Hrvatski nogometni stručnjak, Ivan Jurić, trener Hellas Verone, naravno, vrlo je dobro upoznat sa situacijom u Italiji vezanom uz širenje opasnog koronavirusa.
Kako Jurić živi izvanrednu situaciju u susjednoj zemlji, koja je zapravo sva u karanteni?
”Moglo bi se reći, dobro smo kao obitelj, ali sveukupno to što se događa s koronavirusom stvarno je užas. U početku se to ovdje shvatilo prilično lakomisleno. Prije dvadesetak dana kao da se podcjenjivalo u što se to sve može razviti. Sada je skoro došlo do razine panike. Zarazilo se u međuvremenu dosta zdravstvenog osoblja, manjka ljudi, bolnice su pune, ali sve je to sada na granici prepunjenosti. Samo danas kazali su na vijestima da ima novih 1500 zaraženih”, rekao je Ivan Jurić u razgovoru za Sportske novosti.
Do pronalaska cjepiva proći će još dosta vremena te treba paziti, iako iz Kine napokon stižu dobre vijesti, naime, Kina je proglasila kraj vrhunca epidemije u toj zemlji, a završetak pandemije očekuju do lipnja. S druge strane u Italiji posljednjih dana posve drugačija priča, naime, Talijani smatraju kako je sve dobro, koliko može biti dobro, dok se epidemija ne proširi na jug zemlje, jer za razliku od visokih standarda bolničkih kapaciteta na sjeveru, tamo je puno teže?
”Kako god okrenete, stvari su jako teške, za sve. Čujem da će danas odlučiti zatvoriti apsolutno sve osim nekih trgovina hrane i ljekarni…”, kazao je hrvatski trener u Veroni.
Na pitanje je li ga strah Jurić odgovara:
”Nije me strah, ali velika je zabrinutost. Pogotovo za starije ljude. Stalno se čujem s roditeljima koji su u Splitu. Ocu je 80, majci 75, brinem se iako mama na sve pazi. Stari ode eventualno na boće s prijateljima. Sa svojom obitelji sam praktično u izolaciji u našem stanu u Veroni. Starija kći, koja studira pravo u Milanu, došla je kući, mlađa je srednjoškolka i barem dva tjedna nemaju predavanja ni nastave. U klubu nema treninga, svi smo tjedan dana kod kuće. Igračima smo dali prigodne programe koje mogu odraditi kod kuće, u dvorištu, parkovima, gdje god su barem po minimalnom kriteriju izolirani. Nikamo ne smiju otići.”
Kako Jurić provodi dane u karanteni?
”Ha, ništa, gleda se televizija, prate vijesti i upozorenja, preporuke odgovornih. Bacimo na karte, pričamo, supruga jednom dnevno skokne do trgovine po namirnice. Sve se zatvara, barovi, restorani, jede se isključivo doma.”
Donedavno je izgledalo kako se ljudi u Italiji prema pojavi koronavirusa ponašaju dosta ležerno, je li doista problem s ovim opasnim virusom olako shvaćen?
”Pa, moram reći kako se i meni odmah učinilo da je olako shvaćeno ono što se događalo prije 20-ak dana. Kao što mi se čini, prateći sve što se događa u Hrvatskoj, da je i kod nas mentalitet sličan kao u Talijana. Ja sam se odmah složio s onima koji su inzistirali da se sve zaustavi, zatvori i čeka jasnija situacija. Pa nije se sa zdravljem igrati ni pod razno. Ovdje u Italiji su pobornike promptne reakcije odmah neki napali da su ishitreni, a zapravo su to najodgovorniji stavovi. Zna se da je puno interesa, primjerice oko nogometa, da televizije rade pritisak jer su puno investirali, i da se zapravo čekalo da država donese odluku o zabranama. Da je to nogomet sam napravio, onda je mogao doći u poziciju da mora platiti odštete. No, sada je jasno da do 3. travnja sve stoji, a onda će se vidjeti što i kako dalje.”
Kako stoje stvari s treninzima?
”Do iduće srijede smo u blokirani, a onda će se vidjeti što kažu odgovorni. Nije se za zafrkavati, ponavljam, situacija je ovdje super ozbiljna. Ovo je kao neko stanje agonije mjesec dana i nadajmo se svi da će nakon toga sve krenuti na bolje i normalizirati se život.”
Nogomet je trenutno u drugom planu, no, kako Jurić vidi zaključenje sezone u talijanskoj ligi?
”Ne zna nitko ništa. Do 3. travnja ništa, a unutar iduća dva tjedna možda će se moći naslutiti što će uslijediti. U Serie A ima još 13 kola, objektivno ako se ne krene u roku dva tjedna, nema šanse da se prvenstvo završi na predviđeni način. Jednostavno nema termina za nadoknaditi sve odgode. Spominju se opcije play-offa za vrh i play-outa za ostanak, no tko zna što će se još sve događati idućih tjedana. Ovdje u Italiji, što dovoljno govori o kakvom je stanju riječ, više se ni ne opterećuju nogometnom pričom. Prevladava pitanje ekonomskih posljedica, što će to značiti za život ljudi, normalnu svakodnevicu…”
Je li čudno da se još uvijek igraju europski kupovi s obzirom na pandemiju dok domaća prvenstva u nekim zemljama miruju?
”To je doista glupo. Samo raste kaos oko svega. Kao da se pred praznim tribinama, a s navijačima koji se skupljaju masovno oko stadiona, ne mogu dogoditi zaraze. Igranje bez gledatelja je valjda stvar da se održe prihodi od TV prava. Puno je klubova kojima je taj novac 60-70 posto proračuna. No, ovo je toliko izvanredna situacija da je meni sve to neodgovorno do boli…”
Pred vratima je Europsko prvenstvo, veliki je to rizik…
‘‘Za mene nema dvojbe da se ne treba održati ako nema garancije da je pandemija ukroćena. Vidjeli smo kako je Kina uspjela promptnim reakcijama ograničiti širenje zaraze, a to je beskompromisna izolacija. Ne znam kako se ovdje u Europi misli da se može drugačije i s nekim polovičnim ograničenjima.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
