Kostelić za Narod.hr o našim skijašima, obitelji, hoće li u trenerske vode…

Naš proslavljeni i najtrofejniji skijaš Ivica Kostelić službeno se prije nekoliko godina ‘umirovio’ od skijanja, ali nije od avantura. Jedrenje je još jedna njegova ljubav, a svoje je doživljaje pretočio i u film. No, sada mu je ponovno skijanje u fokusu i to zbog filma koji snima o slobodi koju skijanje nosi. Ivica nam je u razgovoru otkrio kako se za sada ne misli baviti trenerskim poslom, ali i kako gleda na naše skijaše, kakve projekte ima u planu, ispričao nam je i o supruzi Elin i četvero djece koje imaju.

Narod.hr: Hrvatska je ostala bez Snježne kraljice, koja je bila ne samo sportski događaj nego i važna za promociju Hrvatske i Zagreba. Što mislite je li moguće da se vrati kroz sezonu ili dvije? Bio bi to veliki događaj za Hrvatsku.

Kostelić: Mislim da je moguće i Hrvatski skijaški savez radi na tome.

Narod.hr: Koliko vama znači ta Snježna kraljica s obzirom na to da ste ipak vi i Janica bili simbol i za Snježnu kraljicu i općenito za hrvatsko skijanje?

Kostelić:  To je domaća utrka, a svaki skijaš sanja u tome da nastupa pred domaćom publikom. Utrka je bila na početku kuriozitet sama po sebi s obzirom da je organizirana na jednom malom brdu blizu velikog grada.

To se moglo osjetiti na svakoj utrci – uvijek je bila dobro posjećena i gledana. Imala je jednu posebnost. Većina utrka u Svjetskom kupu se ne odvija u gradu nego u alpskim manjim sredinama, u selima itd.

Zagreb je jedan milijunski grad koji je mogao pružiti osjećaj kakav se ne može doživjeti u manjim sredinama. Naravno, takva je utrka bila nama osobno jako posebna s obzirom da je to naše brdo, na kojem smo odrasli i ja i Janica. Zapravo su svi hrvatski skijaši, čak i oni koji nisu iz Zagreba su jako vezani za Sljeme, s obzirom da ga poznajemo od naših mladih dana.

> Kostelić: Jedna smo od najvećih nautičkih destinacija, a ne znamo puno o jedrenju

Narod.hr: Što mislite, je li moguće da se Zrinka Ljutić, s obzirom da ima tek 20 godina, približi Janičinim uspjesima?

Kostelić: Ne volim uspoređivati Zrinku s Janicom, niti Janica i Zrinka to vole. Mislim da to nije za uspoređivanje. Zrinka je Zrinka. Ona ima svoj vlastiti put. Da li će ona dosegnuti Janicu? To je dosta teško reći. Zrinka se bavi za sada samo tehničkim disciplinama. Ali pred njom je još puno godina u kojima može ostvarivati uspjehe.

Ukupno gledajući, teško će da stići Janicu što se tiče brzih disciplina ili nekakve svestranosti. To osobno ne vjerujem. Ali mogla bi ju dostići eventualno u tehničkim disciplinama. Janica je završila svoju karijeru sa 24 godine tako da njezin score nije nedostižan.

Narod.hr: Imamo još jednu našu skijašicu, Leonu Popović. Kako gledate na nju?

Kostelić: Leona je veliki borac. Imala je puno ozljeda. Dolazi iz jedne male sredine koja je sigurno zahtijevala dosta čvrstu volju s njezine strane. Mogu reći da je borac, a ja volim sportaše koji su borci.

Narod.hr: Kako vidite budućnost hrvatskog muškog skijanja, s obzirom da Zubčić ima preko 30 godina, a tu su i Samuel Kolega i Istok Rodeš?

Kostelić: Dečki su dobri. Moramo znati da je u muškom skijanju je konkurencija puno žešća nego u ženskom. I probiti se do vrha je znatno teže. Ovi dečki rade dobar posao. I oni su već od mladih dana pokazivali dobre rezultate. I dalje trebaju biti uporni. Mislim da mogu doći daleko u slalomu.

Filip sigurno ima snage da bude u vrhu veleslaloma nekoliko godina. Još nekoliko godina ćemo sigurno imati solidne rezultate. A do tada se nadamo da bi možda mogla stasati netko od mlađih generacija.

Narod.hr: Vi ste prošli put od skijanja do jedrenja. Ne samo da se upuštate u nove avanture nego ste i snimili film “Transat.” I sada radite na novom projektu – snimate film “Freedom”. Možete nam ukratko reći o čemu se radi? Imate li još neke nove projekte u planu već sad.

Kostelić: Prije svega bi htio istaknuti da ja nisam snimao “Transat”, odnosno snimao sam što nam se događa dok smo bili na regati preko Atlantika. Nije bila namjera snimiti film.
Ovaj film koji trenutno snimam, je baš film. I to je film o slobodi. Ali slobodi kako je doživljavaju skijaši koji skijaju na velikim padinama. Možemo vidjeti njihovu percepciju slobode. S obzirom da su oni ljudi koji svakodnevno konzumiraju slobodu na takav način.

Inače sam bio koautor jednog filma o skijanju Skiing the Fire Ring iz 2000. To je film o skijanju na islandskim vulkanima. I taj film je također dobio nagradu. Tako da sam već na neki način radio film o skijanju i prije, Ovo je sad malo drugačiji tip filma.

Narod.hr: Imate u planu još neke nove projekte već sad ili se trenutno fokusirani samo na ovaj film?

Kostelić: Krajem zime, odnosno krajem trećeg mjeseca idem na Aljasku. Tri tjedna s jednom ekipom. Tri skijaša i snimatelj. Idemo skijati velike linije.

Narod.hr: Kada očekujete da bi film “Freedom” mogao biti gotov?

Kostelić: Taj film bi trebao biti gotov na jesen 2025. To je veliki projekt.

Narod.hr: U privatnom životu može se reći da ste se smirili. Sa suprugom Elin živite u okolici Ivanić-Grada. Imate četvero djece – sinove Ivana i Leona te blizanke Janu i Katu. Koliko je obiteljski život utjecao na vas kao osobu?

Kostelić: Obiteljski život je prilično različit od onog života s kakvim sam ja živio ranije. Čovjek se mora prilagoditi na malo sporiji ritam s jedne strane, a s druge strane to je puno davanja sebe svojoj djeci i to je isto nešto u čemu možete uživati. To ranije nisam poznavao.

Narod.hr: Dva dječaka i dvije djevojčice. Jeste zamišljali da ćete imati, gledajući u današnjim razmjerima, takvu, veću obitelj? Kakvi su odnosi dječaka prema svojim sestrama, ima li sličnosti između njih i nekad malih Ivice i Janice?

Ja sam uvijek želio imati veliku obitelj. Dečki su nekoliko godina stariji od curica. Curice se kao blizanke jako drže zajedno. Iako su zapravo svi oni prilično različni.
Dvoje od njih su nešto mirniji, introvertirani tipovi, a dvoje su ekstrovertirani.

Narod.hr: Vidite li svoju djecu negdje u sportu? Da li se već bave s nečim?

Kostelić: Dečki jako vole nogomet i oni se žele baviti nogometom.
Također se skijaju, ali nisu toliko mjeri zaokupljeni sa skijanjem koliko s nogometom.
Curice su tek krenule u svoje prve neke sportske korake, tako da ću absolutno podržavati njihov sportski put i volio bih da se razvijaju u sportu.

Narod.hr: Vaša supruga se naviknula na život u Hrvatskoj, već godinama tu živi. Kako je njoj u Hrvatskoj? Hrvatska joj je drugi dom.

Kostelić:  Hrvatska joj je zapravo postala prvi dom. Što se mene tiče, ona se izvrsno prilagodila zbog toga jer govori savršeno hrvatski. Kada biste razgovarali s njom, ne biste znali da razgovarate sa strancem. Tako da mislim da je ona u velike već poprimila i naše običaje i naš temperament.

Narod.hr: Otac vam je u mirovini, ostavio je veliki trag u hrvatskom skijanju. Vidite li se vi negdje u trenerskim vodama?

Kostelić: Za sada ne. Trenerski život skijaša je težak život. To je fizički zahtjevan posao u kojem ste 300 dana godišnje daleko od kuće. Tako da me to ne privlači. To je bio jedan život u kojem sam živio skoro 30 godina.

I sada kada imam obitelj, mogu reći da me ne privlači da bih dalje živio na taj način. Iako mislim da bih mogao dobro obavljati takav posao kako bi se njime bavio. Ljudi ponekad imaju prilično romantičnu sliku o tome što je to skijanje i skijaški trening. Kad nas pitaju kud idemo, a idemo na skijaški trening, onda kažemo da idemo na skijanje. Ljudi misle da se idemo negdje sunčati i jesti bečke šnicle. Uglavnom, skijanje je jako, jako težak sport, pogotovo za trenere. To zahtjeva potpunu posvećenost. A pogotovo ako se hoćete ozbiljno s time baviti, dakle da vam to bude kruh, ako želite nešto stvarati. To je ono što je recimo moga oca prvenstveno zanimalo i što ja mislim da je najvrijednije od svega. Stvaranje. Ne treniranje, ne vođenje, nego stvaranje.