Prije nekoliko dana premijer Federacije BiH, SDP-ovac Nerman Nikšić, ujedno i koalicijski partner HDZ-a BIH, odnosno Dragana Čovića, rekao je: “Kad su mi donijeli repliku prvog dresa, rekao sam im da neću taj, da hoću onaj s petokrakom. Taj dres, eto, nemaju ni igrači. Traži se taj dres, kažu mi svi u Splitu…”. Naravno, to je potpuno netočno i u svrhu je obične vulgarne provokacije. Naime, ako netko u Splitu i traži taj dres, uz Borisa Dežulovića, koji ga je već i našao, onda takvi sasvim sigurno nisu ni blizu da budu neka zapaženija skupina, tek obična marginalna manjina. To što žive u mračnoj prošlosti ne znači da će uspjeti Hajduku nametnuti komunističku budućnost.
Ima onih koji kako u Splitu, tako i u Zagrebu, tako i u nekim drugim dijelovima Hrvatske, s nostalgijom i nekom vrstom patološke ovisnosti gledaju na mračno razdoblje jednog totalitarnog, komunističkog režima. Oni su u ogromnoj manjini, ali su ‘dobro raspoređeni’. Drugim riječima, izašli ispod ‘šinjela’ Miljenka Smoje ili Budimira Lončara, medijski su sveprisutni. Svako malo se pojavi neka priča koja u ovom slučaju hrvatski nogometni klub Hajduk povezuje s razdobljem koje je taj klub među prvima ostavio iza sebe.
Hajduk među prvima odbacio petokraku
Naime, Hajduk je među prvim klubovima u Hrvatskoj skinuo zvijezdu petokraku. Još tamo davne 1990. godine na australskoj turneji te je vratio stari povijesni grb. Hajduk je na turneju u Australiji poletio 30. svibnja 1990. godine. Bio je to dan kad je konstituiran Sabor Republike Hrvatske. Hrvatska je dobila novu demokratsku vlast. Devedesetih, kao i danas, taj datum slavi se kao Dan državnosti.
U izaslanstvu Hajduka u Australiji našli su se i suveniri s povijesnim grbom. Iako su na svojim dresovima još uvijek imali grb sa zvijezdom petokrakom, za kojom žale Nermin Nikšić i njemu slični. Čekala se skupština kluba na kojoj je trebalo donijeti odluku o povratku povijesnog grba. Prema tvrdnjama tadašnjeg kapetana Hajduka Mladena Pralije, uoči samog puta krenule su priče o povratku starog povijesnog Hajdukovog grba. Međutim. Čelnici kluba uporno su tvrdili da se to može napraviti samo na klupskoj skupštini.
> Nikšić iz BiH ničim izazvan: ‘Neću taj Hajdukov dres, hoću onaj s petokrakom’
Odlučilo se da se do te skupštine igra u dresovima s grbom na kojem je zvijezda petokraka. No, Hajduka je u Australiji dočekalo veliko mnoštvo naših iseljenika s hrvatskim zastavama, euforija je bila na vrhuncu. Zato je među samim igračima krenula rasprava trebaju li se utakmice ondje igrati s petokrakom ili bez nje. Uoči prve utakmice protiv reprezentacije Australije nije stigla odluka iz Splita o skidanju grba sa zvijezdom. Međutim, navijači u Australiji bili su razočarani mogućnošću da Hajduk zaigra kod komunističkim znamenjem.
U dogovoru s Igorom Štimcem i Slavenom Bilićem Hajdukov fizioterapeut, danas nažalost pokojni Domeniko Sisgoreo poskidao je sve grbove s dresova. Zatim je zašio na njihovo mjesto povijesni grb Hajduka, pod kojim je Hajduk i osnovan 1911. godine.
Recimo kako su u to vrijeme za Hajduk igrala i dva igrača koja nisu bila iz Hrvatske – Bošnjak Mili Hadžiabdić i Crnogorac Zvjezdan Pejović. I oni su na sugestiju Igora Štimca bespogovorno pristali skinuti komunističke grbove. Tako je završila komunistička priča u Hajduku. Od tada do danas i za sva vremena, jer i onda je bilo onih kojima je to smetalo i koji su pokušali učiniti sve ne bi li spriječili povratak povijesnog grba koji je Hajduk na svojim prsima nosio, i danas nosi, preko 60 godina. Dakle, puno više nego što je komunistička Jugoslavija i postojala.
Nametanje komunističke prošlosti Hajduku
Zašto onda se razvlači narativ kroz medije i preko nekih likova, nostalgičara za prošlošću, koja je sve samo ne pozitivna? Činjenica da takvi likovi imaju veliki medijski prostor, iako ih ima, kako smo rekli, izuzetno malo, stvara privid o njihovoj snazi, o njihovoj važnosti. To što su glasni, to što ih podržavaju tzv. mainstream mediji, pa čak ni oni ne svi, ne znači da će uspjeti. Prije svega, bez obzira što se pokušava njome manipulirati, Torcida je prva brana pokušaju da se Hajduku nametne komunistička prošlost. I oni koji bi to pokušali to i sami najbolje znaju. Zato se i ne usude ići do kraja. Tek izdaleka opipavaju puls u Splitu i oko Splita, no uporno nailaze na zid. Takvi se likovi danas okupljaju oko raznih podcastera, pa i jednog bosanskohercegovačkog novinara koji preko svog podcasta uporno pokušava ‘regiju’ nametnuti Hajduku.
> Tko je Pavasović Visković i zašto sve komentira kao da govori u ime Hajduka?
Hajduk je više od regionalne priče, klub koji je osnovan u Pragu u vrijeme dok Jugoslavija nije ni postojala i dok komunizma nije bilo čak ni u Rusiji, ne može biti dio te ‘crvene bajke’. Hajduk je i više od toga i od udruge Naš Hajduk. I od svega onoga što se pokušava nametnuti Hajduku kroz narativ onih koji danas pokušavaju manipulirati tim starim hrvatskim klubom. Osnovan kako smo rekli u Pragu, a ne u Beogradu, Sarajevu ili Podgorici. Srednja Europa povijesno je ishodište Hajduka. kao što bi srednja Europa trebala biti i jeste povijesno, kulturno i političko ishodište moderne države Hrvatske.
Narativ koji se pokušava stvoriti kako je Hajduk partizanski, a Dinamo ustaški klub tek je pokušaj umjetnog stvaranja razdora, umjetne ideološke podjele sjevera i juga. I Hajduk i Dinamo, i ostali klubovi u Hrvatskoj jednako su hrvatski, jednako su domoljubni, bez obzira što možda njihovo čelništvo u pojedinim etapama bogate povijesti nije takvo. Narativ podjele, razdora i sukoba, ne samo da neće uspjeti nego bi propao, a da ni vinovnici tog narativa nisu ni sami svjesni svog poraza.
