Prekršajni sud u Splitu napadača na Zdravka Mamića, 22-godišnjeg Domagoja Ivelića, pustio je na slobodu. Vijest je to koja je iznenadila mnoge, neke i šokirala, nažalost, ima i onih koji tvrde da je ”čovjek dobio što je tražio”, što je stvarno neprimjereno za jedno civilizirano društvo.
Naime, napadač je, bez obzira djelovao sam ili u dogovoru s nekim drugim, za sada nepoznatim, akterima, Mamića udario šakom u glavu s leđa te je savjetnik Dinama završio u moru. Iako su snimke mutne može se vidjeti da je tom prilikom huligan mogao teško ozlijediti bivšeg predsjednika bivšeg hrvatskog prvaka. Što bi se tada dogodilo i kakva bi reakcija bila?
Za trenutak zanemarimo činjenicu da je napadnut Zdravko Mamić, recimo kako je napadnut čovjek, bez obzira tko on bio i kakvo tko mišljenje o njemu imao. Kakva je to poruka suda?
Večernji list i Jutarnji list, na stranu sada tko što mislio o njima, unisono osuđuju puštanje na slobodu čovjeka čiji je čin bez sumnje divljački čin i predstavlja akt brutalne agresije. Naime, napadač niti jednog trenutka nije razmišljao o posljedicama svog čina, bez razmišljanja je udario i pokušao pobjeći, no, nije daleko stigao, ulovili su ga Mamićevi prijatelji, konkretno Ivan Ivančić – Bosa, te ga zadržali do dolaska policije, sud se pobrinuo da ga ekspresno pusti na slobodu. Sasvim dovoljno za pitanje, da li bi tako sud postupio da je kojim slučajem napadnut strani turist i kako bi reagirali mediji? Nadajmo se onako kako bi i trebalo, žestoko osudili divljaštvo. Zanimljivo, dio politike koja je sa svih strana napadala Zdravka Mamića danas nije osudila nasilje, jednostavno se šuti.
“Udariti čovjeka je primitivizam koji nije dopušten ni u zatvorima, a kamoli na ulici, rivi, gradskom trgu, stadionu ili dvorani”, piše Večernji list u komentaru teškog incidenta u Bolu na Braču. Sportske novosti idu još dalje te tvrde da je odluka suda u ovom slučaju svojevrsna poruka građanima: “Drage Hrvatice i Hrvati, ako vam se netko ne sviđa ili ide na živce, slobodno ih pogodite šakom u glavu”, navode Sportske novosti.
Nasilje u demokratskom društvu, ponovimo, bez obzira o kome se radi, ne bi smjelo imati pravo postojanja, pa čak ni verbalno nasilje kakvom smo svakodnevno svjedoci, pa čak u Hrvatskom saboru u kojem posljednjih dana padaju teške riječi kao lišće u listopadu, posebno ne fizičko nasilje.
Šef osiguranja Dinama, inače bivši policajac, Krešimir Antolić, u razgovoru za Sportske novosti tvrdi:
“Svaki udarac upućen u glavu znači pristanak počinitelja na posljedice teškog tjelesnog ozljeđivanja. Zdravko Mamić je mogao dobiti izljev krvi u mozak, mogao se utopiti s obzirom na gubitak svijesti, mogao je udariti glavom o rub rive i poginuti… U svakom slučaju se radi o pokušaju nanošenja tjelesnih ozljeda. Tu se radi o članku 117. Kaznenog zakona koji glasi: “Tko drugoga tjelesno ozlijedi ili mu naruši zdravlje, kaznit će se kaznom zatvora do jedne godine”, a stavak 2 dodaje: “Tko to djelo učini iz mržnje, kaznit će se kaznom zatvora do 3 godine.” Ovo se djelo može svesti na djelo iz mržnje. Napadač i Zdravko Mamić nisu bili ni u kakvom sukobu, nisu bili ni u kakvom privatnom odnosu, da bi to bio motiv. Uostalom, postoji jasna snimka događaja, radi se o klasičnom – atentatu! Isto tako je mogao napadač imati pištolj...”
Drugim riječima, nije se teško složiti s onima koji tvrde kako se radi o djelu iz mržnje. Definiciju mržnje i posljedice te mržnje ne bi trebalo posebno obrazlagati. Uostalom i pojedini anonimni komentatori na pojedinim portalima opravdavaju, pa čak i potiču, nasilje, što samo potvrđuje teze nekih koji tvrde da su ovakvu atmosferu linča, atmosferu straha, u kojoj je onda sve moguće, stvorili isti oni mediji koji se danas zgražaju nas incidentom u Bolu na Braču. Ista ona politika koja pokušava obmanuti hrvatsku javnost da se ”pod krinkom kurikularne reforme prvodi klerikalna reforma”, što god to značilo.
