Od EHF-a do dočeka: Kako je HRS izbjegavao odgovornost oko Thompsona?

U trenucima kad je hrvatska rukometna reprezentacija ponovno velikim uspjehom razveselila navijače osvojivši brončanu medalju na Europskom prvenstvu, prije  dočeka dogodila se prava drama koja je razotkrila dvosmislen i neinspirativan nastup Hrvatskog rukometnog saveza (HRS). Da HRS u cijeloj priči nije “nevin” vidljivo je iz nekoliko događaja, koji su pokazali kako se nisu borili da ispune želje naših rukometaša oko Marka Perkovića Thompsona.

> Skandal: EHF zabranio Thompsonovu pjesmu na rukometnom Euru

EHF zabranio Thompsonovu pjesmu – HRS se pravio neinformiran

Sjetimo se prvo događaja u Švedskoj na Europskom prvenstvu, gdje je Europska rukometna federacija (EHF) zabranila da se na utakmicama pušta pjesma “Ako ne znaš šta je bilo” Marka Perkovića Thompsona. Umjesto jasnog stava, HRS se ogradio i poručio da “nije informiran tko sastavlja playlistu glazbe za utakmice i da nema kompetencije za to”. Iako predstavljaju našu rukometnu momčad, HRS se nije založio da im želja bude ispunjena.

> HRS se ograđuje: Nismo informirani tko sastavlja ‘play listu’ glazbe za utakmice

“Mene osobno nitko nije kontaktirao i mislim da je vrijeme da se takve stvari prestanu komentirati”, kaže predsjednik HRS-a Tomislav Grahovac. Potpuno smo koncentrirani na rukomet i nastojanje da budemo najbolji što se može – zaključio je predsjednik.

Takva ravnodušnost pojačala je osjećaj da savez izbjegava odgovornost i ulazi u sigurnosnu zonu “ne znamo, ne odgovaramo”, umjesto da jasno stane uz interese i želje svojih sportaša.

HRS sve dogovorio, pa poslije tvrdio – Thompson je i njihova želja

Kad su hrvatski rukometaši nakon brončane medalje trebali biti dočekani u Zagrebu, HRS je ponovno pokazao kontradikciju. U službenom priopćenju objavljenom na dan dočeka, nakon otkazivanja zbog odluke Tomislava Tomaševića i Možemo da zabrane Thompsona, HRS je poručio da je “želja svih igrača, stručnog stožera i Saveza bila da na dočeku pjeva Marko Perković Thompson”. I da se zbog nesuglasica s Gradom Zagrebom oko tog zahtjeva organizirani doček neće održati.

> HRS: Doček bi trebao biti u glavnom gradu svih Hrvata

Taj potez ne samo da nije bio jasno artikuliran, već je doveo do besmislene situacije u kojoj su sportaši ostali “taoci”.  Još gore, HRS je u izjavi naglasio da dočeka “treba biti u glavnom gradu svih Hrvata”, ali bez jasnog pojašnjenja da su  s Tomaševićem prvotno dogovorili da će Hrvatske ruže pjevati “Ako ne znaš šta je bilo”. Što je zapravo trebao biti kompromis kako bi se izbjegao Thompson, ali igrači to nisu željeli dopustiti.

Tomašević razotkrio HRS

Slagali se s Tomaševićem ili ne, čini se da je na dan dočeka razotkrio HRS.

“Usuglasili smo se i oko programa, u četvrtak. Laž je ono što plasiraju legije HDZ-a da smo mi protiv domoljubnih pjesama. Hrvatske ruže su trebale izvesti pjesmu ‘Ako ne znaš šta je bilo’. Druga laž koju plasiraju HDZ-ovci da ta pjesma ne bi bila izvedena. Treća laž je da je Zagreb otkazao doček. Zagreb nije otkazao doček. Nikada se nije pojavio zahtjev da se uz izvođače pridruži Thompson. To se prvi puta pojavilo jučer navečer. Cijelo ovo vrijeme tog zahtjeva nije bilo. Zahtjev je došao u zadnji čas”,  tumačio je Tomašević.

> Tomašević moralizira o dočeku: Ovo je udar države na Zagreb

Na dan dočeka svjedočili smo političkoj trakavici, preuzimanju organizacije od strane Vlade, optužbama o “udaru na lokalnu vlast” i medijskim spinovima.

Bulj upozorio na stanje u HRS-u

Mostov gradonačelnik Sinja Miro Bulj također je uputio kritiku Saveza, a posebnu kritiku uputio je Zoranu Gobcu.

“Meni nije jasno zašto se odustalo od dočeka i kako bi to Senf zaustavio rukometaše da pozovu Thompsona na binu i tko bi to spriječio Thompsona da se na binu popne?!
>>>>>Možda Senfove zelene brigade

Čini mi se da ovo odgovara i Plenkovićevom HDZ-u koji preko notornog Zorana Gobca drma hrvatskim rukometom, ali i Tomaševiću koji se pozicionira kao lider ljevice pored pogubljenog Hajdaš Dončića.

Plenkisti ispadaju domoljubi, a zelenaši veći “antifašisti” od SDP-a jer im sad ne smeta samo Bojna Čavoglave nego Thompson kao takav. Odlazak u totalni ljevičarski ekstrem i Senfovo pozicioniranje.

Inače, Gobac me sinoć zvao i pokušao mi nešto poručit. Nadam se da nije bio pokušaj prijetnje jer sam ja sastavljen od malo drugačijeg materijala nego oni s kojima je navikao komunicirati. Nije mu se svidjela objava u kojoj sam napao i njega i Tomaševića.
>Ja sebi nikako ne mogu objasnit da je isti taj HRS dogovorio s Tomaševićem doček bez Thompsona kao da nisu znali što je želja rukometaša i onda samo nekoliko sati nakon osvojene bronce se otkazuje doček u Zagrebu uz poruku da se neće ići nigdje drugdje.
Uglavnom, igrice i igre preko leđa naroda i naših rukometaša”, napisao je Bulj.

“Thompson s našim herojima u slavlju preko videopoziva u svlačionici. Naši rukometaši ga žele, narod ga želi, ali Savez predvođen Gobcem muti s Tomaševićem. Dosta HDZ-ovske i možemovske kuhinje. Već ste jednom po nalogu Plenkovića isključivali razglas!”, objavio je Bulj prije toga.

Tko je Zoran Gobac?

Zoran Gobac desetljećima se u hrvatskom sportu smatra ključnom figurom na spoju rukometa, politike i kapitala. Smatra se i čovjekom koji je uspijevao očuvati utjecaj neovisno o promjenama vlasti. Iako se nikada nije javno politički eksponirao, njegova je moć bila najizraženija u razdobljima snažne vladavine HDZ-a. Tada se često govorilo o njegovim dobrim vezama u državnim i obavještajnim krugovima, što mu je omogućilo da preživi afere koje bi druge izbacile iz sporta.

Najveći doseg njegova utjecaja veže se uz vrijeme vlade Ive Sanadera i organizaciju Svjetskog prvenstva u rukometu 2009. Tada je Savez dobio snažnu političku i financijsku potporu države. Ključnu ulogu imao je i odnos s tadašnjim ministrom financija Ivanom Šukerom, kao i dugogodišnja suradnja s Milanom Bandićem, kroz koju je Grad Zagreb godinama obilno financirao RK Zagreb i sudjelovao u projektima poput Arene Zagreb — simbolu rukometnog uspjeha, ali i stalnih proračunskih prijepora.

HRS nije nedužan

HRS sada može izbjegavati odgovornost svojom retorikom da “nije nadležan” za playlistu na EHF natjecanjima. Ili da je “Thompson bio i njihova želja”. No, činjenica je da je svojom komunikacijom dopustio da se zaobilaze želje rukometaša, koje su na kraju i najvažnije.

Savez koji ne zna artikulirati svoje stavove, ne uspije postići dogovor po mjeri rukometaša i koji svoju odgovornost prebacuje na druge — ne može biti ni neutralan ni nevin u ovakvoj situaciji.

Izvor: narod.hr