Bivši hrvatski nogometni reprezentativac Ivan Klasnić jako se dobro oporavlja nakon nove transplantacije bubrega.
“Priča oko nove transplantacije odvila se jako brzo, kao ga sam gledao neki film, a nisam nikome ništa rekao, čak ni roditeljima, a tati je bio rođendan. Za sada je, hvala dragom Bogu, sve u najboljem redu. Još me malo zateže rana, ali novi bubreg dobro funkcionira. Često odlazim na kontrolne preglede”, rekao je Ivan Klasnić u razgovoru za Novi list.
Liječnici su optimistični, a nalazi uredni, tvrdi Ivan, koji u prvoj fazi mora paziti kako ne bi pokupio neki virus, koji bi mogao ugroziti bubreg te Ivanovo zdravlje općenito. “Izbjegavam kontakt s ljudima i mjesta na kojima se okuplja puno ljudi, nosim preko nosa i usta zaštitnu masku da svedem mogućnost zaraze na najmanju moguću mjeru. Novi bubreg radi dobro, evo dok razgovaramo sam već nekoliko puta morao na toalet. Znači da stvar funkcionira kako treba, ha, ha, ha… Ma, zaista moram pohvaliti tim liječnika koji su izveli transplantacijski zahvat u bolnici Merkur”, kaže pun optimizma Klasnić, kome ovog puta nije bio donor nitko iz obitelji.
Na pitanje je li ga bilo strah kad je u pitanju posljednja transplantacija bubrega, je li se bojao neuspjeha, Klasnić je jasan. Naime, s obzirom na koji se način sve odvijalo nije imao previše prilike razmišljati o vremenu nakon operacije i ishodu iste.
“Sve se odvilo takvom brzinom da nisam, praktično, ni stigao razmišljati. Kada su mi javili da moram što prije u Zagreb i da postoji velika vjerojatnost da ću dobiti novi bubreg, činilo mi se kao da gledam neki film. Da, ispalo je da sam ja glavni glumac u tom filmu. Ne, nisam nikome rekao. Čak ni roditeljima. Tati mi je toga dana bio rođendan, nazvao sam ga i čestitao mu, prekinuo poziv i krenuo prema Zagrebu. Nisam želio opterećivati njega i mamu, ionako su dosta zbog mene propatili… Javio im je brat Josip kada je sve već završilo. Mislio sam samo pozitivno, oduvijek sam takav.”
Bivši napadač Vatrenih uvijek je, kaže, na život gledao kao na dar te se zato tako i borio kad mu je bilo najteže.
“Najviše me držala ljubav prema mojoj Fabiani i obitelji, zbog njih sam u svim tim dramatičnim razdobljima nastojao biti što jači. Ni u jednom trenutku nisam pao u apatiju, u depresiju. Uvijek sam razmišljao pozitivno i nadao se najboljem. Svaki put sam vjerovao da će biti dobro. Tako je i sada.
Taj osjećaj kada možeš popiti tekućine koliko hoćeš, a ne da je mjerim mililitrima. Koliko sam smio popiti? Nekoliko decilitara, morao sam jako paziti, tijelo je zadržavalo tekućinu… Kakav je sada osjećaj? A kakav bi bio? Fenomenalan! Imam četiri bubrega! Osjećam se kao Superman, ha, ha, ha… Ona moja dva su prestala raditi, ali još uvijek su na istom mjestu. Transplantirani bubrezi su s prednje strane. Nosim štitnik da ih ne bih ozlijedio.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
