, dvije najslabije utakmice sezone odigrale smo u Budimpešti, i to mi je silno žao. U četvrtfinalu ove sezone, čeka nas rumunjska Ramnicu Valcea. Mislim da smo bolje od njih, a i uzvrat igramo doma , tako da se nadamo prolasku na završni turnir. E sad je pitanje u kakvom sastavu ćemo igrati. Jer Final 4 bi se trebao igrati u rujnu. Što će biti s igračicama koje su potpisale za drugi klub. Hoće li Tea npr. moći braniti za nas, ako ode iz Metza.
TEA: Završnica u Budimpešti je naš cilj. Prvi dio igranja u skupini Metz je bio bez poraza, u drugom krugu izgubile smo od Bukurešta i Esbjerga, ali smo svejedno bile prve na kraju. Dobile smo dvaput Rostov, što nije nimalo lako. Naravno, puno toga će zavisiti od toga kada će korona kriza proći, koliko ćemo imati vremena za pripreme, hoće li sve djevojke biti zdrave?
I za kraj kakvi su vaši osobni planovi? Što je s ugovorima?
IVANA: Ja imam ugovor do kraja ove i sljedeću sezonu, tako da ostajem u Metzu. Dobro mi je. Klub je super organiziran. Ekipa je također dobra. Grad je lijep. Navikla sam se. Dolazi vratarka Hatadou Sako iz Nice. Voljela bih da ostane Tea, ali Metz obično nema tri vratarke na popisu.
TEA: Ja sam potpisala ugovor na pet i pol mjeseci. Sve se odigralo jako brzo. U 24 sata trebala sam odlučiti, potpisati i dva dana kasnije igrati Ligu prvakinja protiv Rostova. I prihvatila sam. Nije mi uopće žao. Ovo je jednostavno druga dimenzija. U ovom trenutku ne mogu reći što će biti na na kraju sezone. Metz uvijek ima dvije vratarke, ako zaškripi uzimaju treću iz druge ekipe. Imam dosta ponuda, i ne žurim. Voljela bih vidjeti Final 4 s Metzom, ali pitanje je što će odlučiti EHF s nama koje smo igrale za jedan, pa eventualno otišle u drugi klub. U svakom slučaju nisam zabrinuta.
