Postići nekome pet pogodaka i onda biti nezadovoljan, danas je priznat ćemo prava rijetkost. Takav je bio nakon sinoćnje utakmice naš izbornik Niko Kovač, koji je izrazio nezadovoljstvo igrom u prvih pola sata, iako nismo blistali ni nakon Brozovićevog pogotka.
Izbornik Kovač nezadovoljan je, kako on kaže, fazom obrane, blokom koji nije bio kompaktan, agresivan, nego se zatvaralo pojedinačno, a tako se ispadalo iz formacije. Slažemo s sa svime rečenim, ali treba dodati još nekoliko stvari koje su se primijetile s tribina maksimirskog zdanja.
Pokretljivost bočnih igrača nije bila vidljiva sve dok se Norveška nije raspala na 3:0. Kapetan Srna je tu i tamo ‘probio stranu’ te uputio pokoji (alibi) centaršut, koji je zaustavljen već na prvom norveškom braniču. Opasnih ubačaja s bokova uopće nije bilo. Pranjić je pred kraj utakmice prošao po lijevoj strani, uz ovacije s tribina jer je na atraktivan način prošao svog igrača, ali osim tog driblinga i pogotka za koji mu je asistirao Modrić, naš lijevi bek nije napravio ništa vrijedno spomena, pogotovo u prvih 45 minuta.
Kad su stoperi u pitanju, sigurnost i čvrstina u duelima su bili na razini. Malo je dekoncentraciju unio Ćorluka s jednim kritičnim dodavanjem Norvežanima, a jedanaesterac i crveni karton stvari su koje se ovako iskusnom stoperu pri 3:0 nikako ne smiju dogoditi. Nonšalantnost Ćorluke može se primijetiti u posljednjih nekoliko reprezentativnih nastupa, dok je Vida izgledao daleko mirnije.
Rakitić, koji je u pojedinim trenutcima utakmice igrao na “svojoj” poziciji, odnosno kao prednji vezni igrač, nije pokazao ništa. Veznjak Barcelone pružio nam je možda svoju najgoru utakmicu u kockastom dresu. Dok je Modrić odrađivao posao defenzivnog veznog kao i inače besprijekorno (osim dva kriva duga dodavanja op.a.), Rakitić je imao ‘slobodne ruke’ ali svejedno nije ništa opasnije napravio. Nekoliko krivih dodavanja, brzo rješavanje lopte koja se par puta odbila od njega kao od spomenik ne očekuje se od profinjenog veznog igrača poput Rakitića. Svatko ima pravo na loš dan, pa tako i “Raketa”, nadamo se da će protiv Italije biti daleko bolji.
Kad netko čuje da smo Norvežanima dali pet komada, pomislit će da je Mario Mandžukić postigao barem jedan, dva pogotka. Nažalost po Mandžukića, ali i Kovača te Simeonea, on sinoć nije bio strijelac. Na stranu što nije dao gol nego nije odradio niti onaj defenzivni dio koji ga inače krasi. Mi koji smo gledali utakmicu s tribina, kad bi kamere pratile što se događa na jednom kraju terena, vidjeli smo što i kako Mandžukić radi na drugom kraju. Lagano hodanje, trčkaranje i par puta presing na gostujućeg vratara bilo je sve što je Super Mario napravio. Dosta slabo izdanje od našeg prvog napadača za kojeg se nikad ne bi reklo da može odigrati ispod svoje razine. I o tom problemu bi Kovač trebao promisliti, vidjeti što se događa s napadačem koji ne briljira više ni u Atleticu kao na početku sezone.
OK, da ne ispadne kako je sve bilo loše i kako samo “pljujemo” po reprezentaciji nakon velike pobjede, treba reći kako je bilo i pozitivnih stvari. Brozović je svakako jedna od njih. Vezni igrač Intera pokazao se kao jako dobro rješenje u tandemu s Modrićem. Osim defenzivne odgovornosti, Brozovića krasi i udarac s distance, koji na našu sreću on vrlo često koristi. Subašić se još jednom potvrdio kao super sigurno rješenje među vratnicama. Skroman kakav i je, Subašić kaže kako je on tu “da nešto i obrani”, ali moramo biti svjesni kako imamo vratara europske klase, ponajboljeg u Ligi prvaka, a to nije slučajno.
Schildenfeld je dobio minutažu jer je Ćorluka morao ranije na tuširanje, no opet se pokazalo da stoper Panathinaikosa može odigrati na visokoj razini. Gledajući prema naprijed, možda i nije loša stvar što nema Ćorluke protiv Italije, jer kad se sjetimo kako je “Šifo” znao odigrati neke važne utakmice (obje protiv Turske u dodatnim kvalifikacijama, EURO 2012. itd.), onda možemo biti mirni kad je u pitanju obrana. On i Vida čine se dosta dobrim stoperskim tandemom.
Perišić se vratio nakon ozljede i sad se mora izboriti za mjesto u prvih 11 u Wolfsburgu, koji je nakrcan kvalitetnim krilima. U dresu Hrvatske, Perišić je još jednom potvrdio kako je naše prvo krilo, ubojit van šesnaesterca, asistent i nerijetko strijelac, pravi igrač kakvog trebamo na toj poziciji. Dobitak je i izbornik Kovač, koji nije poletio u oblake nakon visoke pobjede. Kritizirao je s pravom i svaka mu čast na tome, sad samo mora popraviti te segmente igre i sve će biti super. Taktički je dobro vodio utakmicu, radio je potrebne rošade igrača na terenu (zamjena mjesta Olića i Perišića npr.) i izvršio je logične zamjene, čak u pravo vrijeme.
Pobijedili smo, vidjeli što nije valjalo i sad to treba popraviti pa uz pravi pristup ponoviti onu sjajnu igru protiv Italije. Nadamo se samo da će tada navijači biti kao i sinoć, bez i jedne zamjerke, a da će Vatreni nagraditi tribine s novom maestralnom izvedbom kao u Milanu. Vrata prema Francuskoj su nam napola otvorena, samo trebamo odigrati u ostalim utakmicama onako kako znamo i osigurali smo Euro…
