Legendarni bivši igrač Hajduka igrao za Vatrene kad su mnogi još kalkulirali: ‘Poziv za reprezentaciju je bio poslan u klub, ali mi ga nisu dali”

Foto: Radiša Mladenović/HNS

Nogometaši Hajduka osvojili su posljednji jugoslavenski Kup, koji je nosio ime po komunističkom ratnom zločincu, Josipu Brozu Titu. Naime, Hajduk je u finalu Kupa Jugoslavije 1991. godine pobijedio tada moćnu Crvenu zvezdu usred Beograda, i to na samom početku velikosrpske agresije na Hrvatsku. Naime, bilo je odmah nakon masakra hrvatskih redarstvenika u Borovom Selu.

Nažalost, u finalu tog kupa zbog smrti oca nije mogao nastupiti Darko Dražić, jedna od legendi Hajduka, koji je za splitski klub odigrao 210 utakmica te zabio 27 golova u razdoblju između 1983. i 1991. godine.

”Mene je 6. svibnja 1991., kada sam u svečanom odijelu i sa sportskom torbom iz kuće u Brelima krenuo u Split, nazvala sestra iz Novog Travnika i kazala mi: ‘Ako želiš oca vidjeti živoga, odmah dođi kući’. Bio sam šokiran, nazvao sam klub, objasnio im situaciju i krenuo prema Novom Travniku. Na žalost, oca Nikolu izdalo je srce i nisam ga zatekao živoga. Tada sam iz Novog Travnika poslao u beogradski hotel “Jugoslavija” brzojav podrške suigračima. U njemu je stajalo: ‘Uza svu bol i tugu, ja sam s vama!’. Ne znam zašto taj brzojav nije pročitan suigračima. Dok sam pokapao oca, istodobno je trajala utakmica u Beogradu. A sljedeći dan već sam bio na treningu u Splitu”, prisjetio se Darko Dražić u razgovoru za Večernji list.  Naime, Dražić se nalazi u obiteljskoj kući u Brelima.

Foto: Snimka zaslona

Podsjetimo, Dražić je u Hajduk došao iz rodnog Novog Travnika u ljeto sad već jako davne 1980. godine, a danas je nogometni trener bez posla, vlasnik Uefine Pro licencije od 2009. godine. Diplomirao je u Sarajevu, dok je A licenciju stekao u Njemačkoj. Kako piše Večernji list diplomski rad Darka Dražića zvao se: ”Analiza rada u Borussiji Dortmund”. Naime, bivšeg igrača Hajduka zanimala je metodologija rada tadašnjeg trenera Borussije Jürgena Kloppa. Dražić je dobro poznavao pomoćnika Jürgena Kloppa, Željka Buvača:

”Protiv Kloppa sam često igrao dok je on bio igrač Mainza, a ja u Fortuni iz Düsseldorfa. U Njemačkoj sam, kod trenera Ristića, igrao na mjestu libera, ali i lijevog veznog, više prema naprijed. U Hajduku sam počeo kao stoper, debitirao sam 1983. u utakmici s Honvedom kod trenera Pere Nadoveze.”

Dražić se sredinom devedesetih, u vrijeme dok je hrvatska reprezentacija tek tražila svoje mjesto pod Suncem, i našla ga je vrlo brzo, spominjao  kao kandidat za Vatrene:

”Još 1995. godine novinar Židak (Tomislav Židak) bio je u Düsseldorfu i pisao o meni kada sam bio proglašen najboljim liberom Bundeslige, a tada je bila trajala potraga za lijevim bekom reprezentacije uoči utakmice s Italijom u Splitu, budući da je Jarni bio suspendiran. Tada mi je Židak kazao: ‘Naši traže beka, a imaju tebe.’ Međutim, tada je Ćiro imao neku svoju priču… A poslije puno godina, kada je bio trener u iranskom Kermanu, ja sam mu bio suradnik. ‘

Za razliku od mnogih, koji su kasnije postali sportske ikone, i koji su na početku stvaranja hrvatske države  kalkulirali, igrali za jugoslavensku reprezentaciju, Darko Dražić bio je član legendarne momčadi Vatrenih koja je na startu hrvatske nogometne priče 17. listopada 1990. godine pobijedila Sjedinjene Američke Države na Maksimiru 2:1. To je čuveni sastav koji je u Zagrebu izveo izbornik, danas, nažalost, pokojni, Dražan Jerković: Ladić (Gabrić), Vulić, Kasalo, Peršon (Židan), Dražić, Čelić, Kranjčar, Asanović (Mladenović), Cvjetković, Mlinarić, Shala. Kao što vidite među tim zvijezdama, koje su već bile i na odlasku, primjerice Zlatko Kranjčar, nije bilo Bobana, Šukera, Bokšića

”Neki dan mi je novinar Andrija Kačić-Karlin kazao kako je tadašnji izbornik Jerković izjavio da sam ja bio među prvom trojicom igrača koji su mu potvrdili nastup za reprezentaciju, uz Cvjetkovića i Kranjčara. Čelić i ja bili smo jedini igrači Hajduka u toj utakmici. Drugu utakmicu Hrvatske, protiv Rumunjske, propustio sam zbog ozljede, pa sam ponovno nastupio u trećoj, protiv Slovenije. Zanimljivo, poziv je bio poslan u klub, ali mi ga nisu dali, niti su me o tome izvijestili. Saznao sam iz “Sportskih” da sam pozvan. Kada sam tajnicu u Hajduku pitao za pozivnicu, opravdala se da ju je smetnula s uma i izvadila ju je iz ladice. O svom sam trošku kupio avionsku kartu i otputovao u Zagreb, uopće nisam želio da to naprave oni, a to im je bila obveza”, poručio je Dražić, koji se s ”Bilima” nije rastao na baš ugodan način:

”Prvi profesionalni ugovor s Hajdukom potpisao sam 1983., drugi 1988. godine, koji se poslije dvije godine poništava i potpisuje se novi. Tada potpisujem na četiri godine, svaka je godina zasebna, svaka ima svoj iznos i svoje rate. Prva godina bila je ispoštovana. Kada je došla 1991., a ja sam tada bio kapetan Hajduka, otišao sam do sportskog direktora Buljana, otprilike mjesec dana prije nego što je trebala biti isplata. I rekao mu: ‘Iko, znam da je financijska situacija teška, pa ako će moja rata kasniti ili neće biti isplaćena, nije nikakav problem, samo mi to recite na vrijeme’ , kazao je Dražić te je nastavio: ” Izišao sam iz njegova ureda, ali nisam zatvorio vrata do kraja, pa sam se vratio da ih zatvorim, i tada čuo Buljana kako govori ljudima oko sebe: ‘Ma dobit će k…c!’. Okrenuo sam se i razočaran otišao kući. Nitko mi ništa nije govorio pet dana, deset dana, bila su tu i dva štrajka igrača u međuvremenu…, došao je 15. rujna i tada sam odlučio da više neću trenirati i da ću napustiti klub. To sam priopćio treneru Poklepoviću. Na tome su pojedinci čak skupljali političke poene, jer sam raskid ugovora dobio preko NSJ-a.”

Dražić u nastavku…

‘A 1990. godine ostao sam u klubu jer me to zamolio trener Luka Peruzović, iako sam imao ponudu portugalskog Salgueirosa. U listopadu 1991. sam kao kapetan Hajduka i reprezentativac otišao na probu u Fortunu iz Düsseldorfa. Poslije drugog treninga, njihov je trener rekao: ‘To je to.’ I ostao sam.”

Dražić je s 252 nastupa stranac-rekorder po broju nastupa za Fortunu iz Düsseldorfa. U kakvim je odnosima s Hajdukom?

”Bio sam dio Hajdukove priče jer sam vodio Hajdukovu drugu momčad, tada u Primorcu iz Stobreča. Postigao sam čudesan rezultat ostavivši ih u Trećoj ligi. Imao sam ugovor s Hajdukom, no zamjerili su mi što sam od predsjednika Brbića tražio barem da mi plate putne troškove, jer sam svaki dan na trening i kući putovao 100 kilometara. Plaću nisam vidio 4-5 mjeseci, bilo je takvo vrijeme. Na to mi je on odgovorio da i on putuje na posao iz Tučepa. Kada se odlučivalo tko će biti trener novoosnovane Hajdukove B momčadi, politika je odlučila da to bude Osibov. A ja sam se svima zahvalio.”

Ide li Dražić na utakmice Hajduka?

‘Ne, posljednja koju sam gledao, na nagovor mlađe kćeri, bio je derbi s Dinamom u rujnu 2018. kada je vatrogasac ostao bez prsta. Nisam tada s kćeri i suprugom sjedio na mjestima koja nam je dao Hajduk, nego na mjestima za koja nam je ulaznice nabavio Bruno Petković. Mlađa kći se u to vrijeme dopisivala s njim, znali su se…”

Je li bila u vezi s Petkovićem?

”Nisu bili u vezi, nego su se znali. On joj je, ‘ajmo tako reći, pokušavao uletjeti… ”

Kći Mariana je 25-godišnja tenisačica, a trenutačno je s obitelji u Brelima.

‘Od početka njezine karijere radio sam s njom, kao i sada u doba koronavirusa jer smo dulje vrijeme zajedno. Ja sam joj sada trener…”

Starija kći Antonia (31) teniska je sutkinja. Lani je na Mastersu u pariškom Bercyju bila jedini sudac s ovih područja, a u Madridu sudila je finale Davisova kupa Španjolska – Kanada. Zasad nije u reprezentaciji?

”Od 10. do 18. godine prošla je sve hrvatske reprezentacije. Tri je puta bila državna prvakinja, igrala je u juniorskom Fed Cupu… Sada nije članica A reprezentacije jer je izbornica Iva Majoli nije ni jednom pozvala. A Mariana je prošle godine u paru osvojila pet turnira. Mogla ju je pozvati bar reda radi… Naravno da mi je kći razočarana zbog toga. Teniski savezi Srbije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije nude joj da igra za njih. Ukaže li se prilika, otići će nekamo. Ali, to će biti njezina odluka, ja joj neću ništa nametati”, zaključio je Darko Dražić.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr