Mnogim legendama Hajduka i bivšim igračima splitskog kluba itekako smeta činjenica da već godinama njihov klub bezuspješno pokušava držati korak s najvećim konkurentom – Dinamom. Život u sjedni Dinama nije, dakako, najbolja opcija za klub koji je 1992.godine osvojio prvi naslov prvaka Hrvatske.
Jedan od onih kojima smeta činjenica da je Dinamo već godinama dominantan u Hrvatskoj je i Mario Boljat, jedan od legendarnih bivših prvotimaca Hajduka iz, kako se to voli lijepo reći, zlatne generacije legendarnog Tomislava Ivića. Ivić je sedamdesetih stvorio momčad Hajduka koja je dobar dio sedamdesetih vladala jugoslavenskim nogometom, Boljat je jedan od tri najtrofejnija igrača Hajduka, osvojio je četiri prvenstva bivše Jugoslavije i pet kupova, koji su u ”ono vrijeme” nosili ime po jugoslavenskom diktatoru Josipu Brozu Titu.
Mario Boljat u razgovoru sa Zdravkom Reićem, novinarom koji je poznat po ne baš hvale vrijednoj inicijativi čestitanja rođendana bivšem jugoslavenskom ministru, zaslužnom za embargo na uvoz oružja Hrvatskoj u jeku velikosrpske agresije, Budimiru Lončaru, otkriva kako ga smeta što se svaka eventualna primjedba doživljava od strane navijača kao napad na klub.
”Došla su neka druga vremena. Kad smo mi poslije onog trijumfalnog osvajanja prvenstva Jugoslavije 1971., na početku sljedeće sezone izgubili čak četiri od pet utakmica, dogodili su se takvi prosvjedi i neredi da nismo smjeli izaći na ulicu. Upali su u teren, razbili ponistre na domu, zapalili mreže. Tražilo se od uprave da osiguraju prava pojačanja. A ne ovo što se sad događa”, kazao je Boljat te se nadovezao, prisjetivši se trofejnih vremena splitskog kluba:
”Za Hajduk sam igrao svega tri utakmice 1979. kad smo posljednji put bili prvaci Jugoslavije. Vratio sam se iz vojske, odigrao tri utakmice, sve su to bile važne pobjede, i otišao u Schalke 04…”
U dresu bundesligaša se nije baš naigrao, želio se vratiti u Hajduk…” Inzistirao sam da se u Hajduk mogu vratiti bez odštete, bio sam u snazi, nisu me htjeli. Tada sam otkrio da su me prevarili, po dogovoru je bilo da od mojeg transfera od 350.000 maraka Hajduku pripada 70.000 maraka, ovi iz Schalkea pokazali su mi još jedan ugovor po kojem je Hajduku isplaćeno još 125.000 maraka. Tko je uzeo te novce, ne znam… No, ja i danas imam papire iz kojih se vidi da su ukupno uzeli 200.000 maraka.”
Smeta ga sve ovo što se danas događa s Hajdukom…
”Mene boli ova situacija s mojim klubom, to kako toliko godina živimo u sjeni Dinama. Ne mogu odoljeti da ne pomislim kako je glavna šema onih koji vode klub kupiti i prodati igrača.”
Osvrnuo se na omladinsku školu, spomenuo i bivšeg Vatrenog Marija Stanića…
”Evo sada je i Mario Stanić najavio da će staviti akcent na školu baluna, tamo je sada šef Boro Primorac. I ja jedva čekam da vidim koliko će tih mladića iz škole nogometa zaigrati u prvoj momčadi.”
Komentirao je smjene trenera, koje u Hajduku nisu rijetkost.
”Ma s ovim igračkim kadrom ni Guardiola ne bi mogao ništa uraditi. A oni smjenjuju trenere kako bi čuvali sebe, svoje pozicije. Bez obzira na to što mi ne smeta kad se dovodi trenere sa strane, ipak se pitam je li moguće da od tolikih stručnjaka s korijenima Hajduka niti jedan nema svoje mjesto”, zaključio je Boljat, pišu Sportske novosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
