Dio teniske reprezentacije koja je osvojila Davis Cup 2005. bio je i Mario Ančić, a progovorio je za HRT.
Što je obilježilo Vašu seniorsku sportsku karijeru? Je li to pobjeda 2002. protiv Rogera Federera na Wimbledonu?
Pa je, taj prelazak iz juniorskih u seniorske vode je nemilosrdan, prve dvije godine se vidi karakter mladog igrača. Prema mojim saznanjima iz svake generacije na svijetu samo dvoje ili troje uspije. Ta pobjeda je meni bila ogroman vjetar u leđa i očiti znak da pripadam svjetskom vrhu. To je bio nevjerovatan početak karijere.
Godine 2004. Vi i Ivan Ljubičić u paru ste osvojili brončanu medalju na Olimpijskim igrama u Ateni.
Meni to zvuči nevjerojatno, da sam s 20 godina bio osvajač olimpijske medalje, to mi zvuči nestvarno. Ima tih trenutaka u sportu koji ti daju pečat i podstreh za sav taj trud, da sam sebi pokažeš da možeš i da se dalje razvijaš.
Vaš bod protiv Slovačke u finalu Davis Cupa bio je ključan za konačnu pobjedu.
Mi smo kao ekipa rasli godinama i to je bila kruna sve što smo napravili i da nije došlo do moje ozljede dominirali bi u Davis Cupu slijedećih nekoliko godina. To je bio cijeli jedan proces, ja sam počeo igrati u reprezentaciji s 16 godina, Goran Ivanišević se opraštao od tenisa, Ljubičić, Karlović i Krajan tek su se počeli probijati u svijet tenisa. U prvoj Davis Cup utakmici koju smo igrali u Domu sportova protiv Portugala možda je 100 ljudi gledalo, a nakon nekoliko godina bili smo na vrhu svijeta. Uspjeli smo doći do nečega što će nas obilježiti za cijeli život.
Kako ste se osjećali uoči tog odlučujućeg meča?
Ivanov meč je bio pun uspona i padova, prije nego što sam izašao na teren, bila je jako teška situacija za fokusirati se. To nije nešto što se dogodi u 5 minuta, to je nešto što zamišljaš cijeli svoj život kao sportaš, zašto treniraš. Meni se otvorila ta mogućnost da mogu odlučivati o sudbini svoje ekipe. To je na kraju ipak bila ekipna pobjeda, jer smo za to radili od Portugala.
Kakvi su izgledi današnje reprezentacije u finalu protiv Argentine?
Ja pratim cijelu godinu što su naši momci radili i nevjerojatno je da hrvatski tenis ima vrhunske generacije od samog osnivanja naše domovine. To je nešto na što svi možemo biti ponosni. Otvara nam se mogućnost da ponovno budemo pobjednici. Igramo pred domaćom publikom, na papiru jesmo favoriti i velika je stvar što se Karlović vratio za finale. Mi jesmo favoriti, nema bježanja od toga i ja vjerujem u momke. Ja vjerujem da ćemo osvojiti drugu salataru u povijesti Hrvatske.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
