“Moj ideal je neki renesansni čovjek koji se može istodobno baviti i sportom i umjetnošću, imao sam sreće da sam mogao odrasti u takvom okruženju. Čovjek ući cijeli život i umre kao bedak. Intelekt nije konačna kategorija”, rekao je Ivica Kostelić u emisiji Veto Sanjina Španovića na N1 televiziji.
Progovorio je i o svome djetinjstvu.
“Ja sam imao prekrasno djetinjstvo. Gledajući oko sebe bio sam u privilegiranom položaju jer sam bio stalno u prirodi, otkrivao samog sebe, pomicao svoje granice dok mnogi vršnjaci nisu to mogli. Svakako da je takav način odrastanja pomalo neortodoksan iz takve, svakodnevne perspektive to je ipak bilo prekrasno djetinjstvo i ne bih se mijenjao za svakodnevni put”, rekao je Ivica.
Na pitanje je li po toj logici asocijalna i zatvorena osoba ističe: ” Kad prolazite kroz tu skijašku pripremu, vi ste daleko od kuće na mjestima koja nisu bogata ikakvim socijalnim životima. Jednom sam bio na ledenjaku 46 dana bez puštanja u dolinu i to bez televizora. Kratio sam vrijeme na druge načine, crtao stripove, čitao knjige i istraživao okolo ledenjaka kada bi se žicare zatvorile. U takvom okruženju ste izolirani u svijetu i lako možete postati asocijalna osoba. Zato smo Janica i ja toliko vezani jer smo provodili toliko vremena zajedno.”
