Velika trenerska imena svjetskog rukometa, Valero Rivera, Uli Wilbek, Juan Carlos Pastore, Patrice Canayer, spominjala su se posljednjih dana kao potencijalni nasljednici nedavno smijenjenog hrvatskog izbornika Željka Babića. Kako tko radi taj i griješi tako se u medije provukla “informacija” da bi čak i jedan Veselin Vujović mogao biti Babićev nasljednik, ipak ”Vujo” je sam sebe brojnim kontroverznim, pa i uvredljivim, izjavama eliminirao.
Kako ste mogli zapaziti impresivna su imena stranaca koja su spomenuta kao mogući nasljednici Željka Babića, naravno, takva su imena zagolicala maštu hrvatskih ljubitelja rukometa, međutim, oni realniji shvatili su poruku isti dan. Spominjanje Rivere i društva je zapravo više bio akt pumpanja nepostojećih mišića, pokušaj da se sportska javnost u Hrvatskoj zabavlja i licitira imenima koja ionako u ovom trenutku, i tako će ostati još duže vrijeme, neće voditi hrvatsku reprezentaciju. Naime, hrvatska rukometna reprezentacija u sportskom smislu rukometna je velesila, uz Francusku najveća konstantna svjetskog rukometa zadnjih petnaestak godina, ali… Naravno, rezultata ima, novaca nema, znaju to itekako dobro i trenerske zvijezde s čijim se imenima licitiralo.
Veliki Rivera kao katarski izbornik ima ugovor od 800.000 eura! Što bi mu, osim časti i nešto sitniša, mogao ponuditi HRS? Otprilike deset puta manje, ako i toliko? Kao izbornik Katara Rivera nije pod takvim pritiskom kakvim bi bio na hrvatskoj klupi, a za puno manje novaca. Koliko je teško voditi nacionalnu reprezentaciju u zemlji s preko četiri milijuna izbornika možda najbolje pokazuje sudbina Željka Babića. Biti četvrti na svijetu, nažalost, nekima u Hrvatskoj ne znači puno. Budući hrvatski izbornik morat će računati s činjenicom da Hrvati očekuju puno za 11 mjeseci na Europskom prvenstvu u Zagrebu, dakle, zlato, jedino zlato koje hrvatska rukometna reprezentacija nema u bogatoj kolekciji odličja.
Primijetili ste da tek sada spominjemo bivšeg hrvatskog izbornika, velikog Linu Červara, iako je ”Mago di Umago” prvi favorit i prvi izbor HRS-a, kao što je nedavno potvrdio i izvršni dopredsjednik HRS-a Zoran Gobac koji je po Linu putovao i u Makedoniju? Naravno, Lino je veliki trener, Lino je, također, Hrvat, ima solidnu plaću, navodno dvostruko veću na klupi Makedonije nego što je Babić imao kao hrvatski izbornik, ali ima i veliku želju vratiti se te još jednom pokušati, na trenutak oživjeti stari plamen, vatru koja je godinama gorjela dok je on vidio hrvatsku rukometnu reprezentaciju. Lino sa svojih 66 želi još jednu rukometnu medalju, k tome daleko je jeftiniji u odnosu na brojna razvikana rukometna imena, a ništa lošiji, slabiji trener, naprotiv. Gotovo sve što se osvojiti moglo Lino je kao hrvatski izbornik osvojio, osim europskog zlata. I to je najveći izazov u finišu karijere Line Červara. Neki će reći, s obzirom na navedeno, na stanje u HRS-ovom blagajni, Lino Červar ili nitko. Barem nitko ozbiljan.
Za ozbiljnog stranca HRS nema novaca, u Hrvatskoj nema trenera kalibra Line Červara. Manevarski prostor očito nije širok.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
