Ivan Mikulić: ‘Zahvaljujući dragomu Bogu, upornosti, trudu i ljubavi obitelji i okoline, uspio sam ostvariti svoj san’

Foto: fah

Splićanin Ivan Mikulić, već otprije svjetski prvak u taekwondou, ostvario je u Tokiju i svoj paraolimpijski san: osvajanjem srebrne medalje upisao se među rekordnih sedam medalja za Lijepu Našu ljetos na Paraolimpijskim igrama!

Na zatvaranju Paraolimpijskih igara Mikulić je imao čast nositi hrvatsku zastavu, a ponosu Ivanova tate Helverta, mame Vinke, četiriju sestara i dvojice braće nije bilo kraja.

Ivan, peto dijete u obitelji, rođen je 30. siječnja 1995. g. bez lijeve podlaktice. Odmalena je lovio ribe, vozio bicikl, »igra se ka i sva druga dica«. Kršćanski odgoj primio je u župi Presvetoga Srca Isusova u istočnom dijelu Splita, poznatom kao Visoka. Ondje je s roditeljima boravio još u povojima. Od četvrte je godine ministrirao, poslije i čitao na misama. U ranim natjecateljskim danima majka Vinka zašila mu je Gospin škapular u kimono. S njim je od osme godine rastao, pobjeđivao, ali i marljivo učio. Nakon osnovne škole završio je Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju, a 2019. diplomirao na Kineziološkom fakultetu u Splitu. Momak s Visoke u svakom je pogledu otišao visoko. Nakon povratka u Hrvatsku, za »Mak« je podijelio japanske dojmove.

Što je bilo najvažnije da san o medalji postane stvarnost?

Otkad sam ušao u natjecateljske vode, velika želja bio mi je nastup na Paraolimpijskim igrama i medalja. Zahvaljujući dragomu Bogu, upornosti, trudu i ljubavi obitelji i okoline, uspio sam ostvariti svoj san. 

Kako se nekadašnji dječak s Gospinim škapularom u kimonu izvan tatamija pripremao za borbe?

Nažalost, Gospin škapular nemam više na kimonu jer po novim pravilima ne smijemo imati ništa zakvačeno na odjeći za borbu. Ali zato sam prije Igara od dragoga prijatelja i svećenika Ivana Zovka dobio Bibliju na dar, kao dragocjeno štivo tijekom putovanja. 

Obitelj ti je sve na svijetu. Što su roditelji poželjeli svojemu srebrnomu Ivanu? Je li otac pozvao na »nagradni rad« u polje?

Obitelj je uvijek SVE! Već dugo vremena ne zovu me na poljske radove jer žele da se što bolje pripremim i usredotočim na natjecanja. Roditelji, braća i sestre kroz cijeli športski put bili su golema, nesebična podrška. Bez njih ne bih dospio tu gdje jesam.

Split je poznati grad športa, no ovo je ljeto za povijest – dvije medalje iz taekwondoa stigle su s Mateom Jelić i Tonijem Kanaetom u »Marjan«, a tvoja u »Galeb«.

Dvije olimpijske i jedna paraolimpijska medalja u jednom ciklusu, u jednom ne toliko velikom gradu, dokaz su predanoga rada. Trud, upornost i prava okolina temelj su ovih medalja. 

Što je bilo najvažnije da san o medalji postane stvarnost?

Otkad sam ušao u natjecateljske vode, velika želja bio mi je nastup na Paraolimpijskim igrama i medalja. Zahvaljujući dragomu Bogu, upornosti, trudu i ljubavi obitelji i okoline, uspio sam ostvariti svoj san. 

Kako se nekadašnji dječak s Gospinim škapularom u kimonu izvan tatamija pripremao za borbe?

Nažalost, Gospin škapular nemam više na kimonu jer po novim pravilima ne smijemo imati ništa zakvačeno na odjeći za borbu. Ali zato sam prije Igara od dragoga prijatelja i svećenika Ivana Zovka dobio Bibliju na dar, kao dragocjeno štivo tijekom putovanja. 

Obitelj ti je sve na svijetu. Što su roditelji poželjeli svojemu srebrnomu Ivanu? Je li otac pozvao na »nagradni rad« u polje?

Obitelj je uvijek SVE! Već dugo vremena ne zovu me na poljske radove jer žele da se što bolje pripremim i usredotočim na natjecanja. Roditelji, braća i sestre kroz cijeli športski put bili su golema, nesebična podrška. Bez njih ne bih dospio tu gdje jesam.

Split je poznati grad športa, no ovo je ljeto za povijest – dvije medalje iz taekwondoa stigle su s Mateom Jelić i Tonijem Kanaetom u »Marjan«, a tvoja u »Galeb«.

Dvije olimpijske i jedna paraolimpijska medalja u jednom ciklusu, u jednom ne toliko velikom gradu, dokaz su predanoga rada. Trud, upornost i prava okolina temelj su ovih medalja. 

Odmalena si zahvaljivao Bogu i na darovima, i poteškoćama. Što ti je bilo najteže u Tokiju?

Nikad ne skrivam vjeru. Sramio bih se toga da skrivam i vjerujem u Boga. Volim se prekrižiti prije ili poslije borbe, da zahvalim Bogu bez obzira na to kakav će biti ishod. Molio sam Boga da mi pomogne u Tokiju, samo da me trema ne uhvati, da pokažem za što sam sposoban nakon svih godina truda.

Jesi li osjetio i molitvenu podršku iz domovine?

Puno mi je ljudi reklo da se molilo za mene. Iz dubine srca mogu posvjedočiti da nikada nisam bio opušteniji, s pouzdanjem u sebe i s uvjerenjem da će Paraolimpijske igre uspješno proći. Sanjao sam finalnu borbu, trudio se i molio Boga da mi pruži snagu bez straha, i to se ostvarilo. Zahvaljujem svaki dan dragomu Bogu što je, ne samo meni, nego i obitelji i bližnjima uveselio srce i dušu te subote.

I ono uobičajeno na kraju: poruka makovcima uz početak školske i športske godine…

Malim makovcima želim da ne zaborave razgovarati s Bogom, da se trude i rade marljivo za svoje ciljeve. U školi, u športu, u glazbi, u ostalim aktivnostima. Neka rade ono što njihova i srca njihovih obitelji čini istinski sretnima!

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Glas Koncila

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.