Nastavlja se suđenje braći Mamić, a na sud su stigli hrvatski nogometni reprezentativac Dejan Lovren u pratnji roditelja Silve i Saše.
Dejan Lovren odgovarao je na pitanja i opisivao okolnosti potpisivanja prvog ugovora.
“U Dinamo sam počeo trenirati sa 14 godina. Prvi profesionalni ugovor potpisao sam 2007. godine u prostorijama kluba. Tada sam imao 17 godina, a nitko mi nije objasnio da, s obzirom da sam bio maloljetan, sa mnom trebaju biti roditelji i da trebaju supotpisati taj ugovor tako da oni to nisu ni učinili. Bilo je još igrača koji su tog dana potpisali ugovore – Nikola Pokrivač, Josip Tadić, Gordon Schindelfeld i Sammir. Osim tog ugovora, sjećam se da sam dosta toga potpisivao i nakon toga sve do odlaska u Lyon, nekolicinu ugovora, čak i nekoliko aneksa o povećanju plaće i podjeli transfera. Samo smo potpisivali anekse”, rekao je Lovren, prenose Sportske novosti.
“Početna plaća bila mi je 3.000 eura bruto s raznim bonusima, a sve to vodila je moja majka Silva. Ne sjećam se da sam postavljao neke posebne uvjete i bio sam zadovoljan s time što sam u tom trenutku imao. Pregovore ispred Dinama o tom ugovoru vodio je Zdravko Mamić, koji je bio u dogovoru s mojom majkom. Dobio sam primjerak tog ugovora, ali ne znam jesam li ga proslijedio knjigovođi Željku Vukeliću koji mi je vodio knjigovodstvo”, dodao je.
“Nakon što sam potpisao profesionalni ugovor otišao sam na posudbu u Inter Zaprešić, gdje sam do povratka u Dinamo ostao sezonu i pol. Što se tiče svih poslova oko ugovora i aneksa to je vodila moja majka, koja je o tome razgovarala sa Zdravkom Mamićem. Razgovaralo se o tome da mi se da 50 posto transfernog obeštećenja. Ne sjećam se kada sam to potpisao, ali siguran sam da je to bilo nekoliko dana nakon potpisivanja profesionalnog ugovora, a ne 2009. godine”, kaže Lovren.
Tužitelj Tonči Petković rekao je kako je “svjedok odstupio od svog iskaza pred USKOK-om vezano uz način kako je došlo do potpisivanja aneksa o podjeli transfera” i tražio da mu se predoči dio njegovog iskaza u kojem je potpisivao aneks.
Iz iskaza danog u USKOK-u:”Pravo na polovicu transfera stekao sam temeljem aneksa kojeg sam potpisao 2-3 mjeseca prije nego što sam iz Dinama otišao u Lyon. S njima sam ugovor potpisao u siječnju 2010., pa sam onda ovaj ankes potpisao u rujnu ili listopadu 2009. Tada me je Mario Mamić obavijestio kako su za mene zainteresirani Lyon i Tottenham, pa sam tražio povećanja plaće, koja je tada bila 6.000 eura. Smatrao sam da imam pravo na 250.000 eura godišnje, ali Mamić je to odbio. S obzirom da sam znao da neki igrači imaju dogovor o podjeli transfera, to sam tražio i za sebe, na što je Mamić pristao. Taj aneks mi je na potpis dala tajnica Vlatka Peras i u njenom uredu sam ga potpisao. Ponavljam da sam ga potpisao u rujnu ili listopadu 2009., tri mjeseca prije prelaska u Lyon.”
Zatim je Lovren na isto objasnio: “Sjećam se da sam to rekao, ali radilo se o tome da sam potpisao isti aneks ugovora kakav je bio 2007. Nakon spoznaje da su neki klubovi zainteresirani za mene, s majkom sam otišao do Zdravka i tražio 250.000 eura godišnje, što je on odbio kazavši da ionako imamo dogovor o podjeli transfera. Pristao sam na povećanje plaće na 10.000 eura i to je taj aneks ugovora kojeg sam potpisao u rujnu ili listopadu 2009.”
“Vlatka Peras mi je rekla da moram isti aneks potpisati s izmijenjenim tekstom, jer je Mamić tražio da se isplata mog dijela obeštećenje obavi na račun u RH, a ne u inozemstvo. Zato sam 2009. potpisao isti aneks kao i 2007., a razlika između ta dva aneksa bila je upravo u tome gdje će se izvršiti uplata – u RH ili u inozemstvo. Tijekom 2007. nisam imao otvorene račune u inozemstvu”, ispričao je.
Tužitelj je upitao zašto je u aneksu pisalo da će isplata biti na račun u inozemstvu, a Lovren ga nije imao otvorenog, na to su prosvjedovali odvjetnici i Mamić, a Lovren je odgovorio da ne zna zašto je to tako bilo, da se očito radilo o podjeli transfera za neki budući ugovor.
Lovrenu je potom predočen primjerak jednog aneksa, a tužitelj ga pita je li to aneks iz 2007. ili 2009. godine, a on je odgovorio 2007.
Mamić je ustao uz komentare o suđenju i napustio sudnicu, a to s obzirom na ranija upozorenja znači da je Mamić sa rasprave izbačen do okončanja postupka.
Upitan je li dobio primjerak aneksa iz 2009. Lovren odgovara da se toga ne sjeća nego da to moraju pitati njegovu majku.
Nekoliko su ga puta pitali ima li te primjerke aneksa, na što im je Lovren odgovorio: “Ispast ću smiješan, ali zbilja ne znam imamo li ga. I tada mi je bilo bitno samo da igram u momčadi i da sam među glavnim igračima, a o dokumentaciji nisam vodio brigu.”
Nekoliko puta je objasnio kako je majka vodila brigu o svemu i imala punomoć.
Predočeni su mu aneksi kojima mu je plaća povećavana sa 3.000 na 3.500, potom na 6.000 i na kraju na 10.000 eura.
“Ako pažljivije pogledate, aneksi ugovora kojima vam je povećavana plaća, navodi se da se radi o aneksu ugovora koji je zaključen 19. siječnja 2007., dok se u aneksu o podjeli transfera navodi da se radi o ugovoru koji je potpisan 1. siječnja 2007. Možete li objasniti tu razliku?”, rekao je tužitelj.
No, Mamićevi odvjetnici na to prosvjeduju tvrdeći da je riječ o krivom predočavanju i ulaze u raspravu s Petkovićem.
Lovren kaže da te anekse jest potpisao, ali razliku nije znao objasniti.
Pričalo se o njegovom transferu u Lyon o čemu je rekao da nije znao koliko Lyon treba isplatiti za njegov transfer.
“Znam da je Dinamo na moj račun uplatio 25,5 milijuna kuna temeljem našeg ugovora o podjeli transfera, a platili su i oko 5,5 milijuna kuna poreza. Dakle, ukupno oko 4,2 milijuna eura. O tome kad ću dobiti svoj dio razgovarao sam sa Zdravkom, ali bilo je problema oko isplate, pa mi je to plaćeno tek nakon godinu i pol dana. Zdravko mi je rekao da nisu dobili novac od Lyona i da mi zato ne mogu platiti. Slao sam im dopisa, ali Zdravko mi je rekao da se strpim”, ispričao je.
Rekao je kako je slao nekoliko dopisa Mariu Mamiću, a onda o tome kako je došlo do isplate novca.
“U svezi isplate moga dijela obeštećenja mogu reći da sam tada bio u Lyonu i nazvala me tajnica kazavši da mi je novac isplaćen ili da će ubrzo biti isplaćen. Nakon toga nazvao sam majku da to provjeri i ona me izvijestila da je novac uistinu isplaćen. Tada sam bio u Lyonu, pa nisam mogao otići u banku u kojoj mi je taj novac bio isplaćen”, rekao je.
Na traženje objašnjenja razlike u odnosu na iskaz u USKOK-u Lovren je rekao.
” U tom trenutku sam se zabunio, jer je moja majka vodila dosta stvari po punomoći u bankama. Rekao sam to, ali to se odnosilo na kredit za stan. Ja sam mislio da sam tada bio u Francuskoj, ali nisam, jer sam taj dan bio u Hrvatskoj i otvorio račun u Erste banci”, rekao je.
Novac koji je dobio proslijedio je Zoranu Mamiću.
” Bili smo suigrači i prijatelji i on me zamolio da mu posudim novac. Rekao sam mu da ću to moći kada mi Dinamo uplati, ali ne znam zašto je njemu novac trebao. Posudio sam mu bez razmišljanja i proslijedio sam mu novac isti dan, a tada smo sklopili i ugovor o pozajmici”, rekao je.
“Sastavili smo ugovor o pozajmici, barem mi se tako čini. Taj ugovor smo, čini mi se, sastavili 2-3 mjeseca nakon što sam mu proslijedio pozajmicu”, rekao je, a tužitelj je smatrao da je došlo do odstupanja u iskazu.
“Taj dan kada su me pozvali na ispitivanje, kćerka mi je bila na operaciji. Izvukli su me iz bolnice, došao sam privatnim letom u Zagreb, šest sati sam bio na ispitivanju i nakon proteka vremena kada mi se sve sleglo, kada sam razgovarao s majkom čini mi se da se događaj odigrao ovako kako sam danas opisao. Ružno su se prema meni ponašali”, reakao je Lovren.
Dodao je da je rok povrata novca bila 2017. godina, a novac je vraćen, dužni su mu još oko 400.000 eura i to je na sebe preuzeo Mario.
Sudsko vijeće odlučilo je odbiti prijedlog USKOK-a.
