Lovre Kalinić uživa u Engleskoj, gdje se upoznao s činjenicom da se zabija mnogo golova, što vratarima nikako ne ide u prilog.
“Praktički sam tek zadnjih sedam-osam dana u stanu. Prije sam boravio u hotelu mjesec dana. Došla mi je i obitelj, sada samo napokon svi na okupu. Sve je kako treba…”, otkriva Kalinić za Sportske novosti.
Kako mu je u novom klubu?
“Od prvog ulaska u klub vidjelo se da je velik. Iako igramo u Championshipu, po svemu je Premier liga. I profesionalizam, i način rada, sve je na puno većoj razini nego što je bilo u Belgiji. Tamo mi je bilo super, ali ovo je sasvim drugačije. I pristup i mentalitet, a i same utakmice se bitno razlikuju”, kaže.
Što stil igre na Otoku znači za golmana?
“Puno su intenzivniji treninzi i na utakmici moraš daleko više sudjelovati u igri nego što sam to dosad radio jer oni preko vratara traže dodatnu soluciju. Meni to, naravno, odgovara, ali potrebno je nešto vremena za prilagodbu. Drugačiji je stil nogometa, daleko je veći broj duela, snažnije se igra. Sasvim različit nogomet nego što sam ga dosad igrao, ali i nego što se igra u Španjolskoj, Italiji, Njemačkoj, Belgiji i bilo gdje. I kad se sučeliš za zadnjim ne možeš doći na teren s mišlju da ćeš lagano dobiti. Jednostavno, to ne postoji. Oni gaze 300 na sat, i to je to. Bez obzira bore li se za ostanak ili vrh tablice”, priča.
I pred reprezentacijom su novi izazovi…
“Normalno je u sportu da moraš dalje. Sljedeći tjedan je nova utakmica. U meni to i dalje tinja, rado se sjetiš Rusije, drago ti je popričati s nekim o svim tim zbivanjima jer stvarno smo napravili veliki rezultat. Vječno će gorjeti u meni taj plamen, ti ljudi što su došli na doček, to će me prožimati dok sam živ. Pričao sam s Mariom Stanićem prije finala Svjetskog prvenstva. Govorio mi je da nismo ni svjesni što smo napravili, kao što ni on nije bio 1998. godine. Tek nakon 10-15 godina im je do kraja sjelo što su učinili. Isto vrijedi za nas. Znam da smo osvojili srebro, ali te veličine rezultata nismo ni svjesni. Kad sam došao u Aston Villu, govorili su mi: “Vau, bio si u finalu Svjetskog prvenstva, kakav je to osjećaj?” O tome im pričam kao da je to nešto normalno. Emocije su još uvijek tu, ali treba gaziti dalje. Za Ligu nacija ću reći da je bila dobra stvar, pogotovo u našoj situaciji gdje se dosta igrača oprostilo, takav jedan turnir, bitan, a ne utječe puno na važnija natjecanja, dobro je došao. Imali smo natjecateljske utakmice protiv pravih protivnika. Za sve nas koji smo novi u prvih 11, to nam je dosta značilo”, kaže.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
