Scena prva: Mario Pašalić je u 29. minuti iskoristio loše ispucavanje Rubena Semeda i povratnom loptom proigrao Matea Kovačića, prvi udarac kojega je portugalski vratar Patricio uspio obraniti, ali drugi put nije bilo pomoći. Scena druga: Nikola Vlašić je u 65. minuti ostavio loptu na rubu protivničkoga šesnaesterca, a Kovačić odmjerenim udarcem neobranjivo zatresao desni donji kut nemoćnoga Patricija.
Šteta što vjerojatno najbolja partija Matea Kovačića u reprezentativnom dresu nije okrunjena pozitivnom ishodu Vatrenih protiv Portugala na kraju drugog izdanja Lige nacija, ali u konačnici su njegovi golovi ipak imali veliku važnost s obzirom na ostanak u elitnoj skupini prestižnog Uefinog natjecanja.
“Borili smo se na teškom terenu, šteta što na kraju susret nije završio pozitivnim rezultatom, ali najbitnije je ipak da smo ostali u elitnoj skupini Lige nacija. Daj Bože da bude bolje drugi put.”, kaže Mateo Kovačić, koji je golove Portugalcima postigao zabio 1990 dana poslije svog prvijenca za Vatrene u prijateljskom susretu s Gibraltarom 7. lipnja 2015. godine.
“Nadam se da nećemo čekati toliko dugo do mog sljedećeg pogotka, ha, ha, ha… Neka bude za, recimo, pet i pol mjeseci pa će to značiti da ću zabiti odmah na početku kvalifikacijskog ciklusa za Svjetsko prvenstvo. Na žalost, nisam puno zabijao za reprezentaciju i, da budem maksimalno iskren prema sebi i drugima, nisam odigrao svoje najbolje utakmice za Hrvatsku. Međutim, moje vrijeme tek dolazi, uvjeren sam da ću puno dati reprezentaciji. Naravno da svaki put dajem sve od sebe, tako je bilo i protiv Portugala, drago mi je da se ovaj put to isplatilo. Iako… Na kraju je nebitno tko zabija golove, barem ja tako gledam na to, kolektiv je uvijek na prvom mjestu. Ja jesam zabio dva gola, ali na kraju smo izgubili i moji pogoci nisu bili toliko bitni. Radije bih da nisam zabio gol, a da je Hrvatska pobijedila. Meni je momčad uvijek na prvom mjestu, a naravno da sam sretan ako se istaknem u pobjedi.”.
Golove je proslavio na način karakterističan novopečenim roditeljima…
“To su bili golovi za jednomjesečnog sinčića kojeg smo supruga i ja dugo iščekivali. Dakle, golovi su za njega i suprugu. Još je mali, sada još ne razumije što je to tata napravio, ali sačuvat ću mu snimku proslave i jednoga ćemo je dana, kad malo poraste, sigurno zajedno pogledati. Neka vidi kako tata za njega zabija golove, ha, ha, ha…”.
Nogometnu godinu na izmaku svi će željeti što prije zaboraviti…
“Dobro je da smo donekle uspješno okončali ovu 2020. godinu koja je u svakom pogledu bila za zaborav. Najbitnije je da smo živi i zdravi, jer zdravlje je uvijek na prvom mjestu. Nogomet jest patio, godina je bila vrlo teška, ali dobro… Oporavit ćemo se i, ako Bog da, sljedeća godina će, nadam se, biti puno bolja.”.
Hrvatska nogometna reprezentacija je u razdoblju pandemije prolazila i kroz svojevrsnu smjenu generacije pa je u dvobojima s jakim protivnicima katkad patio rezultat.
“Izbornik je dosta rotirao, želio je isprobati puno igrača, vidjeti čime sve može raspolagati u budućnosti. Na kraju smo osvojili treće mjesto, ostali u ligi A, a nadamo se svi da ćemo sljedeći put ostvariti bolji rezultat u Ligi nacija. Došli su novi, mladi igrači, koji su potvrdili da im je mjesto s nama, ali smo i vidjeli da ne možemo bez starijih i iskusnijih. Ja prvi, ali i svi ostali mladi igrači, imamo još puno za naučiti od Modrića, Lovrena, Vide… Treba nam njihovo iskustvo i liderska uloga, mi mlađi moramo koračati njihovim stopama.”, zaključio je Kovačić.
