Igor Jovićević o Bjelici, Mamiću i odnosu s igračima Dinama

Foto: snimka zaslona HRT

Trener Dinama Igor Jovićević gostovao je u podcastu SK-a.

Igore, općenito govoreći koliko je igraču potrebno da se privikne na ovaj ritam koji je imao tijekom sezone u onom stalnom natjecateljskom ritmu?

Dobro pitanje, ja mislim da optimalan pik iz utakmice da se smanjuje, a kad je trenažni proces optimalniji ako daje 100 posto od sebe.  Ovo je bilo prisilno, ovo nije bilo prirodno, bez obzira što su radili prema programu, ali nije isto. Evo već 12, 14 dana treniramo koletkivno, neki dan je bilo po malo igrača, to je nekakav uvodni trening. Nama jednostavno trebaju utakmice.

Ovakav period nas je malo rastužio, misliš li da će ljudi sad više cijeniti bilo kakvu aktivnost, a ne ovo što gledaju putem ekrana?

Još jedanput se potvrdilo, sport vole svi. Nogomet je najpopularniji, najkompleksniji, za trenera je to jedna od najtežih profesija, treba zadovoljiti njihov ego, upravljati njegovim karakteristikama. Još jednom se potvrdilo da je ovo najvažnija sporedna stvar na svijetu. Nogomet je zaista zarazan, vole ga ljudi, i mi smo privilegirani time što radimo, i budimo iskreni, na kraju smo plaćeni za to. Malo je sve nekako čudno, taj izostanak navijača i aplauza će ti faliti, kad je korona došla, sad se samo plješće na balkonima.

Ono što me zanima tvoj osobni nogometni put, tu u Zagrebu kad sam ja odrastao pričalo se da će Igor Jovičević biti bolji od Bobana, Prosinečkog, daj nam ukratko to ispričaj. U Dinamo si došao također preko oca Čede, koji je također legenda. Kako je to sve izgledalo?

Ne mogu se zasititi toga iako sam milijun puta pričao o tome. Bilo je lijepih i tužnih trenutaka, nije bilo lako, očekivanja su bila velika. Tu sam rođen, 1972. tata je potpisao za Dinamo, ali odrastao sam u Gorici. Dođem ja s frendovima iz Gorice, iz Radnika, došli mi na probu Dinama. Treneri hodaju između nas, i govore dođi sutra, ovo ono. I onda je došao profesor Zdenko Kobešćak kojem sam predao rodni list i slike, i onda je vidio prezime, i onda me pitao jel ti Čedo što dođe, ja kažem tata, i čovjek se naljutio što mu on to nije rekao, čak nisu ni pričali neko vrijeme. Moj tata je bio takav jer je htio da se sam potrudim za takav put i na tome sam mu zahvalan. 10 godina sam igrao pod palicom Kobeščaka koji me puno toga naučio. Primjerice, ti treninzi se dosta razlikuju od španjolskih jer je tamo sustav drugačiji od našeg, od odlaska u škole pa treninzi i slično. Ali u globalu, mi smo puno talentiraniji što se tiče takvih vrsta treninga.

Ti si Igore kao tinejdžer otišao u jedan od najveća tri kluba na svijetu, pa možemo slobodno reći i najveći klub na svijetu. Otišao si sa 17 u Real Madrid, bio si na turniru u Veroni, čuo sam da je Radomir Antić jedan od najzaslužnijih za to?

Ma dobro, znate kakve su novine, malo svašta pišu. Prije toga je bilo Europsko kadetsko prvenstvo u Njemačkoj gdje smo mi s Jugoslavijom igrali. Izgubimo u finalu od Čehoslovačke zlatnim golom i tamo sam ušao u bilježnicu velikih klubova. Bio sam u Veroni s kojom sam imao pregovore, to je trajalo par dana, i onda je ušla jedna nogometna ekipa koju sam odmah prepoznao. Dolazi Real s Antićem, tata je bio trener Dinama. Došli predstavnici Reala da me malo vide, i u tih par utakmica zabio pet golova i potpisao odmah petogodišnji ugovor na Santiago Bernabeuu. I onda je bio tamo Del Bosque koji mi je pokazao bilježnicu gdje sam ja odavno već bio na toj listi. Meni je pukao prednji križni ligament, tijekom četvrte sezone u Realu, išao igrati jedan dvoboj za Hrvatsku. I nažost, cijelu petu godinu sam proveo oporavljajući se. Sama činjenica da si ti tamo, osjećaš da si moćan.

Misliš li nekako da danas mlađi izlaze u prvi plan, da ih se odmah gura u vatru, a da su ovi stariji danas kao nekakvi mentori?

Ja sam prije svega trener koji mlađima voli dati šansu. Ne možeš ga odmah nakon prve greške izbaciti, mislim da mladi igrači imaju privilegiju ući u prvu momčad. Recimo, Nikola Moro ima puno utakmica u nogama, a mlad je i to je velika prednost. Ali i njega je netko ostavio u svoje vrijeme. Mislim da ta kombinacija starijih i mlađih igrača je dobitna kombinacija. Ja kad govorim o nogometu, govorim i o životu, ljudski odnosi su mi prioritet, hoću da me moji igrači prepoznaju. Moram reći da smo koncipirali, da uzmemo taj fond igrača iz mlade momčadi. Lako je doći u prvu momčad, ali trebaju zaslužiti mjesto, Goce i ja ćemo imati dobru suradnju. Goce je trener koji ima iskustva, imamo neki sličan put. Ponašanjemojih igrača meni olakšava posao, ali osjeća se odgovornost i pritisak javnosti, osjeća se da Dinamo mora uvijek biti prvi u svemu.

Sada si rekao da se od Dinama očekuje najviše, ja se sjećam da u prostorijama u kojima se ti nalaziš, osjeća se poseban pritisak. Svaki dan sve novine, poklanjaju stranu, stranu i pol Dinamu. Prošla sezona je bila dobra, letvica je postavljena visoko, hoćeš li ju moći preskočiti ili ju možda postaviti više?

Na meni je da radim posao koji znam raditi. Nastaviti predano i sa strašću, prenijeti moju ideju na igrače, i nadam se da će to biti dobro. Sigurno da postoje neke nijanse koje ja slijedim, ali postoje različiti putevi do rezultata. Idemo pustiti malo i moje igrače, ne mogu ni ja glavom kroz zid. Naša ekipa je pod Nenadom pokazala da ima dobru tranziciju. On i ja volimo igrati agresivnije, kroz kombinatoriku, to će sigurno obogatiti još i njihovu igru. Nekad više pasa, da se skupimo oko lopte, da putujemo s loptom. Jako puno se bavim analizom, volim taktiku, ali moram slušati igrače. Meni, primjerice na poluvremenu dođe Del Bosque i pita što vidim. On uviđa koji su problemi. Igrači su glavni protagonisti, mi to sve samo pripremimo.

Čitao sam malo intervju oko odnosa Nenada Bjelice i Zdravka Mamića što se tiče plaća, jel bi ti prihvatio takav potez uprave?

Ne bih htio ulaziti u to, to je osjetljivo pitanje, sigurno da bi takvo pitanje vama bilo interesantno. Mislim da u životu ovo sve što se sada je događa je slijed rizika koje sam i ja potegnuo u životu, tako da mislim da je to najbitnije. Moram naglasiti da imam  odličan odnos s njim, da je to bilo uzajamno poštovanje i želim mu sve najbolje u karijeri.

Idemo sada na klub i sezonu i ono što te čeka, čini se da imate ugodnu situaciju, je li sada bitno startati jako i krenuti u onom ritmu, kakva je taktika za nastavak?

Sigurno da tu imamo svi svoje ciljeve, mi imamo tu situaciju sa +18 u odnosu na drugoplasiranog i ono što moramo izbjeći je ulazak u zonu komfora, ali mislim da se to neće dogoditi. Osjećam požrtvovnost i takvu profesionalnost da ćemo krenuti gdje smo stali i da što prije dođemo do naslova prvaka. Osjeća se taj momčadsk iduh na treningu, idemo iz utakmice u utakmicu. Što se tiče prodaje Livakovića, Petkovića, Oršića, ali i drugih igrača, sigurno da je potražnja velika i da u slučaju dobre ponude, klub neće ostati imun na to. U Hrvatskoj nema velike količine novca, TV prava, moramo biti svjesni toga. Prodaja je neminovna, tržište je takvo, ali talenata kod nas ima puno.

Pričali smo o nekoj trenerskoj filozofiji, imaš li ti tu nekakvog uzora ili voliš otkinuti nešto pomalo od svakoga, koja je tvoja koncepcija?

Trener kad se traži i kad stažira, jako puno putuje. Ja sam stažirao kod različitih uspješnih trenera, recimo tu je Emery, mogu reći da sam kradljivac ideja. Volio bih igrati tu organiziranu obranu kao Simeone, da se točno zna gdje su, da su kompaktni, da su tu u 20 metar …Nema pravila, mene je trenirao Benitez koji je čvrsto orijentiran, pa Del Bosque koji ima kombinatoriku, ne možete reći ovo je dobro, ovo je formula za uspjeh. Recimo, španjolska liga je najbolja, jer je najzahtjevnija, a najveći ritam je svakako u Engleskoj.

Hrvatska nogometna liga, kako bi ti ocijenio našu ligu?

Mislim da je ona napravila jedan iskorak u kvaliteti, zaista mi je žao što je došlo do ove krize. Ovaj četverokružni sistem daje neke rezultate, mislim da je u svakom pogledu HNL privlačan za druge ljude i skaute. Vjerujem i zbog toga što ima puno derbija, a samim time je i kvaliteta privlačna. Idemo olakšati klubovima da nastave prvenstvo bezbrižno i da kvaliteta bude još veća koliko se može.

Evo da se dotaknemo i tvog oca Čede, što bi on rekao na sve to?

Gleda on negdje odozgo sve ovo što ja radim, i mislim da bi mu bilo drago. Moje ime se stalno spominjalo po novinama, kada je vidio da sam kandidat za trenera, podignuo je palac gore i dao mi je blagoslov. Dao mi je vjetar u leđa da nastavim raditi ono što volim.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Sportklub