I dalje traju polemike, i trajat će, oko toga tko je najbolji nogometaš svih vremena. Puno je čimbenika koji na to utječu, a zapravo se sve svodi na subjektivnu procjenu. Naime, ovisno o generaciji koja ocjenjuje igrače, dakako, za one starije navijače, one koji pamte šezdesete, najbolji je Pele, ljudi srednjih godine nikad neće zaboraviti ”Malog zelenog”, argentinski legendu Diega Armanda Maradonu i nezaboravno Svjetsko prvenstvo u Meksiku 1986. U to vrijeme nogomet je igrao i Michael Platini, bilo je to veliko rivalstvo. Platini u Juventusu, Maradona na siromašnom jugu, u Napoliju.
View this post on Instagram
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Devedesete su nam donije Ronalda, pravog, pravcatog Ronalda, onog brazilskog majstora koji je po mnogima najbolji od najboljih, a tu je i Francuz Zinedine Zidane… Luis Nazario da Lima Ronaldo je završavao karijeru kad su na veliku scenu stupali Cristiano Ronaldo i Lionel Messi, i oni još uvijek traju, kao što traju i polemike, i trajat će. Svako vrijeme ima svoju priču, svaka generacija ima svoje sportske idole, malo je ostalo onih za koje je Pele bio najbolji, što ne znači da nije bio.
Brazilski Ronaldo, ukoliko ostanemo u vremenu koje spaja prošlost i sadašnjost, brazilski Ronaldo ako nije najbolji bio bi da je imao malo više sreće. No opet, to je relativno, da je bilo to što nije sve bi bilo drugačije, da je bio drugačiji možda ne bi bio on. Zbog ozljeda, koje su mimoišle portugalskog Ronalda, Brazilac nije mogao ostvariti svoj talent u najvećem mogućem kapacitetu, što ne znači da primjerice 2002. godine na SP-u u Japanu i Južnoj Koreji nije igrao čaroban nogomet. Brazil je postao prvak svijeta na krilima Ronalda. Od te 2002. do danas Brazilci nisu bili svjetski prvaci. Ne treba ni spominjati koliko Brazilu znači osvajanje naslova svjetskog prvaka.
Legendarni Brazilac je ovih dana proslavio svoj 44 rođendan, a s pravom se može postaviti pitanje gdje bi bio da nije bilo brojnih ozljeda. Scena kada je na nosilima iznesen s terena rimskog Olimpica je po mnogima jedna od najtužnijih u povijesti nogometa, tada je Ronaldo izdržao svega šest minuta u polufinalu Kupa protiv Lazija. Naravno, igrao je za Inter. Bilo je to 12. travnja 2000. godine. Dakako, radilo se o još jednoj Ronaldovoj ozljedi u nizu, i on se oporavio, kako smo spomenuli, odigrao odlično Svjetsko prvenstvo 2002., no mnogi tvrde kako mu je ta ozljeda skratila karijeru te da je nakon nje izgubio na eksplozivnosti, što ga je spriječilo da bude još bolji te da u Real Madridu ostavi još dublji trag.
Ozljede ga ni dalje nisu mimoilazile, dobio je na kilaži, s čime dugo vremena borio, još od 2005. godine, a od nogometa se oprostio u veljači 2011. Kad je odlazio nije to više bio isti Ronaldo.
