Nakon reprezentativnih uzbuđenja slijedi predah tijekom kojeg će uslijediti klupska uzbuđenja, a nastavlja se i Liga prvaka. Otprilike mjesec dana je do utakmice odluke za hrvatsku nogometnu reprezentaciju koja se igra 16. studenog. Iako se zna kada će Vatreni igrati protiv Slovačke nije poznato gdje će to i biti.
Službeno Hrvatska će do pobjede protiv Slovačke pokušati doći na Rujevici u Rijeci, Vatrenima je za plasman na Euro dovoljan i bod. Da su izabranici Zlatka Dalića prošli pobjednički kroz Cardiff, dakle, da su pobijedili Wales danas se ne bi razgovaralo o promjeni domaćinstva posljednje utakmice u ovom ciklusu kvalifikacija. Igralo bi se u trećem po veličini hrvatskom gradu. No, što je tu je, Vatreni su uvijek bili najbolji kad je bilo najteže, za očekivati da će to biti i za mjesec dana.
Nažalost, protiv Slovaka neće biti standardnog obrambenog tandema hrvatske reprezentacije, zbog kartona izbornik Zlatko Dalić, neće moći računati na Domagoja Vidu i Dejana Lovrena, što je veliki hendikep s obzirom da prave zamjene za njih nemamo, srećom, u vezni red vraća se Marcelo Brozović, dok ozljeda Luke Modrića nije teže prirode. Neki mediji pišu kako bi za Slovačku mogao biti na raspolaganju izborniku Šime Vrsaljko, no, to je malo vjerojatno. Naime, Vrsaljko već mjesecima nije igrao i bilo bi nepravedno, čak i kad bi se zaista vratio do tada, nespremnog gurnuti ga u vatru.
Kako dvojbe između Rujevice i Makisimira, doduše neslužbene, i dalje traju tako podsjetimo na nekoliko činjenica, naime, maksimirski grijani travnjak najbolje reagira na niske temperature, a u studenom, bez obzira što u Hrvatskoj trenutno traje bablje ljeto, takve temperature nisu rijetkost. Većina portala piše kako zdrava logika govori u prilog onima koji tvrde da je puno bolje za reprezentaciju igrati pred 30 000 gledatelja, nego pred 8200, koliki je kapacitet Rujevice.
Kad smo kod Maksimira recimo kako je tradicija na strani stadiona u glavnom gradu Hrvatske, naime, na Maksimiru smo već u četiri navrata izborili plasman na velika natjecanja. Iz Maksimira smo krenuli prema Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji 2002. godine, kada smo pobijedili Belgiju u utakmici odluke, a pogodak plasmana vrijedan dao je Alen Bokšić. Izbornik je bio Mirko Jozić.
Na Maksimiru su Vatreni 2005. godine svladali Švedsku 1:0 i tako izborili plasman na Svjetsko prvenstvo koje se 2006. igralo u Njemačkoj, izbornik je tada bio Zlatko Kranjčar. Pogodak odluke iz slobodnog udarca dao je tadašnji kapetan Vatrenih Darijo Srna.
Plasman na Europsko prvenstvo 2012. godine, u eri Slavena Bilića, osigurali smo objektivno govoreći u Turskoj kada smo Tursku u gostima deklasirali sa 3:0. Na Maksimiru je uzvrat bio formalnost i odigrali smo 0:0 te se plasirali na Euro koje se igralo u Poljskoj i Ukrajini. I na koncu plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu, koje se igralo prije pet godina, izborili smo na Maksimiru kada su Vatreni golovima Marija Mandžukića i ponovno Srne pobijedili Island, u prvoj utakmici u gostima bilo je 0:0.
Međutim, sve je to tek statistika, svaka nova utakmica, a posebno svaka nova velika utakmica, prilika je za novo dokazivanje. Na redu su Slovaci gdje god se igralo Hrvatska bi morala pobijediti jer je puno kvalitetnija.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
